Intervju

Kompanije iz Emirata ograničava samo mašta Aleksandra Vučića, a ne zakoni Srbije

nin_3352
Protivustavni „Sporazum o saradnji i podsticanju investicija sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima“, koji je Srbija potpisala u februaru 2013. godine, a Skupština ratifikovala sledećeg meseca, omogućava bilo kojoj kompaniji iz UAE privilegovan položaj u odnosu na srpske kompanije.

Saša Radulović, lider Pokreta „Dosta je bilo“ ukazao je u NIN-u (26. mart 2015.g.) na neke od važnih posledica koje su nastupile nakon stupanja na snagu sporazuma sa Emiratima kakav nikad niko ranije nije potpisao:

  • Građani Srbije ne znaju koliko je do sada potpisanih ugovora pod krovnim sporazumom sa Emiratima, ni koliko memoranduma ili protokola.
  • Sporazum je od Srbije napravio banana državu jer mogu da se potpišu ugovori sa bilo kojom kompanijom iz Emirata i da se zaobiđu svi domaći zakoni.
  • Siguran sam da postoje tajni ugovori o vojnoj saradnji i izvozu naoružanja.
  • Od šest ugovora JAT-a sa Etihadom, objavljena su dva, i to frizirana.
  • O ugovoru o bačkoj zemlji sa Al Ravafedom ne zna se ništa.
  • Znamo da bi trebalo da se potpiše ugovor za Savski amfiteatar u Beogradu, znamo da postoje pozajmice za navodnjavanje, koje se ne koriste pošto se ništa ne radi na tome i da postoji pozajmica za budžet od milijardu dolara. I to je sve što znamo. Detalji pojedinih ugovora su nepoznati.
  • Kompanije iz UAE mogu da rade sve što im padne na pamet. To je sada pitanje mašte Aleksandra Vučića i njegovog tima.
  • „Beograd na vodi“ nije nikakva investicija jer je arapska kompanija dobila za badava zemlju u najatraktivnijem delu Beograda, vrednu stotine miliona evra, a pošto stanove prodaje unapred, tim novcem će i graditi.
  • Važno je pitanje porekla novca koji ulazi iz Emirata, uvek u formi kredita, a ne investicija.
  • Iskustva Srbije sa međudržavnim sporazumima su katastrofalno loša.
  • U Energetskom sporazumu sa Rusima NIS smo dali ispod cene, dali smo ga budzašto. Otišla su s njim i gasna i naftna nalazišta, podignute su cene gasa za našu industriju, poput Azotare i MSK, koje ne plaćaju Srbijagasu, a on ne plaća Gaspromu. Na kraju će sve preuzeti Rusi.
  • Međudržavni sporazumi za igradnju puteva i mostova sa Azerbjedžanom i Kinom su loši, jer smo uzeli od njih kredite, a oni uposlili svoje firme.
  • Bolje rešenje je da država sama uzme kredite, uposli isključivo domaće firme i podigne i građevinsku industriju i BDP.
  • Tajni ugovori uvek ostavljaju prostor za korupciju.

[PDF] Pogledajte kompletan tekst iz NIN-a.

Saša Radulović

Rođen 1965. godine. Odrastao u Sarajevu gde završio osnovnu i srednju školu i Elektrotehnički fakultet 1989. godine, smer automatika i elektronika. Nakon diplomiranja dobio je posao u Simensu u Nemačkoj gde je radio na nuklearnim elektranama. Karijeru je 1993. nastavio u Kanadi i SAD gde je bio je aktivni učesnik buma Silicijumske doline. U Srbiju se vratio 2005. godine.

Sa Vericom Barać i Miroslavom Milenović borio se protiv korupcije i radio na slučajevima 24 pljačkaške privatizacije. Bio je finansijski ekspert tužilaštva za stečaj i berzu, držao treninge za tužioce i policijske inspektore za privredni kriminal. Pet meseci bio je ministar privrede u Vladi Srbije i za to vreme sprečio pljačku braćeVučić, Siniše Malog, Mlađana Dinkića, koji su nastavili tamo gde je Tadićeva vlast stala.

Uverio se da je Aleksandar Vučić centar korupcije, izašao iz Vlade i sa saradnicima osnovao pokret “Dosta je bilo” čiji je cilj da pobedi i uvede sistem, pravnu državu jakih institucija i slobodnih medija, zaustavi partijsko zapošljavanje, uvede transparentnost i čiste račune.

Saša Radulović je dokazano najveći borac protiv režima Aleksandra Vučića i partokratije koja ubija Srbiju. Ako Aleksandar Vučić nekoga ne sme da pogleda u oči, onda je to Saša Radulović. Sprečio ga je u pljački tada, sprečiće ga u pljački i sada.

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Ako ne postoje pravna sredstva ni institucija(e) koje mogu,one koji su obavezni i najodgovorniji da stite i postuju Ustav i pravni poredak zemlje( a to su Predsednik , Vlada i vojska) – onda jedino ulicom mozes da promenis neodrzivo stanje. Nesprovodjenja lustracije posle decembarskih izbora 1999.godine sada pokazuje svu pogubnost,Ovde je ocigledno jedino ostalo “licno ” pravo drazalaca vlasti, a ono se zove diktatura.