Ауторски текст Војводина

Злочин над псима у Вршцу

 

Злостављање и помор готово 200 паса у азилу у Вршцу почео је у октобру прошле године. Према кривичној пријави Снежане Микулић, раднице прихватилишта, од 500 здравих паса који су ту били смештени, остало је 330, а око 170 паса умрло је у ужасним условима након што су им ускратили храну и тиме код њих намерно изазвали агресију и канибализам у намери да смање број паса у прихватилишту.

Снежана Микулић, радница прихватилишта, поднела је тужилаштву кривичну пријаву против надлежних, јер више није могла да посматра вишемесечно стравично стање у овој установи. По њеним речима, пре неколико недеља је из локалне власти стигла сугестија да је број од 500 паса превелик и да би требало извршити еутаназију. У члану 15. Закона о добробити животиња, прописани су случајеви када се животиња може лишити живота, углавном из медицинских разлога.

Ниједан од наведених случајева није се могао применити на псе у прихватилишту, јер су били здрави и нормалног понашања. Како нико од ветеринара није желео да буде џелат, неко се досетио да псима ускрати храну и тако их доведе до агресије и канибализма. Од тада је око 200 паса на бруталан начин убијено у међусобним борбама. Запослени у азилу сваког дана износе унакажена тела или делове тела јадних животиња.

До оваквог стања се дошло због погрешних одлука неспособне и незаинтересоване власти. А све је било много повољније. Општина Вршац је прва у Србији имала уређен систем контроле паса. Још 2007. године је спровела акцију чиповања и регистрације 4500 паса у свим насељеним местима, плаћајући 70% трошкова, док су 30% плаћали власници. Када су шинтери те године хватали псе на улици, у 90% случајева радило се о чипованим псима познатих, а неодговорних власника. После очитавања броја са чипа и података из регистра, пси су враћани власницима, уз наплату казне. Паса без власника на улицама скоро да није ни било. Општина је, такође, са 70%, дотирала стерилизацију паса познатих власника, како би се смањио прилив нових паса на улице. Исте године почела је изградња прихватилишта за напуштене псе. По међународним препорукама, на 80 регистрованих паса обезбеђује се једно место у азилу. На 4500 регистрованих паса у општини, пројектованих 50–55 места било је довољно. Општина је требала да сваке године настави чиповање новорођених паса (око 10% или 450 паса) и дотирану стерилизацију и тако контролише њихову популацију.

Овај систем је 2009. године уништила локална власт. Без објашњења су укинуте све мере, а никакве друге нису предузете. Временом се смањивао број регистрованих паса, а растао број неконтролисано рођених. То је довело до низа непотребних трошкова. Азил је постао премали, па се покушало са програмом „Ухвати, стерилиши, пусти“. Али, то не решава главни проблем – прилив нових наса на улице. Од 2011. године, на име одштете због уједа, општина је из буџета платила око 30 милиона динара.

Како би се отклониле последице и пси склонили са улица, 2015. године је завршен нов азил за 500 паса, што не би било потребно да су настављене мере чиповања и стерилизације. Било је наговештаја да ће се расписати тендер за чиповање, али са недовољно средстава за целу популацију паса.

Сада смо дошли у ситуацију да опет имамо превелику популацију паса и за капацитете новог прихватилишта. А онда се неко у локалној власти досетио да изгладњивањем смањи број паса у прихватилишту. Инсистирамо да се именује и процесуира онај државни чиновник који је смислио такав болесни план.

Покрет „Доста је било“ снажно осуђује овако нехумано поступање према животињама. Захтевамо хитно поступање по кривичној пријави раднице азила и обезбеђевање хуманих услова за псе. Покрет „Доста је било – Саша Радуловић“ снажно подржава Снежану Микулић, која је имала храбрости да поднесе пријаву против надлежних и обелодани овај злочин. Будно ћемо пратити рад тужилаштва у овом случају, али и понашање локалних челника, у случају да против Снежане примене било какву освету.

