Autorski tekst Komentar Kosovo i Metohija Politika

Krah Briselskog sporazuma, šta dalje?

Sada je već gotovo izvesno da od ZSO – Zajednice srpskih opština, nema ništa. Ovo je ujedno i raspad Briiselskog sporazuma koji su potpisali Vučić i Dačić 29.aprila 2013.godine.

Tekst Briselskog sporazuma možete naći na sajtu Vlade Republike Srbije. Prvih 6 od 15 tačaka je o ZSO. Tih 6 tačaka je trebalo da opravda ostale tačke koje praktično znače da država Srbije pristaje da se povuče sa Kosova.

Ta činjenica se sada maskira rečju “razgraničenje”. Ne podela, već “razgraničenje” što bi trebalo da podrazumeva i da deo Srbije koji nije pod sporom, uđe u računicu.

Ovakav razvoj događaja možemo posmatrati na dva načina. Jedan je da su Vučić i Dačić diletanti koji nisu znali kako da pregovaraju i koje su napravili budalama. Drugi je da su prodali interese Srbije zarad ostanka na vlasti. Jer drugačije se ne može objasniti da je Srbija ispunila sve svoje tačke koje su na dnu Briselskog sporazuma, a Kosovo i EU nisu ispunili najvažnije tačke na početku sporazuma.

DJB će početkom septembra izaći sa platformom za rešenje pitanja Kosova i Metohije. Drago nam je da vlada reaguje na naše najave da ćemo se bazirati na imovini Republike Srbije na KiM, pa su brže bolje počeli da pričaju o imovini. Evo i Politika danas govori o njoj. Dobro je to.

Treba izvršiti podelu Kosova. Ali ta podela je u stvari teritorijalna organizacija Kosova, ne pravljenje nove države. Tako da se sa podelom treba složiti. Sve što Nemačka želi je stolicu za Kosovo u UN. Jer time je sve završeno. Srbije treba da drži liniju svojih imovinskih prava, neda saglasnost na stolicu za Kosovu u UN i insistira na unutrašnjem teritorijalnom uređenju Kosova što i ZSO i Brisleski sporazum predviđaju. Jer i nakon podele, većina Srba na Kosovu žive južno od Ibra, tako da je rešenje za njih, kao i za naše kulturnu baštinu i dalje neophodna u formi ZSO ili nekoj drugoj.

DJB će dati rešenje za sva ova pitanja. Rešenje mora biti takvo da Kosovski političari mogu da pričaju šta god želi da pričaju, ali stolice u UN uz saglasnost Srbije neće biti. Mogli bi možda da je kupe, ali oni te pare nemaju.

Dok god je Rezolucija 1244 na snazi i Kosovo nema stolicu u UN; Kosovo nije nezavisno i formalno-pravno u sastavu Srbije. Treba biti mudar i strpljiv. Naš posao bi morao biti ekonomsko jačanje Srbije i uređenje Srbije. Jer samo ekonomski jake zemlje mogu da štite svoje interese. Ostale su kolonije. Ka ekonomski jakim zemljama drugi gravitiraju, od ekonomski slabih zemalja beže. Nema potrebe da žurimo sa Kosovom. Srbija danas je Nemačka kolonija. To je nerazdvojivo povezano sa i sa načinom rešenja KiM. Valja nam promeniti prvo, da bismo promenili drugo.

Saša Radulović

Rođen 1965. godine. Odrastao u Sarajevu gde završio osnovnu i srednju školu i Elektrotehnički fakultet 1989. godine, smer automatika i elektronika. Nakon diplomiranja dobio je posao u Simensu u Nemačkoj gde je radio na nuklearnim elektranama. Karijeru je 1993. nastavio u Kanadi i SAD gde je bio je aktivni učesnik buma Silicijumske doline. U Srbiju se vratio 2005. godine.

Sa Vericom Barać i Miroslavom Milenović borio se protiv korupcije i radio na slučajevima 24 pljačkaške privatizacije. Bio je finansijski ekspert tužilaštva za stečaj i berzu, držao treninge za tužioce i policijske inspektore za privredni kriminal. Pet meseci bio je ministar privrede u Vladi Srbije i za to vreme sprečio pljačku braćeVučić, Siniše Malog, Mlađana Dinkića, koji su nastavili tamo gde je Tadićeva vlast stala.

