Politika Reagovanje Finansije

Poreske igrarije Siniše Malog

Umesto da smanji poreska opterećenja, fiskalne i parafiskalne namete koji muče poslodavce, ministar finansija Siniša Mali nastavlja sa jeftinom politikom pupulizma.

Naime, ministar je najavio smanjenje poreza na zarade koji iznosi samo 10 posto na iznos bruto zarade i najniži je u Evropi, ali ne spominje previsoke doprinose i druge namete. Smanjio bi kobojagi ono što se jedva smanjiti može. Podsećamo i da Vučić svake godine makar po jednom najavi smanjenje nameta ali se to ne dešava.

Trenutna poreska politika je glavni uzročnik zapošljavanja na crno jer domaće privrednike guše ogromni napeti na rad. Na primer, ukoliko je plata zaposlenog 300 evra državi treba platiti 120 evra, dok zaposlenom ostaje 180.

Najbolja mera subvencije je smanjenje nameta na rad koji sprečavaju ekonomski napredak zemlje.

Svi poslodavci moraju da plaćaju sve poreze i doprinose. Ali porezi najpre moraju da budu razumni.

Zalažemo se za smanjenje poreza i nameta na rad do onog nivoa do kojeg će svakom poslodavcu biti prihvatljivo da prijavi svakog radnika i plati mu penziono i zdravstveno.

DJB poredlaže smanjenje poreza i doprinosa za trećinu u dva koraka. Uvesti progresivan sintetički porez. Prvi korak sa početnom stopom od 20% sprovesti odmah. Drugi korak oročiti rastom poreskih prihoda. Povećati minimalac da prati poresko rasterećenje.

Doprinose na teret poslodavca treba smanjiti sa 17.9% na 10%. Doprinose na teret zaposlenih sa 19.9% u dva koraka, prvo na 10%, a zatim na 0%. I uvesti progresivno sintetičko oporezivanje dohotka građana sa stopama od 0%, 20%, 30% i 40%.

Ovakav poreski sistem bi doveo do rasta neto plata za preko 95% građana, jer bi država smanjila svoj deo kolača. Sa smanjenjem sive ekonomije i rastom broja zaposlenih, doprinosi na teret zaposlenog bi se smanjili na 0%.

Pošto nema besplatnog ručka, koliko bi to koštalo? Prvi korak poreske reforme bi značio 700 miliona evra manje prihoda za budžet. Drugi korak još toliko. Sa druge strane to takođe znači da bi bilo 700 miliona evra više novca u džepovima građana.

Država godišnje na subvencije baca preko milijardu i po evra. Ako izdvojimo subvencije u poljoprivredi, to je i dalje preko milijardu evra godišnje. Više nego dovoljno da ukidanjem subvencija koje uglavnom idu na partijski javašluk u javnom sektoru, politički podobnima i stranim investitorima platimo prvi korak smanjenja poreza i doprinosa.

Dosta je bilo

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Pozdrav svima iz sve snage od jednoh Zike.
    – Da li ima nekoga da objasni srecaj “azotare Pancevo”?
    – Sta je sada sa Gosom?
    – Da li su radnicci Zasrave-Fiata i Zelezare Smedereva zadovoljni, i da li zbog njinovog zadovoljstva neko izvlaci profiit iz Srbije?
    Rubnik bakra Bor prilazi. Sta je sa tim?
    jedan Zika pozdravlja sve

  • U Nemackoj je porez na zaradu visi nego u Srbiji, a stopa nezaposlenosti im je 4.5%. Ocigledno da porezi nisu problem vec alavost srpskih poslodavaca. Koji je strucnjak DJB za makroekonomiju izveo ovu analizu, posto se niko nije potpisao?

    • Poštovana Milice, ali je neoporezovani deo (minmalnu zaradu nema, ako ne grešimo) daleko veći. I ovde nije problem porez na prihod, već razni doprinosi. Takođe, koju god inostranu studiju da se pozovete (čak i od onih međ.instit. sa kojima Vlada Srbije sarađuje), stoji Vam da je to problem. Ako Vas zanima, šerovaćemo Vam. Sve najbolje.

  • umesto sto drzava subvencionise razne inostrane kompanije, gde radnici rade za minimalac pod uzasnim uslovima., bolje bi bilo da daju neku subvenciju domacim preduzetnicima. Ma neka i doprinosi budu ovako visoki, samo neka daju neku subvenciju, lakse bi se disalo. Takodje neka drzava stane u zastitu iza svakog poslodavca koji redovno izmiruje svoje obaveze ukoliko taj poslodavac ima poteskoca sa naplatom svoje usluge. Cesto je slucaj da mali poslodavci saradjuju sa velikim subvencionisanim firmama koje i pored tih subvencija, pored neizmirenja svojih obaveza prema drzavi zadrzavaju tendenciju i da ne izmiruju svoje obaveze prema malim firmama sa kojima saradjuju.
    Jeste da su u Nemackoj veliki doprinosi koji ukljucuju i zdravstveno i penziono, ali nikom se jos nije desilo tamo da kad ode kod lekara( a pritom je pokriven od osiguranja za tu uslugu) bude poslat kod privatnika i da jos dodatno placa.