Покрет има програм за хуману контролу популације паса, који ћемо применити у оним локалним самоуправама у којима будемо учествовали у власти. Програм можете погледати овде.

Дејан Максимовић
посланик у Скупштини АП Војводине
члан покрета “Доста је било”, Вршац

Прилог

Кривична пријава

ДЈБ Млади

Коментари

Кликни овде да поставиш коментар

  • U meni se nakon čitanja ovakvih tekstova rađa tolika agresija da bih bila u stanju golim rukama da zadavim odgovorne za ovaj pakao.

    Ja lično bih volela da to bude jedna od prioritetnih stvari kojim će se DJB pozabavati kad bude u prilici da bude vlast, bilo negde na lokalu, bilo u Republici. Vidim da DJB zajedno sa DS u Vrscu ima 5 odbornika. Bilo bi lepo čuti šta su oni uradili povodom ovog užasa i da li su nešto uradili.

    • Uvažena g.Ana,

      Slažem se s Vam i svima onima koji misle da smo mi, LJUDI, najveći krivci za ovakvo stanje u društvu!
      Majka Priroda je tako udesila da biljke i životinje, kao i mi ljudi, se rode, piju vodu, hrane se, oplođuju, stare i umiru! Tu nema nikakve razlike osim što je Priroda nama, ljudima, podarila SVEST! Međutim, najveći problem na našoj maloj planeti pravimo isključivo mi!?

  • kada u SVIH 188 lok samoup. budu OZBILJNO podnesene OVAKVE prijave, i ne napustaju se, MA KOLIKO TESKO ISLO…mozda ce se nesto i menjati ? …………………OSNOVNO JAVNO TUŽILAŠTVO U JAGODINI
    ul. Kneginje Milice broj 84; 35000 Jagodina
    e – mail : ojtjagodina@gmail.com
    4.10.2015.

    Prijava
    1.protiv svih lica za koja vam mi dostavljamo sumnju, a za koja ćete vi prikupljanjem obaveštenja utvrditi da li čine zlostavljanja i ubijanja većeg broja pasa i mačaka uz kršenje zakona, i
    2. protiv svih lica koja omogućuju ta dela zloupotrebama službenog položaja, bilo da su zaposlena u organima jedinice lokalne samouprave ili u državmnom organu , – u svim slučajevima ta lica pod 1. i 2. postupaju nezakonito i prema velikom broju pasa i mačaka, i prema novcu poreskih obveznika , a radi sticanja nezakonite dobiti na račun javnog novca iz budžeta jedinice lokalne samouprave i radi prisvajanja i drugih nezakonitih benefita koje uz to zateknete ( ukoliko budete uspešni i bez tereta u svom poslu, pa sve navedeno i nenavedeno otkrijete).

    Krivični zakonik Republike Srbije naredjuje ,članom 269. stav 2 : do 3 godine zatvora za svako lice koje je činjenjem ili nečinjenjem učestvovalo ili omogućilo da krivično delo: zlostavljanje i ubijanje većeg broja životinja u suprotnosti s zakonom bude činjeno u produženom trajanju . Nadležni sud trebao bi ustanoviti i kolikog obima je privredni prestup koji nesumnjivo postoji u ovom slučaju, i uzevši u obzir sve tačno utvrdjene činjenice – presuditi svim licima koja su neposredno : ubijanjem i sticanjem protivpravne dobiti i svim službenim licima koja su im to omogućila zloupotrebom službenog položaja : bilo nečinjenjem bilo činjenjem, svi oni sumnjivi su da su počinili i da čine krivična dela koja se gone po službenoj dužnosti .Imena tih lica naći ćete prikupljanjem obveštenja : to su i potpisnik Zapisnika RVI na osnovu kojeg je izdato Rešenje o ispunjenim uslovima za upis u Registar objekata gradskog Prihvatilišta Jagodina, potpisnici ugovora zoohigijenske službe Jagodina s gradom Jagodina i gradom Paraćinom. Uporedjivanjem izveštaja o ukupnom broju uhvaćenih pasa barem za poslednje 3 godine i činjenica o tome gde su svi ti psi sada, itd. Dokazi su u Jagodini i u Paraćinu i to u zoohigijenskoj firmi i u organu jedinice lokalne samouprave kojem Zakon o dobrobiti nalaže postupanje po članu 65.66. , 67. ,kao i u posedu RVI koja je područno-nadležna da u ime Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine vrši nadzor nad primenjivanjem Zakona o dobrobiti kada to primenjivanje vrši organ jedinice lokalne samouprave .

