Autorski tekst Vojvodina Ekonomija

Cirkularna ekonomija

Prelazak sa konvencionalne ekonomije na cirkularnu ekonomiju može se porediti sa promenom verovanja da je zemlja ravna ploča na činjenicu da je planeta okrugla (tj. elipsasta). Posmatrajući način funkcionisanja prirode, čovek je uspeo da se razvije i naučno-tehnički sazri. Verujem da je uspostavljanje cirkularne ekonomije sledeći stadijum evolucije, koji bi privreda i svest ljudi trebalo da dožive i savladaju, kako bi se nastavio put ka održivom razvoju i duhovnom balansu sa prirodom i samim sobom.

Kao što je i sama evolucija počela od jednoćelijskih prostih organizama, tako je i ekonomija započeta na individualnim preduzetničkim sposobnostima, da bi se kroz specijalizaciju (manufakturu), razvoj nauke i tehnologije (pronalaska parne mašine i svih drugih izuma), danas došlo do pojma cirkularne ekonomije. Cirkularna ekonomija trebalo bi da nasledi klasičan način proizvodnje, ne samo zbog ušteda koje ostvaruje i svog ekonomskog aspekta, već i sa stanovišta filozofske i duhovne evolucije čoveka i organizacione strukture, koja bi trebalo da dovede do toga da se potrebe koje postoje zadovolje što manjim opterećenjem prirode i što manjom ekspoloatacijom prirodnih resursa. Ovde moramo posebno istaći da, kada govorimo o prirodnim resursima, u najvećem broju slučajeva mi pričamo o neobnovljivim resursima, jer, na žalost, strah od njihovog nestanka predstavlja jednog od ključnih pokretača uvođenja cirkularne ekonomije. Ako se na trenutak oslobodimo straha kao blokatora, te okrenemo inovativnom i kreativnom pristupu zadovoljavanja potreba, sa upotrebom energije i materije na pametan način, uspostavićemo kruženje energije i materije u sistemu ekonomije tj. cirkularnu ekonomiju. Za mene lično, cirkularna ekonomija daleko prevazilazi pitanje reciklaže i pitanje obnovljivih izvora energije. Cirkularna ekonomije predstavlja konkretan alat za postizanje održivog razvoja baziranog na inovacijama i kreativnosti svakog od nas, bio on privredni subjekt, pojedinac ili institucija.

Primeri cikličnosti u nekim drugim sferama života u Srbiji veoma su očigledni. Reciklaža pojedinih donosilaca odluka, u želji da isti način rada i razmišljanja donese promene, ali pod drugom bojom zastave, dovela je do stvaranja niza prepreka da se sistem cirkularne ekonomije uvede u Srbiju. Veliku prepreku predstavlja nedostatak odgovornosti unutar sistema upravljanja i donošenja odluka, kao i nizak ili primitivan nivo organizacije, kako društva u celini tako i pojedinačnih segmenata društva.

Ako se na trenutak vratimo na evoluciju koja je počela jednoćelijskim organizmima, a na vrh same piramide postavila na kraju najsloženije organizme, shvratićemo koliko je bitna dobra i pozitivna selekcija i organizacija da bi sam organizam ili društvo evoluiralo i napredovalo ka vrhu.

Trku sa konkurentima neće dobiti one države koje neshvatljivo velikim subvencijama i različitim tajnim ugovorima pokušavaju da privuku strani kapital i pokrenu svoju privredu, već one koje dobrom organizacijom i jednostavnim procedurama omogućavaju da se kreativne i inventivne ideje preduzetnika provere na nezavisnom tržištu, narastu ili se ugase. Razvoj preduzetničkog duha i stvaranje jednostavnih, lako razumljivih i efikasnih procedura neophodni su preduslovi za razvoj cirkularne ekonomije, ne samo u Srbiji, nego i u bilo kojoj drugoj državi. Cirkularna ekonomija je dobro organizovana ekonomija u kojoj ono što vama nije potrebno predstavlja osnovni resurs za nekoga drugoga. Da bi se ovo postiglo, protok informacija, znanja, energije i materijala ne sme biti zaglavljen u nekoj fioci ili kod mrzovoljnog državnog službenika na nekom šalteru.

Vreme predstavlja jedini resurs koji nije moguće supstituisati drugim resursima i kao takvo mora dobiti na vrednosti u Srbiji, ako želimo da uspostavimo sistem cirkularne ekonomije.

Posmatrajući trenutno stanje društva u Srbiji i otvorenost sistema propisa i uprave za inovativne i kreativne pristupe, moram sa tugom da konstatujem da je pred nama još veoma dug put do cirkuarne ekonomije. Srbija se svakodnevno suočava sa deponijama u plamenu, stotinama kubika neprečišćene kanalizacije koja se izliva u reke, eksploatacijom prirodnih resursa po mizernim nadoknadama, političkim igrankama sa sredstvima koja treba da budu namenjena zaštiti i unapređenju životne sredine, inertnim i nefunkcionalnim sistemom državne uprave i kontrole. Sve ovo predstavlja faktore opstrukcije daljeg razvoja i evolucije Srbije u modernu i poželjnu zemlju za življenje. Ovo potvrđuju i podaci o broju mladih koji napuste Srbiju ili to žele da učine.

“Kako dalje?” – pitanje je koje se postavlja nakon sagledavanja ovakve situacije.

Život u Srbiji, gledano sa tačke istorijskih dešavanja, nikada nije bio preterano lagodan. Geopolitička pozicija uslovila je stalne turbulencije koje su narušavale mogućnosti kontinuiranog i smišljenog razvoja, za koje postoje svi prirodni resursi. Bogatstvo i dostupnost plodnog zemljišta, čistih vodotokova i bogat biodiverzitet u kombinaciji sa upornošću i snalažljivošču, bili su i ostali ključ opstanka ljudi u Srbiji. Zato je, možda više nego ikada, potrebno stvoriti preduslove za razvoj cirkularne ekonomije, jer ona ne predstavlja samo uštedu u koriščenju prirodnih resursa već i način očuvanja i zaštite naše životne sredine i zdravlja.

Ključ u tom procesu imaju građani, koji od svojih izabranih predstavnika treba da traže jasne, jednostavne i ravnopravne uslove za rad i razvoj uz odgovorno donošenje odluka i snošenje posledica za pogrešne odluke. Ako danas, kao društvo donesemo pogrešnu odluku, ta odluka će koštati ne samo nas, nego i generacije koje dolaze. Zato je bitno da građani izgrade sistem koji mogu da kontrolišu i gde će jednaki uslovi važiti za sve, bez obzira kom plemenu pripadaju.

MSc Igor Jezdimirović

Član nacionalnog Kluba za zaštitu životne sredine

Oznake

DJB

Komentariši

Klikni ovde da postaviš komentar