Jedna rupa u zakonu, za koju se već dugo zna, i dalje ostaje nebranjeni prostor na tržištu poljoprivrednog zemljišta u Srbiji.
Od 1. septembra stupa na snagu odredba Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju kojom je država Srbija preuzela obavezu da omogući strancima da kupuju zemlju u Srbiji. Sve države, u oblasti poljoprivrede sličnog stanja kao što je naše, su u procesu prustipanja EU prolazile kroz ovu fazu. Naime, imale su plodnu poljoprivrednu zemlju, čak su imale i zemlju u državnom vlasništvu, cene zemlje su im bile niže nego u Uniji, “krasio” ih je nizak životni standard domaćeg stanovništva i postojala je opasnost da se stranci zalete i kupe ogromne parcele i tako ugroze opstanak domaćih poljoprivrednih gazdinstava, ograniče pristup ostalim sadržajima na zemljištu lokalnom stanovništvu i steknu veliku moć na njihovim slabašnim tržištima. Velika moć na tržištu hrane neminovno povlači velik uticaj, pa se ulazak jakih stranaca na mala i slaba tržišta smatra opasnošću i po slobodu donošenja političkih odluka.
Sve države su se potrudile da u ovoj oblasti što spremnije uđu u trku sa strancima. Masovno su tražile da im se odloži obaveza otvaranja mogućnosti kupovine zemlje za strance. Evropska unija im je odobravala odlaganje i to na 7, 10 i više godina. Tako su te države kupile vreme da osnaže sopstveni agrar, zemlju sačuvaju, a strane kupce dočekaju sa što manje zemlje koja može da im se proda i što težim uslovima pod kojima bi stranci mogli da je kupe. Država Srbija je ovo počela da radi kasno i traljavo.
Zakonom o poljoprivrednom zemljištu predviđa se da kupovina državnog zemljišta bude omogućena samo domaćim fizičkim licima. Ako se doda da oni to zemljište ne mogu da otuđe 15 godina od kupovine, moraju da ga koriste u poljoprivredne svrhe i budu opremljeni mehanizacijom za njegovu obradu i sl. zvuči kao da je zemlja zaštićena od stranaca i nenamenske upotrebe.
Mesto na kojem postoji rupa u zakonu je kupovina zemljišta koje je u vlasništvu poljoprivrednih firmi, jer strane firme već dugo mogu da kupe pravne subjekte koji u vlasništvu imaju zemlju i da tako preko sticanja pravnog lica uđu u posed poljoprivrednog zemljišta. Izmenama Zakona o poljoprirednom zemljištu ovaj zakonski propust ponovo nije saniran. Ministar jeste govorio da će zemlju moći da kupe pravna lica koja su u Srbiji registrovana bar 10 godina, ali je od tog rešenja odustao i ono se nije pojavilo u izmenama zakona koji bi ovih dana trebalo da se usvoji u Skupštini. Ovo rešenje je svakako bilo krnje jer nije podrazumevalo odredbu koja bi targetirala zemljište u vlasništvu srpskih firmi, tj. ostavljalo je istu zakonsku prazninu koja se već dugo eksploatiše u Srbiji.
Sada se otvara mogućnost rasta zloupotrebe ovog nebranjenog pravnog prostora.
Naime, ukoliko trenutno nema poljoprivrednih firmi na prodaju, potrebno je samo da ambiciozan stranac nađe u Srbiji fizičko lice kao posrednika i pošalje ga u kupovinu zemlje. To fizičko lice bi svojim imenom ušlo u posed zemlje, a zatim osnovalo firmu u Srbiji i u osnivački kapital firme unelo to poljoprivredno zemljište. Zatim tu “svoju” firmu jednostavno može da proda u Srbiji osnovanoj firmi sa stranim kapitalom i posao je završen. Na ovakav način bi pored kompanijskog i poljoprivredno zemljište koje trenutno nije u vlasništvu firmi moglo to da postane na putu laganog prelaska u ruke stranaca.
Ovo znači da strane firme ne mogu da kupuju zemlju koja nije obuhvaćena imovinom firmi u Srbiji samo BEZ POSREDNIKA. A, posrednika će biti i oni će pomoći strancima u tome.
Svetlana Kozić
Dosta je bilo Vojvodina
Povezani tekstovi:
Jeste li svesni da ovo samo ovde moze da se procita? Da li se sem ovih tekstova planira i nesto sto ce biti vidljivo siroj javnosti?
Ono što je počeo DS, sada dovršava SNS. Gubimo zemljište koje treba da nam da hranu.
Da li je moguće da ovoliko nedomaćinski upravljamo svojom zemljom?!
A većina onih koji su glasali za Vučića ili apstinenti na izborima (doprineli da Vučić pobedi), sada ni ne razmišljaju o ovim problemima. Ne tiče ih se. Toliko su veliki “Srbi” ili “individualci” da su i sebi isekli granu na kojoj sede. Hvala im!
Ispada da su Koštunica i njegov DSS te 2007. godine bili u pravu kada su se toliko protivili potpisivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, da su izgubili vlast (kohabitaciju sa DS) i gotovo nestali sa političke scene.
(ne mogu da verujem da sam izrekao ovako nešto… Ej, na šta smo spali 🙁 )
A onda krene pljačka. Stranci pokupovali zemlju a novci zna se gde su samo ne sme da se priča, zbog lične i kolektivne bezbednosti
Ovaj sistem vazi vec odavno, pa ne vidim da su svi pojurili ka Srbiji. Hans iz Nemacke je odavno mogao da osnuje Hans-seljak d.o.o. u Srbiji i da na firmu (domace pravno lice) kupuje zemlju. Ne treba mu ni posrednik – nas zakon dozvoljava da odgovorno lice u d.o.o.u bude strani drzavljanin. Sve sto SSP trazi od nas je da izjednacimo uslove za kupovinu drzavnog zemljista izmedju nas i stranih drzavljana. To ne znaci da mi zemlju moramo da prodajemo. Dovoljno bi bilo da se trazi da kupac ima prebivaliste u Srbiji barem 10 godina, da je u stanju da pokaze da u tih 10 godina ovde radi i zivi. Mislim da su do sada jedino Hrvati kupovali zemlju ovde i da imaju oko 50000 hektara (Todoric najvise)….