    U skladu sa zakonima i našim Statutom , dostavljamo vam ovu prijavu i prilog -videti u atach-u i dole, kao mesno nadležnom OJT..
    Očekujemo da OJT nadležan za Jagodinu prikupi dokaze i pokrene pred nadležnim sudom istražni postupak .

    S poštovanjem

    EPAR

  • Ovo je zaista strašna priča. Nemojte ljudi svojoj djeci kupovati kućne ljubimce, pse, mačke, ptice i sl. Vi kupite Vašem “razmaženom” djetetu, a poslije dijete se zadovolji i Vi bacate na ulicu. Dešava se da idete na odmor i nemate kome ostaviti psa, nemojte ga ni kupovati, ako to niste predvidjeli. Pas, mačka, ptica na ulici završe kod ovakvih idiota i završe nažalost, kao što se vidi u tekstu. Pas lutalica može ugristi na ulici i tuđe dijete, mislite i na tuđu djecu, ne samo svoju. Penzioneri i druge socijalno ugrožene kategorije su po kontenjerima. Čisto sumnjam da nema mnogih koji umiru, jer im je stid i gadljivo ići u kontenjer, a nemaju šta jesti i nemaju za ljekove. Društvo se mora dići iz moralnog dna, moramo raditi na vlastitoj svijesti i drugima na isto ukazivati. Pozdravljam Vas srdačno i utičite na ljude prosvećivanjem, kolko ste u mogućnosti i ličnim primjerom.

  • Pišite krivičnu prijavu protiv nadležng veterinarskog inspektora za nesavestan rad i prikrivanje krivičnih dela… Uprava za veterinu i njeni ispektori , kao po direktivi, prikrivaju ove zločine širom drzave.

    Krivca će osloboditi ili mu odrediti smešnu kaznu jer će se prikrivati iza nameštenih izveštaja vet. isnpektora…. to su sve saučenici u krivičnim delima

    ps. Podnela sam krivčnu prijavu protiv odgovornih u Boru.. ista priča. Uprava mi mesecima nije slala izv eštaje inspektora povodom zahtevane kontrole prihvatilišta.

  • Uprava veterine godinama unazad ne reaguje u skladu sa svojim obavezama i ovlascenjima, na razne zloupotrebe i protivpravne radnje u prihvatilistima za napustene pse i macke, vec ih cesto preko svojih veterinsrskih inspektora prikriva a neretko i legalizuje…..
    Zato su Udruzenja za zastitu zivotinja, primorana da prikupljaju dokaze za nezakonitosti i da se bave radnjama kojima bi trebalo da se bave istrazni organi, a cak i tako pripremljene krivicne prijave tavore i zavrsavaju u smecu!!
    Kroz naduvane iznose javnih nabavki hrane, veterinarske nege u prihvatilistima uzimaju se ogromna sredstva iz budzeta, a zivotinje stradaju gladne i bolesne ili bivaju likvidirane….

