Direktor Agencije za privatizaciju Ljubomir Šubara bio je do nedavno deo nesposobnog menadžmenta u preduzećima sa većinskim državnim kapitalom, a partijska i prijateljska veza sa ministrom odbrane dovela ga je na čelo Agencije. To je uzrok loših rezultata u privatizaciji 512 preduzeća.
U intervjuu “Politici” 5. aprila Šubara je priznao loše rezultate u privatizaciji, ali je pokušao da odgovornost prebaci na Sašu Radulovića, bivšeg ministra privrede i lidera Pokreta „Dosta je bilo“. U pitanju je nimalo originalni metod upiranja prsta na nekog ko je oštar kritičar vlasti da bi se pred tom vlašću i javnosti opravdala sopstvena nesposobnost i odgovornost za greške.
Bez ikakvih argumenata, direktor Šubara je rekao da zbog toga „kako su vrednovana preduzeća za vreme ministra privrede Saše Radulovića“ Agencija ne može da uradi privatizaciju.
O tome kakav haos u preduzećima je zatekao Saša Radulović i tim koji je radio sa njim govore podaci da su se u pojedinim preduzećima knjigovodstveno stanje i stvarno stanje razlikovali i po 1.000 puta na nekim pozicijama upravo u preduzećima u kojima je Šubara bio zastupnik kapitala, recimo u “14.oktobru” iz Kruševca. Šubara je bio deo tog nesposobnog menadžmenta i sprečavao da se uvede red.
Saša Radulović je tokom svega dva meseca 2013. godine imao kontrolu nad radom Agencije za privatizaciju, pa je očigledno da je upiranje prsta u njega za nešto što je rađeno deset godina pre Radulovića i više od godinu dana posle njega, očigledan pokušaj političke diskreditacije.
Istina je da je Radulović zatekao Agenciju koja nije radila svoj posao i nije pripremila nijednu valjanu privatizaciju. Istina je da je stopirao štetne dilove kao što su oni sa „Vršačkim vinogradima“ i“ „Prvom Petoletkom“ koje bi iz svog džepa platili građani Srbije.
Radulović je tražio da firme pripreme lične karte, odnosno popis imovine, obaveza, sudskih sporova, dobavljača, kupaca, da urade ono što im Agencija godinama nije naložila da urade. Radulović je uvodio red, a red i tačni podaci su predulov privatizacije. To je stopirao Aleksandar Vučić, tadašnji prvi potpredsednik Vlade, jer uvođenje reda znači ukidanje mogućnosti za tajne dilove, za uzimanje provizija, za izdržavanje partijskog parazitskog sistema.
Poznat je plan Saše Radulovića da, nakon uvođenja reda i otpuštanja nesposobnih, u preduzeća dođu sposobni domaći menadžeri i naprave planove poslovanja za koje bi dobili podršku iz budžeta. Srbija ima sposobne ljude, samo ne mogu da dođu do izražaja od partijskih kadrova.
Da Sašu Radulovića nije zaustavio Aleksandar Vučić, mi bi danas već završili sa restrukturiranjem svih preduzeća, ona bi bila oslobođena od dugova, svim radnicima bi bio povezan radni staž, overene zdravstvene knjižice, isplaćene zaostale zarade na nivou minimalca, a razlika do pune plate bi bila konvertovana u vlasništvo, pa bi radnici postali i vlasnici tih preduzeća. Za sve ovo su bila obezbeđena srestva u budžetu u značajnom delu i od Svetske banke. Za svako od njih bi bila urađena analiza tržišta i konkurencije, napravljen poslovni i investicioni plan, otpušten nesposoban partijski menadžment kome je pripadao i sadašnji direktor Agencije za privatizaciju Šubara, a Agencija bi mogla da završi sa svojim radom.
Analiza se može prihvatiti kao jedan od uzroka lošeg stanja posprivatizacionog perioda od 2002 godine sa daljnom tendencijom pogoršanja, ma ko došao na vlast. Međutim stvari su kud i kamo kompleksnije. Nije samo problem u ljudima. Problem je i u globalnim gibanjima, izrazitoj recesiji, gubitka tržišta, nelikvidnosti i moru drugih problema koji svakodnevno sustižu jedan drugog. Dubina problema se na može ni sgledati a komoli objasniti!