Pravosuđe Saopštenje

Krivična prijava za reket protiv Tadića, Dinkića i Cvetkovića

Afera „Satelit“ koštala je Srbiju od 5,8 do 10,8 miliona evra više, nego što su Izraelci tražili kao nadoknadu za propali posao sa iznajmljivanjem njihovog satelita. Po svedočenju Mileta Isakova, bivšeg ambasadora Srbije u Izraelu, tadašnji predsednici države i vlade Boris Tadić i Mirko Cvetković i ministar Mlađan Dinkić ignorisali su ponude da plate manje i “ispregovarali” da plate više – iz državne kase. Do danas nije utvrđeno kako i gde je završio višak novca.

artificial-satellite-1510806

Freeimages.com/roby tiakka

Kupovina Srbiji nepotrebnog satelita, po duplo većoj ceni od realne, očigledno je koruptivan posao, na kome je nekoliko političara iz vrha tadašnje vlasti nameravalo da uzme svoj reket. Njihov partijski reket je bio 50%. Kao u krimi romanu, druga grupa političara je sprečila prvu grupu političara da uzme taj reket, poništili su prvobitni ugovor, a onda, u zaustavnom vremenu, u međunarodnoj arbitraži izgubili spor, i naplatili reket kroz naplatu štete. Ovoga puta oko 30%. Za nepotreban satelit građani Srbije su na kraju platili 27,8 miliona evra, što je za 5,8, odnosno 10,8 miliona evra više nego što je bilo ponuđeno.

Mile Isakov, tadašnji ambasador Srbije u Izraelu je, po svom svedočenju, lično u više navrata razgovarao sa direktorom izraelske firme „Imidžset“ i tvrdi da su postojale dve ponude za nagodbu: prva od 17 miliona evra izneta je Mlađanu Dinkiću, a druga od 22 miliona evra ambasadoru Isakovu, i to nakon sudske presude od 37 miliona evra, plus zatezne kamate. Isakov je smenjen sa tog položaja nekoliko dana nakon što je kod Tadića i Cvetkovića insistirao da se uđe u pregovore sa izraelskom stranom, uveren da bi mogao da spusti cenu na prvobitnih 17 miliona. Srbija je 2010. godine, posle direktnih pregovora sa izraelskom stranom, u kojima su učestvovali Tadićevi saradnici, isplatila „Imidžsetu“ 27,8 miliona. To je za 10,8 miliona više od prve nagodbe koju je nudila izraelska firma i 5,8 miliona evra više nego što je nuđeno Srbiji preko ambasadora Isakova.

Pokret „Dosta je bilo – Saša Radulović“ podneo je Tužilaštvu za organizovani kriminal, u julu, krivičnu prijavu protiv Borisa Tadića, Mirka Cvetkovića i Mlađana Dinkića zbog sumnje da su zloupotrebili službeni položaj iz člana 359 i zbog nesavesnog rada u službi iz člana 361 Krivičnog zakona.

Prilozi:
Prva stranica krivične prijave

Povezani tekstovi:
Mile Isakov : Pljačka preko satelita

Saša Radulović

Rođen 1965. godine. Odrastao u Sarajevu gde završio osnovnu i srednju školu i Elektrotehnički fakultet 1989. godine, smer automatika i elektronika. Nakon diplomiranja dobio je posao u Simensu u Nemačkoj gde je radio na nuklearnim elektranama. Karijeru je 1993. nastavio u Kanadi i SAD gde je bio je aktivni učesnik buma Silicijumske doline. U Srbiju se vratio 2005. godine.

Sa Vericom Barać i Miroslavom Milenović borio se protiv korupcije i radio na slučajevima 24 pljačkaške privatizacije. Bio je finansijski ekspert tužilaštva za stečaj i berzu, držao treninge za tužioce i policijske inspektore za privredni kriminal. Pet meseci bio je ministar privrede u Vladi Srbije i za to vreme sprečio pljačku braćeVučić, Siniše Malog, Mlađana Dinkića, koji su nastavili tamo gde je Tadićeva vlast stala.

Uverio se da je Aleksandar Vučić centar korupcije, izašao iz Vlade i sa saradnicima osnovao pokret “Dosta je bilo” čiji je cilj da pobedi i uvede sistem, pravnu državu jakih institucija i slobodnih medija, zaustavi partijsko zapošljavanje, uvede transparentnost i čiste račune.

Saša Radulović je dokazano najveći borac protiv režima Aleksandra Vučića i partokratije koja ubija Srbiju. Ako Aleksandar Vučić nekoga ne sme da pogleda u oči, onda je to Saša Radulović. Sprečio ga je u pljački tada, sprečiće ga u pljački i sada.

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Bravo! Nadam se da će uspešno okončanje ove tužbe napokon pokazati narodu da (ipak) pravni sistem funkcioniše i da ima pravde. Ali, za početak bi bilo sasvim dovoljno, da se na sudskom procesu pokaže pravo lice nekih naših bivših političara na vlasti i, posredno, i aktuelnih na vlasti, jer bi se, zbog njihovog ne delovanja, samo pokazalo da važi ona narodna “vrana vrani oči ne vadi”.

    Podrška!