  • Hteo bi da komentarišem uopšteno u vezi sa problemom napuštenih pasa u gradovima u Srbiji.
    Milioni se troše za naknade povređenim građanima. Šta mislite da pomisli neki stranac kad vidi gomilu napuštenih pasa na ulici? Da je došao u Pakistan ili Indiju. Naravno problem iz godine u godinu postaje sve veći.
    Kako vi mislite da rešite ovaj problem?
    Evo kako se to radi u Kanadi, koja je, siguran sam da ćete se složiti, mnogo humanije i naprednije društvo od srpskog: psi bez vlasnika se drže u prihvatilištu mesec-dva, pokušava se da se nađe stari ili novi vlasnik, ali ako nema uspeha, psa se eutanizuje. Otkud u Srbiji ta ideja da se pse bez vlasnika hvata pa ponovo pušta na ulicu? Da li vi zaista verujete da je moguće sterilisati sve pse bez vlasnika? Koliko dugo će to da traje? Da li je humano životinje puštati nazad na ulice da gladuju i mrznu? Ili, da li je moguće pse trajno držati u prihvatilištima i godinama im pružati negu?

    • Sasvim se slažem sa Vama. Stanje na ulicama u većini gradova je postalo alarmantno. Kao roditelj, strahujem za bezbednost svoje dece na putu do škole (pa i u školskom dvorištu, u koje psi lutalice slobodno ulaze a niko im ne može ništa). “Ljubitelji” životinja su toliko agresivni, da smo dovedeni u situaciju da je, izgleda, život psa vredniji od života i zdravlja čoveka. Volela bih da pokret Dosta je bilo uzme ovo u obzir i da, kao što i Vi predlažete, ozbiljnije razmotri humano uništavanje pasa lutalica.

    • HUMANO UNIŠTAVANJE BESKUĆNIH PASA … a kako humano unistavati štancere-kotitelje, neodgovorne vlasnike, državne institucije koje IZ VASEG DZEPA uzimaju novac kojim bi trebalo da obezbede pristojne uslove za beskućne ose u azilima koji su kod nas KONCENTRACIONI LOGORI AGONIJE I SMRTI. GLAD IMA ZUBE- ZATO PAS UJEDA. A otkud taj pas na ulici?!? LJUDSKI FAKTOR JE KOREN OVOG KRVAVO MUČNOG PROBLEMA.

    • Da, to je jedna strana priče. Ali je to “nepopularna” mera, a demokrate su jako pazile da se ne zameraju puno nikome, pa ni raznoraznim udruženjima. Drugo, to je takođe i protivzaknito u ovom momentu, pa bi se morao promeniti zakon prvo. Treće, jedna takva mera čak i kada bi bila u opticaju nema nikkave rezultate ako se prvenstveno vlasnici ne “uteraju” u red. Znači: svaki pas čipovan, ko ne čipuje kazna. Nošenje “pribora” za sakupljanje pseće izmeta obavezno, koga uhvate da nema, kazna. Puštanje pasa izvan prostora predviđenog za tu namenu, kazna. Pas koga zoohigijena uhvati na ulici se odmah proveri ko je vlasnik, pas se pregleda kod veterinara i vrati vlasniku, naravno uz naplatu svih usluga. Uz takve mere se prvenstveno vlasnici motivišu da brinu o svojim psima, da paze da ne završe na ulici i istovremeno se sprečava da pas bude izbačen u nekom momentu. Svaki mora da bude čipovan i da ima vlasnički list, za nepoštovanje toga bi kazna morala da bude astronomski velika. Tek uz takve mere, kada se zapuši taj dotok novih životinja na ulice možemo pričati o nekoj strategiji za njihovo uklanjanje. Inače potpuno se slažem da ni ti azili nemaju nikakvog smisla.
      Plus paradoksalno, u mom gradu je ranijih godina bilo vrlo malo uličnih pasa. Od kada se registrovalo udruženje ljubitelja, broj se upetostručio, a u poslednej vreme viđam i formirane čopore. Indikativno ili ne, ali čini mi se da ne dotično društvo u najmanju ruku ne ispunjava svoju svrhu. Ili su u drugom slučaju dovukli pse iz drugih gradova, a sad muzu pare od raznih fondova za njihovo zbrinjavanje. o je uglavnom modus operandi za sve u Srbiji, pa ni ovi ne beže puno.
      Elem, da zaključim, pohvatati i eutanazirati sve pse lutalice da bi rešili problem, je ekvivalntno tome da problem siromaštva rešimo tako što pohvatamo i eutanaziramo sve beskućnike. Isto tako nagurati gomilu pasa u azil pa ih pustiti da gladuju i jedu se međusobno, ili špšto se češće dešava, pustiti ih nazad na ulicu kad nema para je presipanje iz šupljeg u prazno.
      A država ima sve metode, zakone i adekvatnu primenu prisile da ovo reši jednom za svagda. Samo ih boli patka za to. Ona žuta iz Savamale.

