Autorski tekst

„Ja se politikom ne bavim“

  „ Ja se politikom ne bavim. Mene to ne interesuje. Potpuno sam apolitičan.“ su rečenice koje često čujem u poslednje vreme. I to je zaista pravo svakog pojedinca, pravo da ima takav stav i tako funkcioniše u životu. Bavljenje politikom je uglavnom volonterskog tipa, a nema svako mogućnosti da u zemlji Srbiji priušti sebi volontersko iskustvo. Nema svako „stomak“ da neprestano „pada i ustaje“, ne želi svako da svoje slobodno vreme troši na rad za opšte dobro, na večna promišljanja i jezička nadmudrivanja.  Politika je, prema definicijama, „aktivnost kroz koju ljudi stvaraju, čuvaju, provode ili menjaju pravila po kojima žive. Kao takva označava prvenstveno društvenu aktivnost, koja je s jedne strane bitno vezana za postojanje različitosti i konflikata, a s druge strane spremnosti na kompromis i konsenzus. Politika u pravilu nikada ne predstavlja ostvarenje, nego nastojanje da se ostvari razrešenje sukoba.“ Međutim, da li je sa takvim stavom u redu biti i nezainteresovan ili potpuno „slep i gluv“ za ljude koji žele da se politikom bave pitanje je.

         Svako ko iole razmišlja o tome zašto su nam na vlasti ti koji jesu, svako ko se zapita zašto se kod lekara čeka u nedogled, zašto neko snimanje ne može da zakaže u zakonski predviđenom roku, svako ko se pita zašto knjige koštaju toliko koliko koštaju i slično ima pravo da i dalje bude apolitičan, ali, u najmanju ruku, nije korektno da bude politički potpuno nezainteresovan. Postoje ljudi kojima je politika zanimljiva. Ima nas koji iskreno mislimo da sistem menjamo svi zajedno  a ne samo političari. Ima nas koji se ne plašimo da kažemo STOP korupciji, mobingu na poslu, nekulturi, siromaštvu,…Ima nas entuzijasta koji želimo da se oprobamo u tome da  „stvaramo, čuvamo, sprovodimo ili menjamo pravila po kojima živimo“. Ima nas koji želimo da sistem postavimo na noge, da posle nas dođu bolji, da svi budu promenljivi ako ne rade dobro. Ima nas kojima je Srbija prioritet a ne moćnici sa strane ili fotelje. Ima nas kojima je dobro, ali smatramo da ne može da nam bude potpuno dobro ukoliko ljudi oko nas pate, gladuju, stradaju, ukoliko će nam deca biti rasuta po svetu a mi večito da čeznemo za njima. Imajući to u vidu sve što se oko nas dešava jeste produkt politike koju sprovodi grupa ljudi koja u datom trenutku „predstavlja“ volju naroda odnosno maslo one „ekipe“ koja je na vlasti. Tačno je da se ekipa ne postavlja sama sebe već se bira na izborima. Izbori se u našoj zemlji nameštaju godinama unazad, ček decenijama. To se, između ostalog, dešava i zato što predugo ćutke sve to posmatrate.

               Ne pozivam vas sada da se bavite politikom, već da se politički razbudite, otvorite oči i pružite šansu nama koji imamo volje, snage, izdvajamo vreme i zastupamo vas koji ga nemate, vas kojima je „muka od politike“ itd. Reći ćete da nam i ne branite. Međutim, da bi smo učestvovali u političkoj trci postoji nešto što se zove predaja liste poslanika i  odbornika, a da bi liste bile validne moraju imati određen broj potpisa podrške. Ustanite i hrabro dajte svoj potpis suverenistističkoj opciji DJB, ali i ljudima iz vašeg grada koji žele da predstavljaju vas, a ne partijske interese. Podržite komšije koji iskreno zastupaju interese vaše ulice, grada, Srbije. A ako ne ispune vaša očekivanja na sledećim izborima jasno im recite DOSTA JE BILO.

Tatijana Stojadinović, predsednik OO Dosta je bilo Požarevac

DJB.Požarevac

Komentar

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Jednom, davno, reče Vinston Čerčil da je izbor vlasti suviše važno pitanje da bi o tome odlučivala svaka “šuša” (slobodan prevod), ne želeći pritom bilo koga da uvredi već da ukaže na činjenicu da je izbor odgovornost svakog građanina a nisu svi građani u istoj meri informisani, obrazovani, a ni zainteresovani za politiku.
    Postoji rešenje ove anomalije demokratije, ali nije ni vreme a ni mesto za to.