Autorski tekst Poljoprivreda

Državna zemlja pretvorena u ministarsku dedovinu

Nakon sramnih izmena Zakona o poljoprivrednom zemljištu kojim je pravo prvenstva zakupa državnih njiva na do 30 godina rezervisano za pravna lica na netransparentan način, Vlada je letos donela, a onda samo par dana pred kraj godine i izmenila i dodatno koruptivno produbila, Uredbu kojom se regulišu uslovi prvenstva dugoročnog zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta. Novom uredbom izvršena su fina podešavanja u korist velikih tranzicionih dobitnika, a na štetu porodičnih poljoprivrednih gazdinstava.

Vlada je pravo prvenstva zakupa državne zemlje rezervisala za pravna lica koja započinju novu ili proširuju postojeću delatnost, uvode nove proizvode ili bitne promene u proizvodnom procesu. Nije definisano šta se smatra bitnom, a šta nebitnom promenom proizvodnog procesa. Nije definisano ni šta se smatra novim proizvodom. Da li se proizvodnja druge sorte paprika smatra „novim proizvodom“ ili ne?

Ulaganja u oblasti unapređenja genetskog potencijala u stočarstvu omogućavaju pravo prvenstva zakupa. Zašto baš to i zašto samo to, kada je stočarstvo u pitanju?
Propisano je i da se investicija ne sme odnositi isključivo na ulaganje u izgradnju sistema za navodnjavanje i odvodnjavanje. Time su eliminisani svi ratari koji bi želeli da prošire površine i voljni su da ulože u toliko potrebnu opremu za navodnjavanje, jer im se to na manjim površinama ne isplati.

Da li Vlada svesno sužava opseg mogućih nosilaca prava prvenstva zakupa, „nišaneći“ samo probrane, privilegovane investitore?

O davanju zemlje odlučivaće petočlana komisija u čijem sastavu će biti tri ministra – poljoprivrede, privrede i finansija.

Krug potencijalnih korisnika prava prvenstva dugoročnog zakupa dodatno se sužava na krupne investitore, opet na štetu domaćih poljoprivrednih gazdinstava, propisanom opštim merilima, prema kojima prvenstvo zakupa ima investitor čija je investicija veća od 500.000 evra u tri godine i veća od 3.000 evra po hektaru, od čega 500 eura po hektaru mora ići u prerađivačke kapacitete, ako se radi o investiciji u poljoprivredno – prerađivačkom sektoru. Najmanje 30% ukupne investicije mora biti realizovano u prvoj godini, ulaganje mora biti u nova osnovna sredstva i u proizvodnju koja nije isključivo ratarska.

Novom verzijom uredbe velikim investitorima je omogućeno i da u posed uđu u narednih pet godina. Garantuje im se i visina zakupnine.

Zakon propisuje da se zemlja po pravu prvenstva zakupa ne sme izdati po ceni nižoj od prosečne zakupnine u lokalnoj samoupravi. Ako prosečna zakupnina vremenom skoči, imaćemo nezakonitu situaciju da se zemlja kroz dugoročne ugovore sa garantovanom zakupninom izdaje ispod zakonskog minimuma.

Nigde u Vladinoj uredbi nema nijednog merila kojim bi se rangirali pokazatelji o kvalifikovanosti, iskustvu i ranijem učešću u realizaciji sličnih projekata, pa se naslućuje kako će ove faktore ocenjivati ministri u komisiji. Nadalje se propisuje šta sve investicioni plan mora da sadrži. Treba li verovati da su naši ministri sveznajući eksperti koji će znati da detaljno analiziraju i rangiraju tehničko – tehnološka rešenja različitih projekata, kako bi izabrali koga će počastiti prvenstvom zakupa državne zemlje na 30 godina po fiksiranoj zakupnini?

Baš kao i premijer, i naša tri ministra se u sve razumeju.