    • Silvija, Gospodin Špigl, u potpunosti zagovaram odgovorno vlasništvo, a takođe i maksimalno pooštravanje kazni s tim u vezi. Ali, zar vam nije malo deplasirano da izjavljujete da je za povećanje broja pasa lutalica krivo udruženje za zaštitu životinja? Zar vam nije pomalo deplasirano da ispod ovog članka koji govori o monstruoznom ponašanju nadležnih za ovaj problem apelujete na DJB da razmotri “humano UNIŠTAVANJE pasa lutalica”? Ježim se od vas, draga gospodo.

    • Draga Ana, pogledajte šta o eutanazijii neželjenih životinja kaže PETA, američka organizacija za zaštitu životinja. Nadam se da ne mislite da su Amerikanci nekakvi monstrumi koji uživaju u ubijanju životinja, ili da smo mi u Srbiji pametniji pa imamo rešenje kojeg se oni nisu dosetili:

      http://www.peta.org/issues/companion-animal-issues/companion-animals-factsheets/euthanasia-compassionate-option/

      Par citata :
      “Turning unwanted animals loose to roam the streets is not a humane option.” – Puštanje životinja da lutaju ulicama nije humana opcija.

      “Shelters cannot humanely house and support all these animals until their natural deaths” – Azili ne mogu da se na human način brinu o svim tim životinjama do njihove prirodne smrti.

      “Until dog and cat overpopulation is brought under control through spaying and neutering, we must prevent the suffering of unwanted animals in the most responsible and humane way possible. Euthanasia, performed properly, is often the most compassionate option.”

      Dok se broj pasa i mačaka ne dovede pod kontrolu, moramo da sprečimo patnje neželjenih životinja na najhumaniji mogući način. Eutanazija, ispravno izvedena, je često najhumanija opcija.

    • Simpatizer, teško mi je da verujem da citirate šta kaže Peta, a da ne znate da je ta organizacija pod sumnjom, pa čak i tužena zbog politike koju vodi i načina na koji je vodi, ali ja zaista ovde ne bih išla u takve detalje. Nadam se da, ako već citirate američke ogranizacije, znate da se prakse, kad je ta problematika u pitanju, veoma razlikuju. Evropske prakse nam govore o drugačijem rešavanju ovog problema. Dovoljno će biti da napomenem da je zakon koji zabranjuje zlostavljanje životinja u Holandiji donesen 1884. To vam sve govori. Ali ništa nije nedostižno.

    • Ana i još nekoliko komentatora upravo dokazuju ono što sam navela u svom komentaru: i agresivnost prema onima koji misle drugačije, i tezu da je život životinje za njih vredniji od ljudskog.
      Dok god legislativa bude postavljena na ovaj način, problem neće biti rešen.
      I pre nego što se naježite od ljudi kao što sam ja, Ana, postavila bih Vam samo dva pitanja:
      1. Kada biste na ulici videli kako pas lutalica napada moje dete, a u prilici ste da spasite život jednog od njih, koga biste izabrali? Ja mirne savesti mogu da kažem da bih u takvoj situaciji izabrala život Vašeg deteta.
      2. Da li ste vegetarijanac? Ako jeste, nemam šta da Vam zamerim. Ako niste, svojim svakodnevim izborima u ishrani dokazujete da vam ubijanje životinja nije strano, i to NE onda kada je ugrožen život čoveka. A to je upravo ono o čemu govorim.

