Autorski tekst Obrazovanje

Za otvorenu nauku – amandmanima na novi zakon o visokom obrazovanju

Pristup rezultatima naučnih istraživanja finansiranim sredstvima poreskih obveznika treba da bude besplatan i pravo je cele društvene zajednice.

U gotovo svim dokumentima iz oblasti obrazovanja i nauke na nivou Evropske unije (i šire) ističe se značaj otvorenog pristupa rezultatima naučnih istraživanja, sa stanovišta podsticanja inovacija i razmene znanja, a posebno imajući u vidu pravo društvene zajednice da ima pristup rezultatima naučnih istraživanja finansiranih novcem poreskih obveznika.

Globalna težnja da se rezultati naučnih istraživanja učine dostupnim svima, besplatno, osnovna je strategija Evropske komisije za poboljšanje cirkulacije znanja a samim tim i inovacija. To se posebno ogleda u opštem načelu “otvorenog pristupa” naučnim publikacijama u programu Horajzon 2020. Otvorena nauka je međunarodno opšteprihvaćen termin koji podrazumeva slobodan, odnosno besplatan pristup rezultatima naučnih istraživanja, otvorene podatke, otvorene inovacije, softver otvorenog koda i slično. Evropska komisija je 2012. godine savetovala zemlje članice da istraživanja finansirana iz javnih sredstava učine dostupnim javnosti, kako bi se, između ostalog prevazišao apsurd da rezultati istraživanja finansiranih javnim sredstvima (fakulteta, instituta) nisu dostupni jer su objavljeni u časopisima komercijalnih izdavača, na čija izdanja institucije moraju da se pretplate da bi mogle da koriste te rezultate.

Nov zakon o visokom obrazovanju ne prepoznaje otvoren pristup nauci (Open Science/Open Access). Kolege sa Univerziteta u Beogradu, a moguće i drugih univerziteta, nemam podatak, tražile su tokom javne rasprave da se u zakon unesu odredbe o “otvorenom pristupu”, odnosno “otvorenoj nauci”. Ministarstvo nije uvažilo tu sugestiju, a u obrazloženju novog zakona nema argumenata kojim se sugestija odbacuje.

Godine 2014. dobila sam priznanje koje će mi zauvek ostati najdraže – “Arhont” otvorenog pristupa Univerziteta u Beogradu. Priznanje mi je dodelila naša Univerzitetska biblioteka, institucija koja je mnogo toga učinila da u svom domenu unapredi i modernizuje našu nauku i istraživačima olakša objavljivanje i razmenu naučnih istraživanja. Kao arhont otvorenog pristupa Univerziteta u Beogradu, čast mi je i obaveza da podnesem amandmane da se koncept “otvorenog pristupa”, odnosno “otvorene nauke” unese u nov Zakon.

Imajući u vidu gore navedeno, kao i činjenicu da je peto načelo visokog obrazovanja “otvorenost prema javnosti i građanima” (član 4, st.1, t.5), zatim da se u registru akreditovanih ustanova, akreditovanih studijskih programa i zaposlenih u visokoškolskim ustanovama koristi usaglašen koncept “otvoreni podaci”, podnela sam tri imandmana i predložila sledeće:

  1. da se u član 32. koji se odnosi na Evropske integracije u obrazovanju u stav 1, tačka 2 doda odredba koja eksplicitno obavezuje Ministarstvo da se stara o usklađivanju sistema našeg visokog obrazovanja sa trendovima razvoja obrazovanja u Evropi u pogledu “otvorene nauke”. Uvođenje sintagme “otvorena nauka” u ovaj član značilo bi opredeljenost Ministarstva da prati promene u ovoj oblasti i preduzme sve potrebne radnje da u tim promenama i učestvuje.
  2. da se u član 40. koji se odnosi na završni rad i disertacije, u stav 10. doda odredba da se kopija sadržaja disertacije, koju univerzitet dostavlja centralnom repozitoriujumu u Ministarstvu, mora čuvati u “otvorenom pristupu”. Predlog zakona ne obavezuje Ministarstvo da centralni repozitorijum vodi kao javno dostupan. Pošto je u praksi Nacionalni repozitorijum disertacija u Srbiji (NaRDUS) već prihvaćen i javno dostupan, neophodno uvesti navedenu promenu.
  3. da se u član 58. koji se odnosi na integrativnu funkciju univerziteta, u stav 3. u kom se popisuju oblasti u kojima univerzitet ima nadležnost da integriše funkcije, doda nova tačka: “politika otvorene nauke”. Uvođenjem ove tačke univerziteti bi se obavezali da urede objavljivanje i druge oblike diseminacije rezultata naučnih istraživanja u skladu sa savremenim tendencijama. Uvođenjem politike otvorene nauke, a posebno njenim sprovođenjem, univerziteti bi doprineli realizaciji prava na obrazovanje i  principa jednakosti obrazovnih mogućnosti. Istovremeno bi bili bolje promovisani i svakako bi povećali svoj društveni uticaj i šanse za saradnju kako sa privredom, tako i sa drugim univerzitetima u zemlji i inostranstvu, što je u skladu sa 7. ciljem (član 3) visokog obrazovanja: “unapređenje međunarodne otvorenosti sistema visokog obrazovanja”.

Pošto je rasprava o amandmanima na dva zakona iz obrazovanja ograničena na 10 sati, a prvi na redu je Predlog zakona o osnovama obrazovanja i vaspitanja, gotovo izvesno neće biti prilike da se o ovim amandmanima diskutuje u Narodnoj skupštini. Ostaje da se nadamo da će ministar i saradnici eventualno usvojiti amandmane i uvesti “otvorenu nauku”, odnosno “otvoren pristup” u Zakon.

Već osam godina se na globalnom nivou obeležava Nedelja otvorenog pristupa sa ciljem da promoviše otvoreni pristup znanju i da ukaže na prednosti ovakvog koncepta. Srbija treba da bude deo ovog trenda.

 

Jasmina Nikolić 

potpredsednica Dosta je bilo

Komentar

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Kao nekome ko radi na implementaciji OpenAIRE standarda u repozitorijumima, veoma mi je drago da vidim neki pomak u ovom smeru, a verujem da će biti i mojoj šefici. 🙂
    Prisustvovao sam konferenciji u kojoj su izlagali i predstavnik Elsevier-a i član njihovog odmetnutog časopisa Lingua (sada Glossa u open access-u). Bilo je zanimljivo gledati dva suprotstavljena biznis modela i bivšeg gazdu i “odmetnika”.
    Prelazak na OA će imati dosta problema, jer će neko morati da plati troškove obrade rada, zbog rangiranja časopisa i pojave predatorskih, ali meni i administratorima će posao biti lakši jer neće biti embarga nad radovima koji dosta komplikuje proceduru deponovanja.