Komisija i tri ministra u njoj procenjivaće koja investicija je više opravdana od druge, pri čemu nema apsolutno nikakvih brojčano definisanih kriterijuma za jedan ovako širok pojam kao što je „ocena opravdanosti“. Diskreciono odlučivanje na osnovu nejasnih i nepoznatih kriterijuma osnova je korupcije.

Posebna merila kojima će se rukovoditi ministri u komisiji su priča za sebe. Nema kriterijuma koliko u ukupnom skoru vredi to što je neki investitor visoko rangiran po referencama, ali je na primer tek treći po broju novootvorenih radnih mesta. Nema ni reči o tome šta ako investicija najveće vrednosti nije rangirana visoko po referencama i broju zaposlenih. Pitati kako će se rangirati investicije po vrsti je izlišno, jer nema pravila kojim bi se propisalo koje vrste investicija su poželjnije od drugih i kako se investicije uopšte razvrstavaju. Na domaće i inostrane ili na ratarstvo, voćarstvo i povrtarstvo?

Posebnu zanimljivost predstavlja vrednovanje doprinosa investicije na poboljšanje konkurentnosti i na obezbeđivanje stabilnog dohotka i poslovnog okruženja na domaćem tržištu. Na koji način će iko dokazati da neka investicija više doprinosi obezbeđivanju stabilnog dohotka na domaćem tržištu? A možda će nas ministri u komisiji pitati: „A na koji način ćete vi dokazati da ne doprinosi?“

Baš u tome je štos. Ovakvi propisi namerno se donose. U njima ništa nije definisano. Sve je majstorski uopšteno i proizvoljno, pa ministri mogu da odluče kako hoće. Centar korupcije stoga i jeste u Vladi Republike Srbije.

Svaki zakonski ili podzakonski akt koji uskom krugu ljudi na vlasti daje moć da na netransparentan i nejasan način odobravaju neku pogodnost duboko je koruptivan. Pravo prvenstva dugoročnog zakupa jeste pogodnost. Državna zemlja jeste javno dobro i do nje se teško dolazi. Ova uredba je doneta na štetu domaćih poljoprivrednih gazdinstava, kojima će se na duži rok onemogućiti pristup državnoj zemlji.

Predstoje nam izbori. Važno je grešku ne ponoviti. Treba nam država koja će pomoći porodičnim poljoprivrednim gazdinstvima da kroz povoljne dugoročne kredite kupe državnu zemlju i razviju svoje poslovanje, kako bi im i deca zasnovala porodice na selu. Jer, zemlja je najvrednija dedovina.

Vladimir Đurić
narodni poslanik “Dosta je bilo” u Skupštini Srbije

Prilog

Uredba Vlade Srbije sa obeleženim promenama

Uredba - izmene i dopune sa tracked changes

Crveno prevučeno = obrisano
Crveno = novo ubačeno
Zeleno = tu premešteno sa drugog mesta
Zeleno prevučeno = premešteno na drugo mesto

DJB Mladi

Komentar

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Odličan tekst. Odlična dijagnoza problema. Stvari su potpuno jasne. Na zemlji narodne naivnosti i lakovernosti nikao je teško iskorenjiv korov poznat kao SNS. Svakom normalnom I OBAVEŠTENOM čoveku je jasno da na primeru odnosa prema poljoprivrednom zemljištu imamo posla sa totalnom izdajom nacionalnih interesa. Problem je NEOBAVEŠTENOST i MEDIJSKA BLOKADA. Kada se o ovome raspravljalo na javnom servisu sa gostima koji misle drugačije od SNS-a? Ljudima je ispran mozak pričama o tzv. stranim investitorima-spasiocima pa treba malo više truda da kroz mozak proteknu i drugačije obojene informacije. O ova istina je vrlo jednostavna i treba je saopštavati jednostavno i bez uvijanja – na vlasti imamo izdajnike. Sve za šta kritikuju “žute” oni rade mnogostruko “bolje” (čitaj gore).