    • Sivlija, pitam se da li sam pri sebi što vam odgovaram, ali ne bih volela da izgleda kao da vas ignorišem. Kao prvo, možete se upoznati i sa zakonima drugih evropskih zemalja koje imaju drugačiju praksu od britanske, budući da na nivou Evrope ne postoji ujednačena zakonska regulativa kad je ovaj problem u pitanju. Lično, nisam oduševljena britanskim rešenjem, ali oni imaju i neka druga rešenja, recimo u vezi sa karantinom za životinje kad ulazite u njihovu zemlju, koja nigde drugde u Evropi ne postoje. Tako da mi nisu neki primer niti imaju najhumaniji zakon u Evropi. A kao drugo, dozvoćete mi da ne moram da odgovaram na vaša pitanja niti dalje da učestvujem u jednom dokazivanju koje liči na srednjoškolske rasprave. Žao mi je što smatrate da su ljudi važniji od drugih bića na planeti, ljudi koji su jedini u stanju da smisle i sprovedu u delo ovo što smo imali prilike da pročitamo u ovom tekstu, potresnom za svakog ko ima imalo empatije u sebi. I… uzgred, one koji su smislili ovaj pakao opisan u tekstu svakako ne bih spasavala ni od koga, za njih bi linč bio milosrdan kraj… pa vi zaključite.

    • Poštovana Ana, niste ni u kakvoj obavezi da odgovarate na moje komentare, niti da se sa niima slažete,kao što ni ja nisam u obavezi da se slažem sa svime što napišu drugi komentatori. Poenta mog javljanja je da izrazim lično vidjenje problema i stav da rešenje koje u Srbiji imamo ne funkcioniše, a da postoje i drugi načini rešavanja problema pasa lutalica (kao što je simpatizer prvi naglasio). Ona se Vama ne moraju svidjati, ali su validna (jer funcionišu u mnogim zemljama!) i ne možete ih ignorisati i proglasiti milione ljudi koji žive u tim zemljama okrutinim. Takodje nije u duhu pristojnog dijaloga agresivno ili sa omalovažavanjem pristupati prema onima koji misle drugačije.

  • UUUUU… Ovo je široka i ozbiljna tema gde kompletno društvo ima putera na glavi. Od neodgovornih vlasnika, preko neodgovorne države do samoproglašenih ljubitelja, takođe jednako neodgovornih….

    • Niko vas ne sprečava da uradite nešto za ljude. Izvolite, budite humani. Usta puna ljudi, a o njima se isto vodi računa kao o psima.

    • A što nemaju…ako imaju dve ruke i dve noge i mogu da kopaju kanale, utovaraju ugalj ili meni ubace 3 kubika drva onda neka zarade…samo bolesne opravdavam a i za njih postoji državne službe i institucije zadužene za takve slučajeve…dosta mi je vas koji poredite ljude i životinje…životinje ne mogu da se žale, nego ćute i u bolovima trpe svakojaka mučenja i maltretiranja od tih istih neiživljenih, frustriranih i u mozak ” bolesnih” imbecila zvanih ČOVEK ili kako vi kažete LJUDI…

    • Kućni ljubimac, DA, ja sam strastveni ljubitelj pasa, samo za razliku od vas koji ste tobože ljubitelj ljudi vama ne zameram što to jeste niti bi vam ikada zamerila ako se zalažete za bolji položaj ljudi. Fascinantno je da kad god se progovori o zlostavljanju životinja, pojavi se neko ko zamera što se ne vodi briga o ljudima, a on sam povodom toga ništa ne radi. To je kompleksaško ponašanje i bolje vam je da se ne ofirate.

      Violeta, slažem se sa svakom reči koju ste napisali.

  • Zlostavljanje životinja mora jednom zauvek da prestane, I problem pasa na ulicama I u azilima mora sistemski jednom za svagda da se reši. Pokret Dosta je bilo ima održivi predlog rešenja I zaštite životinja. Podrška!

