Autorski tekst Spoljna politika

Da li je EU postala dominantno nemački ekonomski prostor?

Nekako potpuno nezapaženo, bez zvaničnih, ali začuđujuće i medijskih komentara, početkom juna ove godine prošla je vest da je SNS vlast u Čačku nazvala jednu ulicu u Čačku po nemačkom industrijalcu koji uz velike subvencije države Srbije treba u Preljini da otvori fabriku nečega, mediji nas nisu izvestili čega, gde će Nemci uposliti oko 1.000 ljudi. Drugi nemački investitor je u junu u Kraljevu, doduše bez ulice, ali takođe uz velike subvencije države, otvorio fabriku za proizvodnju kablova u kojoj sada radi 600, a koja do 2022.godine treba da zaposli oko 2.500 ljudi. Oba industrijalca su pored velikih subvencija od države dobili i građevinsko zemljište i čitavu seriju drugih pogodnosti koje nisu dostupne domaćim investitorima. Srbija je postala veoma privlačan i izuzetno profitabilan izvor jeftine radne snage.

Kako već pišu gotovo svi svetski mediji, na svetskoj sceni je očigledno zahlađenje u odnosima među velikim zapadnim svetskim silama, pre svega između SAD i Velike Britanije sa jedne strane i Nemačke sa druge. Ostale članice EU su više pasivne i procenjuju razvoj događaja. Mediji su primetili i ogromnu razliku u prijemu Merkelove i Makrona prilikom posete SAD-u. Primetni su i disonantni tonovi unutar same EU. Za nas najzanimljivija je izjava Makrona o zaustavljanju daljeg procesa primanja novih članica EU.

Dve su najvažnije poluge moći u svetskoj politici: vojska i novac. Novac kao glavni instrument i vojna sila kao garancija očuvanja ekonomskog poretka. Obe su od drugog svetskog rata do danas bile u rukama SAD. SSSR je delimično parirao na polju vojne sile, bez stvarne ekonomske snage koja je potrebna za tu trku i uz ogromu cenu koju je platila na ekonomskom polju. Istu situaciju imamo i danas, gde Rusija nesporno predstavlja veliku nuklearnu vojnu silu, ali bez jake ekonomije koja je neophodna za njeno održavanje. Nastaju i nove svetske sile, pre svega Kina i Indija, ali one su tek na početku i ne igraju veliku ulogu na evropskom kontinentu.

Dolar je do pojave evra bio nesporna svetska valuta. To je počelo da se menja početkom 21. veka i praktično predstavlja uvod u ono što se u geopolitici dešava danas: sukob velikih zapadnih sila oko dve najvažnije poluge moći: vojske i novca. Treća epizoda.

EU je nastala, ne isključivo, ali prevashodno kao ekonomski projekat. Očigledni su benefiti od zajedničkog tržišta koje broji oko pola milijarde ljudi i koje je jače i od tržišta SAD-a. EU je stvorena na ideji slobodnog protoka ljudi, robe, usluga i kapitala. Stvaranje EU je između ostalog i SAD projekat. SAD je decenijama želeo pojednostavljen pristup evropskom tržištu jer je to u interesu njihove ekonomije i aktivno je radio na tome. Amerikanci su to tokom 20. veka pojednostavljeno objašnjavali sa: treba nam jedan telefon koji možemo da pozovemo, telefon u Briselu. Ovu istu retoriku američkih zvaničnika i analitičara sam slušao do pre par godina, čak i kao reakciju na BREXIT. Više ne.

Dok su stvari bile na tom nivou zajedničkog tržišta, usaglašavanju pravne regulative, ukidanju carinskih barijera, sve je bilo u savršenom redu. Pojavom evra, stvari su se malo zakomplikovale, ali se nije očekivalo da će evro ikada doći u poziciju da uzdrma dolar kao dominantnu svetsku valutu. To se drastično promenilo početkom 21. veka. Inicijativom Nemačke za stvaranje evropske vojske i laganim zahlađenjem prema NATO, igra je preko noći prešla u neke potpuno druge vode. Već se govori o povlačenju američke vojske iz Nemačke u Poljsku. Kada ovome dodamo i jasne i nedvosmislene odlične odnose između Nemačke i Rusije koji su, naravno, tu zbog obostranih interesa, a ne ljubavi: velike potrebe Nemačke za energentima i pristup Rusije velikom evropskom tržištu, slika postaje još složenija.

