Autorski tekst Vojvodina Ekologija Finansije

Kad zeleni dinar dobija drugu boju

Skupština Srbije je u decembru 2015. godine, bez publiciteta, usvojila izmene Zakona o budžetskom sistemu. Tada je, između ostalog, uvedena odredba po kojoj su namenski prihodi ostali samo donacije, krediti i samodoprinos. Svi ostali, do tada namenski prihodi utvrđeni posebnim zakonima, prevedeni su u opšte, što znači da država može budžetski novac da koristi za bilo koje namene i rasporedi ga na bilo koje korisnike.

Stručna javnost nije reagovala, i široj javnosti je promakla suština – da je time uspostavljen opasan i dobro sakriven partokratski mehanizam, koji omogućava vlasti da novac naplaćen od građana i privrede za neku namenu ili uslugu zakida, kako bi na drugoj strani „krpila rupe“ ili nastavila sa rasipanjem. Partokratija tako neće morati da štedi na sebi, na partijskom zapošljavanju, naduvanim tenderima, uslugama po ugovoru, već će to činiti zakidanjem tamo gde očekuje najmanju političku štetu.

Umesto da primenom propisa i finansijskom disciplinom obezbedi namensko trošenje, vlast je izmenila zakon i javnim prihodima ukinula namenski karakter. Ono što su ministarstva, opštine, javna preduzeća ranije činili protivzakonito bez ikakvih posledica, sada mogu da čine u skladu sa zakonom. Problem rešen. Nakon dve godine primene, možemo u par primera prikazati razmere štete ove pogubne politike.

Primer 1: Zakon o zaštiti životne sredine propisuje republičke i lokalne naknade za zagađivanje. Zbir prihoda od naknada je iznos koji republička, pokrajinska i lokalna vlast namenski mora da utroši za zaštitu životne sredine, kroz budžetski fond. Ukoliko se ne izvrše sve aktivnosti i ne potroše sva sredstva, neiskorišćeni iznos se, u skladu sa Zakonom o budžetskom sistemu, prenosi u narednu godinu.

Zbog malverzacija koje nisu dobile sudski epilog, Skupština Srbije je u septembru 2012. godine ukinula republički Fond za zaštitu životne, koji nije postojao u naredne 4 godine. U tom period, ukupni prihodi republičkog budžeta od „ekoloških“ naknada bili su veći od 20 milijardi dinara (godišnje između 5 i 6 milijardi), ali je taj novac, u nedostatku fonda, potrošen za druge namene. Tokom 2016. godine, ponovo je osnovan fond, pod nazivom Zeleni fond. S obzirom na ranije godine, u 2017. godini moglo se očekivati više od 6 milijardi dinara prihoda. Međutim, Zakonom o budžetu za 2017. godinu, rashodi Zelenog fonda planirani su na samo 2,29 milijardi dinara.

Stanje je jednako nepovoljno i na lokalnom nivou. U više od 80% opština rashodi budžetskih fondova manji su od prihoda od naknada. U periodu 2010-2016 ukupna razlika između naplaćenog i potrošenog novca je više od 6,5 milijardi dinara, zbirno za sve opštine. U Programima fondova primetno je značajno smanjenje planiranih rashoda. Sa 6,4 milijardi dinara, koliko su zbirno sve opštine planirale u 2015. godini, iznos je smanjen za 20%, na 5,2 milijardi dinara u 2016. godini. Za ovo smanjenje ne postoji opravdanje, jer su u isto vreme primetno porasli prihodi, kako tekući od naknada, tako i preneti iz prethodne godine. Jedini razlog smanjenja vidimo u ukidanju namenskog karaktera sredstvima od naknada, što su opštine iskoristile u prvoj godini primene.

Tako su neodgovorne i rasipničke vlasti na svim nivoima za 6 godina „pojele“ više od 30 milijardi dinara „ekološkog“ novca, malo protiv, malo u skladu sa zakonom.

Odličan primer kako „zeleni“ dinar lako dobija drugu boju imamo u Vršcu. Tu je za zaštitu životne sredine u 2016. godini, planirano 70 miliona dinara. Međutim, u rebalansu budžeta za istu godinu, za istu namenu planirano je samo 11,8 miliona dinara. Kako je te godine bilo 61,2 miliona dinara prihoda od naknada, grad je prenamenio 50 miliona dinara. Da će se ova praksa i ubuduće primenjivati, ukazuje da je u budžetu za 2017. godinu u fondu planirano 12 miliona, a za 2018. godinu 16 miliona dinara.

