Autorski tekst Politika

Godinu dana rada vlade Ane Brnabić: politika rasprodaje Srbije

Godinu dana rada Vlade premijerka Ana Brnabić je obeležila u Subotici, zajedno sa resornim ministrima, predsednikom Pokrajinske Vlade Igorom Mirovićem i gradonačelnikom Subotice Bogdanom Labanom.

Ana Brnabić ima malo čime da se pohvali. I to što na oko deluje kao dobar potez, poništeno je drugom lošom merom i daljim siromašenjem i ponižavanjem građana, pravosuđa i uništavanjem institucija.

Ovo je Vlada nastavka Vučićeve politike otimanja od građana, deljenja šakom i kapom subvencija stranim kompanijama i državnim preduzećima u kojima sede nesposobni stranački kadrovi koji izvlače novac u stranačku kasu. Najvažnije, ona je saučesnik  Aleksandra Vučića u poklanjanju KiM i svega onoga što Srbija tamo ima: građane, imovinu, ugovore, kulturno istorijske spomenike.

Prethodnih godinu dana imali smo:

Seriju ubistava na ulicama koja su posledica mafijaških obračuna, što znači da je Vlada nesposobna ili ne želi da iskoreni kriminal. Ili je i ona deo toga, kroz povezanost sa kriminogenim komponentama. Setimo se ubistva Olivera Ivanovića.

Skoro 500 dece nestalo je od početka 2018. godine.

Porast nasilja u porodici. Prosečno jednu ženu nedeljno u Srbiji ubije partner ili muški član porodice, pokazala je analiza medijskih članaka, a samo u prva četiri meseca u 2018. godini ubijeno je najmanje 18 žena.

Usvojen je katastrofalan budžet za 2018. kojim se ponovo poklanjaju basnoslovne subvencije stranim investitorima i domaćim gubitašima. Samo Er Srbija zabeležila je i prošle 2017. godine gubitak od najmanje pet miliona evra, iako je Vlada Srbije ponovo častila ovu kompaniju sa 21 milion evra subvencija.

Vlast štedi na građanima i privredi, povećava sve poreze, a sa druge strane ostavlja se javašluk u celom javnom sektoru. Nesposobni partijski kadrovi koji vode javna preduzeća koštaju nas milijarde dinara svake godine i to je razlog zbog čega imamo loše stanje u privredi, na putevima, u zdravstvu i zašto građani loše žive.

Mi nemamo ništa protiv stranih investotora, ali ne preko džepova doktora, prosvetara, vojske, policije i penzionera, već da se smanji birokratija, nemeti i razbacivanje novca na preskupe fontane, jarbole i novogodišnje ukrase.

Domaći preduzetnici i male firme se zatvaraju ili rade na crno zato što trpe ogromne namete na rad.

Premijerka se hvali tehnološkim inovacijama i digitalizacijom, dok s druge strane sopstvenu zemlju pretvara u zemlju jeftine radne snage koja pristaje da mota kablove za minimalac da bi preživela. U navedenim fabrikama plate i uslovi rada neretko su ispod svakog ljudskog dostojanstva. Koji roditelj želi da mu dete mota kablove na nogama ceo dan za 200 evra mesečno? I još da bude srećno što uopšte radi.  

Umesto obećanih inovacija i podsticaja za IT indistriju koja ima veći izvoz nego malinari, otvaraju se fabrike za nisko kvalifikovane poslove gde ljudi rade za bednu platu u teškim radnim uslovima. Tipičan primer su fabrike Leoni koje imaju svoje pogone u Prokuplju, Doljevcu i dva Nišu. Nišlije su nekad pravili televizore i rendgen aparate, danas motaju kablove.

Ljudi neće da rade za 20.000 dinara. Ljudi odlaze. U poslednjih 7 godina ovakve ekonomske politike, preko 300.000 ljudi je napustilo Srbiju. Naročito odlaze lekari i obučeno medicinsko osoblje. Više nema ko da nas leči. I broj stanovnika, ne raačunajući KiM, je pao ispod sedam miliona. To su pravi pokazatelji rada Vlade Ane Brnabić.

Vlada Ane Brnabić nema nikakvu viziju za razvoj Srbije. Vladi Ane Brnabić na prvom mestu su interesi krupnog kapitala i partijski interesi SNSa.

Kao šlag na tortu pogubne ekonomske politike ove Vlade, Siniša Mali, doktor korupcije, postavljen je na mesto ministra finansija i pored nebrojenih korupcionaških afera, a Jorgovanka Tabaković ponovo izabrana za guvernerku Narodne banke Srbije i pored ostvarenog gubitka u prošloj godini od 83 milijarde dinara.

Srbiji je potrebna potpuno drugačija ekonomska politika, koja bi bila usmerena na domaća mala i srednja preduzeća, a ne na velike inostrane korporacije. Najbolja i najpravednija subvencija jeste smanjenje sumanuto visokih poreza na rad. Samo tako se može podstići privredni rast koji bi osnažio tržišnu ekonomiju kako bismo imali dovoljno novca za odgovornu socijalnu politiku, školstvo i zdravstvo.

 

Dosta je bilo

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • – Politika “rasprodaje Srbije” je samo kontinuitet sa identicnom politikom bivseg DOS-a. Od 2012. kad je SNS dosao na vlast, oni nista nisu ni ukinuli ni inovirali ali ni uveli kao novo. Samo su nastavili tamo gde su DOS-ovci stali. Cak su zadrzali i skoro sve njihove ljude koje su te 2012. zatekli na rukovodecim mestima. Ovo vazi i za JP, i za JKP ali i za republicko-pokrajinske organe.
    – Onaj ko ne veruje u ovo poslednje napisano, samo neka pogleda Sluzbene glasnike od 2013-2014 (deo koji se tice postavljenja) i bice mu sve jasno. A to sto je vecem broju tih “zatecenih” status promenjen u VD ne znaci takoreci nista. Narocito ako se uzme u obzir da mnogima VD status traje vise od 4 godine.

  • Tu “politiku rasprodaje Srbije” je jos 2000. zapoceo bivsi DOS. Ovi sadasnji, koji su 2012. skinuli DOS sa vlasti, nistu nista ni ukinuli, ni promenili a ni novo izumeli. Jednostavno su nastavili tamo gde je DOS stao – sa njihovim (DOS-ovim) ljudima da vodecim pozicijama, sa njihovm (DOS-ovim) metodama rada – ali i sa DOS-ovim rezultatima rada. Sto i nije neocekivano kada se zna da su se Dinkicevi a kasnije i Tadicevi “kadrovi” sasvim lepo integrisali u SNS kako bi zadrzali direktorska mesta na kojima su 2012. bili zateceni. Kada se sve sabere ali i ponesto oduzme, ispada da su dzabe sklanjali DOS sa vlasti :)))