SAD je od drugog svetskog rata do danas u Evropi stvorio bezbednosne uslove za razvoj država Evropske Unije. Nemačka je stala na noge i postala vodeća svetska ekonomska sila upravo zahvaljujući tome. Neopterećena vojnim ulaganjima, Nemačka se usredsredila na ono što su oduvek uspešno radili: razvoj industrije. Razvili su svoju vrstu državnog kapitalističkog sistema, prilično daleko od liberalnog, preduzetnog anglo-saksonskog modela zasnovanog na konkurenciji koji promovišu SAD i Velika Britanija. Nemački model spoja države i industrijalaca se pokazao kao izuzetno potentan u svetskoj utakmici. Stvaranje EU je upravo omogućila Nemačkoj da iskoristi sve svoje potencijale takve ekonomije, vrati se na velika vrata na svetsku scenu i praktično ekonomski dominira evropskim kontinentom. Evro kontroliše nemačka centralna banka. Nije samo Grčka u velikoj dužničkoj krizi. Tu su i Španija i Italija pa i Francuska.

U razgovoru sa mnogim Britancima oko BREXITa, ono što polako počinje da dominira kao narativ je: ne želimo da budemo deo Sjedinjenih država Nemačke. Umesto Sjedinjenih država Evrope, EU jasno vide kao poligon za Nemačku dominaciju. Na konstataciju nemačkog ministra spoljnih poslova pre petnaest dana kako EU treba da bude protivteža SAD, postavljaju pitanje: šta je kontrateža Nemačkoj u EU?

Nakon pada Berlinskog zida, prva velika nemačka spoljnopolitička inicijativa je bila usmerena na raspad Jugoslavije. U to su se investirali, kako naš narod voli da kaže, i dušom i telom. Dvadeset godina kasnije, Balkan je u potpunosti Nemački ekonomski prostor. Umesto domaće industrije bivših republika SFRJ, koja je usled ratova u potpunosti pokidala ekonomske veze, njihovo mesto je popunila uglavnom Nemačka. Nijedna druga svetska ekonomska sila se nije ni približno investirala u Balkan kao Nemačka.

U šta se investirala Nemačka? U Balkan jeftine radne snage. Da napravimo jednostavnu računicu. Jedan od dva pomenuta nemačka industrijalca sa početka teksta će na zapošljavanju 1000 ljudi koje će u Srbiji platiti 300 evra mesečno umesto 2.000 mesečno u EU, na godišnjem nivou ostvariti ekstra profit od oko 20 miliona evra. Na 50 hiljada zaposlenih, to je oko milijardu evra svake godine. Na porezima štede gotovo pola tog iznosa. Kada bi na bilo koji način ove investicije bile ugrožene, Nemačka vlada bi bila odgovorna svojim poslovnim ljudima kojima je pružila garancije za njihove investicije.

U ozbiljnim zemljama, ekonomskim i finansijskim investicijama u banana države uvek prethodi politička priprema i ozbiljne dugoročne garancije vlasti. Naša vlada je očigledno ušla u to kolo i predstavlja garant nemačkih ekonomskih interesa u Srbiji. Za mnoge građane Srbije ovo možda izgleda kao dobra stvar (jer ko bi bio protiv otvaranja novih radnih mesta). Ono što nije očigledno je da ne postoji besplatan ručak i da se ovakva servilna politika odražava na budućnost nacije. Sva naša deca koja mogu da pobegnu iz zemlje jeftine radne snage i partijskog zapošljavanja – beže. Ostaje biračko telo koje je kombinacija penzionera i slabo obrazovane jeftine radne snage. Birači koji bi nosili političke promene napuštaju zemlju i postali su manjina.