Uverio se da je Aleksandar Vučić centar korupcije, izašao iz Vlade i sa saradnicima osnovao pokret “Dosta je bilo” čiji je cilj da pobedi i uvede sistem, pravnu državu jakih institucija i slobodnih medija, zaustavi partijsko zapošljavanje, uvede transparentnost i čiste račune.

Saša Radulović je dokazano najveći borac protiv režima Aleksandra Vučića i partokratije koja ubija Srbiju. Ako Aleksandar Vučić nekoga ne sme da pogleda u oči, onda je to Saša Radulović. Sprečio ga je u pljački tada, sprečiće ga u pljački i sada.

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Slažem se vašim pragmatičnim rešenjima za Kosovo ali šta vredi kad nas vode prodani ludaci koji zarad vlasti i pljačke sve živo izdaše
    Najgore od svega je što imaju sve medije i televizije u šaci pa narod sistematski zaglupljuju.
    Bojim se da od naše borbe protiv njih nema ništa, sve opšta propast je neizbežna.

  • Pokusavam da zamislim sta bi se dogodilo Tadicu da je izgovorio ovo sto je dans ova veleizdajnicka gnjida i fukara izgovorila, a bilo je:”Tadicu ako bilo sta potpises u Briselu visices na Terazijama kao izdajnik, Kosovo je nedeljivo!” Pa na ‘patike’ mitingu ‘Kosovo je Srbija’ i slicno! Eto momci sa Kosara, cisto da znate zbog cega i koga ste ginuli i ostali invalidi socijalni slucajevi!

  • Hvala Saši što je konkretizovao svoje ideje o platformi za dalje rešavanje pitanja Kosova. Dakle, ideja je jednostavno insistirati na imovinskim pravima, isključivati saradnju po pitanju reprezentovanja Kosova u UN i insistirati na ispunjenju onoga što već ima uporište u briselskom sporazumu (ZSO).

    A šta bi Srbija mogla da ponudi u zamenu za to da joj se odozgo “dozvoli” ovakva pregovaračka platforma? Hm, možda bi mogla da pristane na to da se SAD uključe u pregovarački proces kao novi glavni arbitar. Onda bi EU (Frau) zadržala pravo da povuče ručnu po pitanju pristupnih pregovora Srbije za EU (što sa stanovišta DJB očigledno ne bi bio nikakav problem). A SAD bi u nekom optimističnom scenariju prihvatile da se uključe u pregovarački proces i da recimo u naredne dve godine na dnevnom redu budu imovinska prava, ZSO i tako to, a da se sa članstvom Kosova u UN pričeka.
    Na taj način Srbija uspešno kupuje dve godine, ali nakon još dve godine priče o ZSO (i možda delimične implementacije) ne bi me čudilo da SAD odjednom odlučno stave na dnevni red pregovora stolicu Kosova u UN, jednako oštro kao što to sada gura Nemačka.

    Dakle, realno ne vidim šta bi u nekom zdravorazumskom scenariju Srbiji moglo da donese igranje na dolar umesto na euro. Eventualno tako može da se kupi nešto vremena, ali bez uticaja na krajnji ishod oko Kosova. SAD su priznale Kosovo jednako kao i članice EU i povlačenje priznanja sprovode samo banana republike, najjače zemlje sveta nikada.

    Doduše, u situaciji kada stvari vrlo loše stoje po vas ni strategija kupovine vremena nije pogrešna, stoga onome što mislim da DJB pokušava i nemam bog zna šta da zamerim. Ali sve je to ionako samo akademska rasprava, kad je jasno da Vučić raspolaže silnim resursima da sprovede ono što treba da sprovede. Tako da opozicija prvenstveno treba da diže galamu oko toga da je Vučić već krahirao u pregovorima i da sad (prekasno) pokušava da se vadi. Jer čim Ipsos potvrdi da je stado zemlje Srbije spremno da legne Vučićevu rudu, on će ekspresno sprovesti nezamislivo, ustavne promene, referendum s pitanjem “Da li ste za ulazak Srbije u EU tako što se kroz pravno obavezujući sporazum bez priznavanja nezavisnosti Kosova sprovede trajno razgraničenje sa Albancima” i ćao, zdravo.

    • Naravno. Vucic ce da dovrsi ovo oko Kosova, a opoziciji ostaje da se spremi za zivot posle amputacije.

  • Sjajan tekst, zakljucak je sasvim na mestu. Jacanje ekonomije Srbije je resenje svih njenih/nasih problema. Naravno u danasnjem svetu globalnog kapitala i nacionalnih zakona (zakona drzava) ovo nece biti lako. Podrska, i hvala.