Primer 2: Po Zakonu o poljoprivrednom zemljištu (član 71), sredstva od zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta su 60% prihod republike (u autonomnoj pokrajini 30% prihod Republike i 30% prihod pokrajine), a 40% prihod lokalne samouprave na čijoj teritoriji se zemljište nalazi. Po istom Zakonu, sredstva se koriste namenski, za realizaciju godišnjeg programa (na primer, za uređenje atarskih puteva, opremanje i rad poljočuvarske službe, čišćenje kanala, odbranu od grada, itd). U 2015. i 2016. godini, opštine u AP Vojvodini su za ove namene potrošile za oko milijardu dinara manje nego što su od zakupaca naplatile. Takođe, u budžetu AP Vojvodine za 2018. godinu planirano je 2,25 milijarde dinara prihoda od zakupa, dok su rashodi na programe uređenja zemljišta planirani na 1,65 milijardi. Ako se planirani prihodi ostvare, vojvođanski paori će sa 600 miliona dinara finansirati druge potrebe AP Vojvodine. Nakon sušne godine, umesto da se paorima pomogne, oni će plaćati cenu partokratije.

Primer 3: Zakonom o bezbednosti saobraćaja na putevima propisano je da se novac od kazni za saobraćajne prekršaje raspoređuje 70% republičkom i 30% budžetu lokalne samouprave, na čijoj teritoriji je prekršaj učinjen, uz namensko korišćenje za unapređenje bezbednosti saobraćaja. Po izveštaju Državne revizorske institucije, u 2015. godini, od 25 kontrolisanih opština i gradova, kod njih 9 nije bilo analize stavki u budžetu koje se odnose na prihode i rashode u vezi sa saobraćajnim prekršajima. Kod ostalih 16 opština, prihodi od kazni bili su ukupno 107,7 miliona dinara, a rashodi za programe bezbednosti saobraćaja tek 34,2 miliona dinara. Samo njih 4 imalo je rashode za ovu namenu, a u slučaju jedne opštine, rashodi su bili jednaki prihodima.

Ovo su samo mali primeri, koji daju obrise mehanizma i posledica. Kada sledeći put budete slušati samohvalospeve vlasti o „fantastičnim rezultatima“ fiskalne konsolidacije, odličnim ocenama MMF-a i smanjenju deficita, znajte da ste to platili smanjenjem plata i penzija, povećanjem poreza i naknada, ali i đubrištima, prljavim rekama, zagađenim vazduhom, zapuštenim zaštićenim prirodnim dobrima, lošim i skupim komunalnim uslugama, neuređenim atarskim putevima, zamuljenim kanalima, većom štetom od grada i poplava, lošijom bezbednošću saobraćaja, itd.

Rešavanje problema javnih finansija zakidanjem na vitalnim javnim potrebama nije održivo. Stranka „Dosta je bilo“ će odmah po preuzimanju republičke vlasti ukinuti sve štetne zakone koji omogućuju sistemsku partokratiju. Vratićemo namenski karakter javnim prihodima, a namensko korišćenje garantovaće profesionalne i nezavisne državne institucije, koje će sprovoditi propise, a ne stranačke inetrese. Uštede ćemo ostvariti na glavnim „generatorima“ deficita, na preskupoj i neefikasnoj državnoj upravi, i na javnim preduzećima gubitašima, koja vode nesposobni partijski kadrovi.

Dosta je bilo!!!

Dejan Maksimović, Vršac

Poslanik u Skupštini AP Vojvodine

 

Dosta je bilo

Komentar

Klikni ovde da postaviš komentar

  • “Tako su neodgovorne i rasipničke vlasti na svim nivoima za 6 godina „pojele“ više od 30 milijardi dinara „ekološkog“ novca, malo protiv, malo u skladu sa zakonom.”

    Zamislite da su ova sredstva potrošena namenski za zaštitu i unapređenje životne sredine!?
    Srbija bi izgledala drugačije.
    Imali bi rešene neke od najvećih problema:
    – imali bi čistiji vazduh, vodu i hranu,
    – imali bi sanitarne deponije,
    – imali bi uspostavljlen sistem upravljanja otpadom,
    – imali bi postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda,
    – imali bi dovoljno kvalitetne vode za piće,
    – imali bi uređena prirodna dobra,
    – imali bi postrojenje za tretman opasnog otpada tako da Srbija ne bi bila prepuna grobnica opasnog otpada,
    – imali bi…