Autorski tekst Odbrana

Vrlo dobro!

Da odmah na početku razjasnimo jednu stvar. Potičem iz vojničke porodice i vojsku volim. Ponosan što sam služio u elitnoj jedinici, u 25. bataljonu vojne policije gardijske brigade. Ponosan na crnu beretku i orla sa uzdignutim krilima na njoj. Ponosan što su me tamo učili najbolji: Novica Stefanović, Dejan Radović i ponajviše Željko Gavrilović. Danas, trinaest godina kasnije, žao mi je što tamo nisam i ostao.

Da li bi trebalo da mi bude?

Godinama gledamo kako vojska propada, kako se njeni pripadnici degradiraju i vrlo često jedva sastavljaju kraj sa krajem, a u svoj toj nedaći i dalje ponosno nose tog orla na čelu. Nažalost orao više nije od metala i nema onaj oštri odsjaj kada ga pogodi sunce, već je izvezen na nekoj krpici. Zbog uštede novca valjda, jer za vojsku novca nema, ali zato ima za „Ali Tomu i 30 razbojnika“ u kancelariji za nešto sa Rusijom i Kinom.

Vojnici za to vreme ponosno nose tog orla u srcu i znaju da narod od njih očekuje da izdrže sve izazove koje sudbina pred njih stavi. I zbog toga, ćute i trpe. Koliko je samo puta vojska Srbije bila posramljena, ali uvek se nekako uzdizala. I kada su ih zakidali za plate i kada su im topili tenkove…

Ali, sada sam video jednu scenu koja me je jako pogodila. Koja me je učinila da se i ja stidim iako pripadnik vojske nisam već punih trinaest godina.

Predstavnik Udruženja ratnih vojnih invalida predao je Aleksandru Vulinu najviše odlikovanje Udruženja, „Zlatnu sablju“. On koji je prošao ratove, koji je ranjavan. On koji je gledao kako mu prijatelji ginu oko njega. On koji je ostao prikovan za kolica boreći se za ovu Srbiju, jednu jedinu koju imamo. Uručuje „Zlatnu sablju“ čoveku koji je oslobođen služenja vojnog roka zbog dijagnoze „kokošije grudi“. Čoveku čijim postavljenjem za ministra odbrane vojska ponovo kreće u golgotu.

I dan danas mi u ušima odzvanja Gavrilovićevo „Vrlo dobro!“ na -25 stepeni na poligonu Peskovi. Dan danas mi odzvanja naše „Služimo Srbiji!“.

To je nešto što ministar vojni nikada nije čuo, niti će čuti. Jer niti je zaslužio ocenu „vrlo dobro“ niti on služi Srbiji.

Dejan Sovrlić
Predsednik OO DJB Medijana – Niš
Član glavnog odbora DJB

Dosta je bilo

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Izbor A. Vulina za ministara odbrane R. Srbije veliko je poniženje za sve nas, koji smo nosili opasač, a verujem da je naročito ponižavajuće onima koji ga još uvek nose, jer se oni s njim moraju neposredno komunicirati. On i njegovi poslanici PS (Komlenski) voli/e da istakne da je završio ŠNO – Visoke studije bezbednosti i odbrane. To je još jedno poniženje za sve one koji su zaista završili ŠNO ili doktorat VN. Program Visokih studija bezbednosti i odbrane, koji je osmišljen za ove “nadarene” (Z. Đorđević, S. Mali, A. Vulin, gđa M. Obradović i dr) je zapravo slušanje predavanja, druženje na okruglim stolovima na temu odbrane i bezbednosti, studijska putovanja u zemlji, regionu i zapadnim zemljama i na kraju “vrhinac krešenda” zajednička vežba tokom koje će se neki problem individualno ukazati. Znači niti jedan jedini ispit, seminarski, diplomski NIŠTA! Ali je jako dobro da se popuni CV, naročito kada se to pročita u NS R. Srbije.
    šire: (http://www.va.mod.gov.rs/cms/view.php?id=20382)
    Autor ovog autorkog teksta je možda pomešao vremena. Naime, navodi da je bio u vojsci pre trinaest godina (2004.g?), kako mu još uvek odzvanja „Služimo Srbiji!“. Pitanje, kako je to moguće? Vojska SiCG postojala je do 2006. Pravilo službe VS, gde je uneta promena iz „Služimo narodu!“ u „Služimo Srbiji!“ doneta je 15. 08. 2008.godine. Bez zle namere, može biti da ste Vi čuli ono što ste želeli da čujete!