Nemačka je garant održanja političkog status quo u Srbiji. Čisto ekonomska računica govori da, kada bi prosečna plata u Srbiji bila udvostručena, to bi se direktno odrazilo na profit svih onih koji su investirali u Srbiju jeftine radne snage. To je jedini razlog zašto su ti investitori ovde; taj i takav profit. Nemačka se ozbiljno investirala u Balkan jeftine radne snage. Predsednik SNS-a uživa veliku podršku Nemaca. Iz iskustva koje imamo kroz parlamentarne delegacije koje preko skupštine Srbije učestvuju u radu svih najznačajnijih evropskih organizacija, jasno je da Nemačka diplomatija aktivno “ulepšava” sve izveštaje o Srbiji. Nemačka kancelarka i direktno učestvuje u predizbornim kampanjama predsednika SNS-a. Kako se čini, sloboda medija i nezavisno pravosuđe postale su potpuno nebitne teme. Ta podrška ima cenu. Zarad političkog pokrića koje dobija za ostanak na vlasti i odrešene ruke da radi šta god hoće na planu domaće politike, predsednik SNS-a je izgleda založio Srbiju.

Srbija je prespavala prethodnu veliku geopolitičku promenu: pad Berlinskog zida i krah komunizma. Nemamo luksuz da prespavamo i ovu. Borba velikih sila za svetsku dominaciju se trenutno vodi na terenu novca. Nadam se da će, za razliku od prve dve velike epizode, samo na tome i ostati. Izbor Srbije, kao i u prethodne dve epizode, nije bio između Rusije i Zapada. Bio je između sukobljenih zapadnih sila. Tako je i danas.

O autoru

Saša Radulović

U Skupštini se najsnažnije suprotstavio partijskom zapošljavanju, borio se protiv pljačkaških zakona, protiv subvencija stranim firmama u kojima naši radnici rade za minimalac, za vraćanje neustavno otetih penzija i plata. Podneo je brojne ustavne inicijative i krivične prijave protiv Aleksandra Vučića.

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Nemacka u principu ne radi nista pogresno. Nemacka ulaze u sebe sa dugorocnim planom. Srbija je trenutno odskocna daska ali i nije jedina koju Nemacka koristi za svoje vise ciljeve. To se zove uspesno dugorocno planiranje. Gresite u vezi danasnje Rusije a i sami sebe delom pobijate kvalifikujuci Rusiju kao ekonomski nemocnu. Rusjija nema potrebe, kako ste sami vec naveli, jer raspolaze neiscrpivim enrgetskim potencijalom fosilnih goriva na kojima je zasnovano 99% danasnje industrije i potraznja nece uskoro prestati. Opet Rusija raspolaze ogomnim obradivim povrsinama koje mogu da prehrane 3 galaksije i posle fosilnih goriva i najveci potencijal. Mislim da se radi kod njih takodje o strategiji, kao prvo jacanje vojske i kroz vojnu tehniku jacanje civilne tehnologije. Jednim udarcem dve muve a i nije novo to upraznjavaju amerikanci vec odavno. Vi ste jednom rekli da “nismo ni losiji ni bolji od drugih”. To na zalost izgleda nije tacno. Nemojte zaboraviti da igra izmedju Eu-USA je samo predstava za mase. Ne postoji mogucnost da EU na celu sa Nemackom ever kaze NE amerikancima. Kad i kako amerikanci budu smatrali da ova lakrdija u EU treba da se zavrsi tada ce se i tako zavrsiti.

    • Ok, to je bila samo obzervacija jer eto imam prilku da uopznam i jedne i druge. Nema mesta sarkazmu.

    • Rusija, osim što raspolaže neiscrpivim energetskim potencijalom fosilnih goriva i ogromnim obradivim površinama koje mogu da prehrane 3 galaksije, takodje raspolaže i neiscrpivim koruptivnim i mitomanskim potencijalom koji proguta 95% viška vrednosti koji se stvori u Rusiji. Zato je ona ekonomski slaba sila, iako je po potencijalu ubedljivo na prvom mestu

    • Po definiciji, nikada sila nije bila slaba zato je sila. Nemacka i dobar deo zapadne evrope zavise od Ruskih energetskih potencijala, to se nece uskoro promeniti. Jasno je svakom da Rusija nije najveci prijatelj Srbije kao sto bi mnogi voleli ali svakako nije i najveci neprijatelj. Upravo u onom na cemi Radulovic potencira, to jeste na laznoj moralnosti EU, lezi problem dela nerazvijene evrope a posebno Srbije.