  • Draga Ana, čini mi se da ste samo preleteli preko onoga što sam napisao ili pročitali ono što želite da pročitate. Žao mi je što pišem objektivno i bez emocija, ali ovakvim problemima treba pristupati hladne glave. Napisaću opet, vrlo kratko i sumirano. Rešavanje problema pasa lutalica masovnom eutanazijom:
    1. je protivno trenutno važećem zakonu i stoga nije legalno
    2. ne rešava problem uopšte
    Pre svega treba, da se izrazim u skaladu sa temom, dresirati vlasnike da budu odgovorni ili da ne uzimaju pse. Kako: pa velikim kaznama i korišćenjem komunalne policije u tu svrhu, za šta bi i trebalo da služe. Umesto za rasterivanje i kažnjavanje sirotinje koja prodaje džak krompira na pijaci, a, o zločina, van tezge.
    Kada se to sredi, a verujte mi, za to treba bukvalno 6 meseci aktivnog zalaganja države, onda se može raspravljati o strategiji smanjenja broja pasa na ulicama. Personalno, ja bih najviše voleo da svi budu usvojeni. Do tad, sve će ovo biti presipanje iz šupljeg u prazno, a mi ćemo nastaviti da čitamo o otrovanim psima, pokoljima po lovištima, ovakvim katastrofama po azilima, izujedanim ljudima itd itd. Riba uvek smrdi od glave.

  • E, i da opet ponovim, DA, smatram da razna udruženja koja se načelno bave ovom tematikom jesu često delimično odgovorna. Poppuno sam svestan da se ovde mnogi nađu prozvani jer se a priori smatraju da je plemenit cilj dovoljnan da budu zaštićeni od kritike. A to baš nije tako. Postoje udruženja koja vode pravi profesionalci i koji veoma dobro znaju kako ovome treba pristupiti i šta treba raditi. Ne mislim ovde na njih. Mislim na one druge. A tu sam se nagledao i naslušao svačega… Ima onih koji suštinski ništa ne rade, sem što izvlače pare iz fondova za kojekakve besmislene projekte. Ima onih sa nekim dubokim emootivno psihičkim problemima i ekvivalentnim fiks idejama, pa sve do ultraliberalnih urbanih hipika kojima je recimo i sterilizacija pasa tabu tema.
    Naravno, svako ima pravo na mišljenje, organizovanje i delovanje u skadu sa njim (sve dok je to u okviru zakona). Ali država mora doći do najboljeg mogućeg i ostvarvog rešenja kroz socijalni dijalog, a onda ga sprovesti sistemski. Pustiti to jednoj kompletno neorganizovanoj stihiji koju čine sadašnji vlasnici, udruženja, opravdano ljuti sugrađani, razni psihopatski trovači i naravno trenutna, a potpuno nezainteresovana, “elita” na vlasti je put u katastrofu.

  • Otvorenost azila, a ne zabrana ulaska. Zabrana fotografisanja, zabrana do zabrane, zbog prikrivanja zlocina. Odgovorni za ovo, direktor JKP, predsednik opstine, upravnica, moraju da snose odgovornost, jer su imali sredstva iz budzeta. Al se kralo. Kao sto se kralo i na najmu prostora, koji je placan i placa se 2.250 eura svaki mesec. Namestili jarani jedan drugom. Ovo je zlocin i zahteva da se kazni. Nehumanost, podlost, kradja. Nadam se i da tuzilastvo nije pod sapom ove korupcije. Cinjenica je da mnogima odgovara veliki broj pasa na ulicama, zbog kradje na ime njihove navodne dobrobiti. Zato se uzroci i ne resavaju. Kazniti ove , pa onda redom. Ne prikrivati, kao sto sada mediji skrivaju po nalogu. Prihvatilistima i nije mesto medju JKP, koji nemaju ni obrazovanja, ni interesovanja za humanitarni rad i brigu o osecajnim bicima. To je dokazano svuda. I ovde, i u Loznici, i u Vranju, Pozega, Zrenjanin, sve gore od goreg.