    • Da ali pate od istog sindroma kao i Srbi… Prekomerna vlast pojedinca nikad nije dobra za jedan narod.. Mali deo politički odabranih Rusa ima nesto od svega toga.. Sto ne donosi zdravu konkurenciju niti stvara kvalitet na tržištu … Sloboda naroda od vlasti je uslov za njegov razvoj… toga u Rusiji nema…

    • Ne postoji ni jedan pojam koji može da se proceni mimo konteksta i koji je po sebi dobar i loš. (da stvar odmah dovedemo do ekstrema, bez lošeg nema ni dobrog i obrnuto). Prekomerna vlast pojedinca nije ni dobra ni loša, već zavisi od načina njene upotrebe, a i od toga na kojoj ste strani u odnosu na nju. U periodu nazovimo “početne demokratije” imali ste veliki pad Ruskog BDP-a i privrede uopšte, sa opštim osiromašenjem i jednom otimačinom resursa od strane mnogih (koji i danas žale za tom slobodom). U Kini recimo imamo recimo manjak slobode (u domenu sukoba ideja), ali eto nekako se razvijaju. Šta više gomila demokrata sa Zapada je doslovce potrčala da vidi kako je moguće primeniti kapitalistički sistem u jednopartiskom sistemu. O njihovim motivima ostaje da nagađamo.
      Ideja da kvantitet stvara kvalitet je generalno teorijska postavka, kao i slobodna ruka tržišta. Nema ništa konkuretno, ako ja kao odrastao čovek uđem u tuču sa većom grupom petogodišnjaka. To neće proizvesti nikakav kvalitet nego socijalnu patologiju. Dakle da bi konkurencija bila dobra mora da postoje oni koji mogu da konkurišu, u suptrotnom konkurencije nema, već se dominacija pravda teorijskim modelima.
      Kad smo kod slobode – “sloboda naroda od vlasti” može se tumačiti i kao anarhija, revolucija ili bezvlašće. Lično bih, barem trenutno, više voleo “slobodu vlasti za narod” (umesto za finansijske institucije), ali nije isključeno da mi se mišljenje promeni, ako promenim materijalni status.
      I da ne zaboravim, generalizacije (posebno negativne) naroda prema nekim svojstvima su predrasude i lako vode do diskriminacije ili autošovinizma.
      Srdačam pozdrav i sve najbolje

    • Gospodin se u svom političkom djelovanju oslanja na svetske centre moći i problem je što nema šansu za nemačku kartu. Velika ekonomija traži veliki prostor, to je tako oduvek i zauvek. Ovaj geoprostor je bio Mletački, Vizantski, Ugarski~pomalo, uz delimičnu ili potpunu državnu samostalnost. Posle je vekovima bio razlog obračuna orijentalne i katoličke imperije, i postao Austro-Nrmački ekonomski prostor. Postao je to zbog njihove rastuće ekonomske moći i nedovoljne moći drugih ekonomija. Tako nešto se događa opet, to je rrzultat odnosa moći velikih evro-ekonomija i geo-položaja ovog prostora. To treba shvatiti samo tako ~realnost i ne tražiti opet 27. mart.

  • Jos treba reci da ova vlast radi na tome da veze ruke nekoj narednoj vlasti i smanji manevarski prostor da se bilo sta promeni po pitanju o kojem pise Radulovic . Tako da ce vucic mirno, za izvesno vreme [dok sve obavi], moci da preda vlast i u ostatku zivota uziva u zaradjenom u ovom periodu kad je predavao svoju drzavu strancima na upravu [mislim da taj narcis ne podnosi svoj narod koji po njegovom misljenju ne zasluzuje nista dobro jer nije dovoljno cenio u njemu velikana, desetkasa, lepotana kao sto je to radila njegova majka]. Naredni na vlasti ce se brzo smenjivati jer nista nece moci da promene cak i kad bi to hteli.
    Po tvrdnjama jedanog naseg ekonomskog analiticara mi bi propali za tri meseca kada bi strane banke prestale da kupuju drzavne hartije od vrednosti. A kada bi jos uz to pocele da kupuju devize propali bismo jos brze. Pritom ne moraju da angazuju svoje agenture koje bi mogle da organizuju i finansiraju nemire, strajkove, atentate…itd jer je u Srbiji nezadovoljstva na pretek.
    Verovatno ni ne slutimo koliko ce nas kostati razaranje domace privrede i banaka jer cemo izgubiti ono sto nam silom nisu uzeli kroz istoriju. Nasli su [ili su ga instalirali] usb prikljucak [av prikljucak], ustekali se, i podcinjavaju nas do krajnosti.

  • Nemacka 46% BDP-a ostvaruje na izvozu. Ukoliko nemacki izvoz padne samo za 10% do 15% Nemacka je u problemu, a samim tim i Evropska unija koja je zavisna od Nemacke privrede Iako Nemacka ima suficit od 150 milijardi dolara Nemacka je isto tako prezaduzena drzava. Juzne Evropske drzave su u velikom deficitu i prezaduzenosti. Vrlo brzo ce doci do skracenja valutne vrednosti Eura. 100 hiljada eura bice 10 hiljada a 10 hiljada eura bice 1000 eura.Ko ima novac treba kupovati svajcarske franke ili zlato (dukate). Doci ce do vece krize nego 2008. godine. Velike kolicine novca su u zapadnim zemljama nastampane bez pokrica, sto je velika pretnja opstanku Eura. Americka FED banka za drzavne rezerve i Evropska banka za razvoj putem novca kontrolisu kompletnu Evropsku privredu i zaduzuju ih isto kao i nas preko Svetske banke i MMF-a. Izbeglickom krizom stvaraju se socijalni problemi i raslojava Evropsko drustvo. Nespojivost razlicitih kultura stvorice paralelna drustva, koja ce biti suprostavljena. U prvoj vecoj ekonomskoj krizi to je put u gradjanski, koji svetska Elita planira, kako bi spasavala neoliberalni kapitalizam koji je na izdisaju. Resenja su ili nova preraspodela na trzistu roba i kapitala, ili rat uz to da vrlo lako ekonomski problemi u svetu mogu da proizvedu planski izazvanu pandemiju umesto ratnog haosa. Smanjenje covecanstva (Eugenika) na planeti je u toku, putem zagadjenosti hrane, vode, vazduha, lekova, vakcina, Harpa, vestacki izazvanih klimatskih promena Oni se nece odreci privilegija koje imaju da kontrolisu svetsko trziste i svetski kapital, ici ce na cepanje Rusije da bi dosli do njenih sirovina. Problem ce im biti Kina i istocne zemlje koje imaju ogromno trziste, koje postaje sve nezavisnije od zapadnog. Interesni konflikti su neminovni i mogu da prerastu u veliki trgovinski rat, sa nesagledivim posledicama. Koju mi buducnost u takvoj svetskoj konstelaciji imamo, kada nam je privreda slaba i ranjiva na spoljne faktore. Cim skoci cena nafti ili osnazi kurs dolara mi smo vec u velikom problemu.

    • Dobra ti je ova: “100.000. – eur bice 10.000.-eur”. Hoce ali u kom vremenskom periodu? Ispada da su Mario Dragi i ekipa zapravo Mapetovci? Cini mi se da si jos pod utiskom Miloseviceve “cuvene” ekonomije.

  • Odličana tekst, svaka čast na iskenosti. Meni je malo čudna ovakva analiza osnivača političke partije. Zanima me kako protiv toliko ekonomski nadmoćnijeg “neprijatelja” koji može da uloži nezamislive sume novca u političke suparnike i direktno protiv Vas i pokreta? Čak je i SNS ekonomski bauk. Nadam se da će domaći privrednici uvideti važnost finansiranja realnih patriota, ali mi se čini da ne smeju tako nešto da rade u strahu od odmazde.