Prenosimo odgovor Saše Radulovića na tekst Milojka Arsića u Politici.
Razumljivo je Milojko Arsić pokušava da prikrije katastrofalne rezultate politike smanjenja plata i penzija i povećanje svih poreskih stopa kojoj je dao stručnu podršku, pa i dalje beži od analize i pokušava zamenu teza. To se ne može reći za lakoću podmetanja u vezi sa programom SNS-a iz 2012.g., ili katastrofalnim fiskalnim rezultatom iz 2013.g. koji sam od septembra 2013. krenuo da popravljam, ili mojih predloga poreske reforme ili plana u vezi sa javnim sektorom.
Poreski prihodi su pali i na žalost i dalje padaju. U tabeli koju sam objavio u Politici prošle sedmice jasno je da kada nominalni poreski prihodi razdvoje na komponente inflacije i rasta usled enormnog povećanja svih poreskih stopa, dobijemo ogroman pad, jer je pala privredna aktivnost. Ne bih ponovo o tome. Pozivam i Milojka Arsića da sam uradi analizu i uveri se koliko je poreska osnovica pala. To znači da je pala i privredna aktivnost. To je ono što i sam tvrdio i dok sam bio u vladi i danas.
U vreme dok sam bio ministar, zaustavili smo sve subvencije u privredi i krenuli sa uvođenjem reda. Zaustavljeno je bacanje novca iz SIEPA, Fonda za razvoj. Zaustavljene su pljačkaške privatizacije Vršačkih vinograda i Prve Petoletke. Pristupilo se pravljenju ličnih karata, popisu imovine i obaveza, analizi tržišta, poslovnim planovima, sistematizacijama radnih mesta, kako bi se pripremili za restrukturiranje privrede u 2014.godini. Pripremljeni su novi zakoni o stačaju i privatizaciji po kojim je SVIM zaposlenim trebao da bude povezan radni staž, uplaćene zaostale zarade. U skupštini je usvojen budžet Ministarstva privrede za 2014.godinu koji nije u sebi imao subvencije u privredi i koji je predviđao sredstva za isplatu zaostalih zarada i povezivanje radnog staža. Tehnološki višak bi se utvrđivao nakon završenih poslovnih planova i pratećih sistematizacija radnih mesta i za te zaposlene su bile predviđene otpremnine. Početkom 2014.g. tada PPV Aleksandar Vučić je sve ovo zaustavio i praktično gurnuo privredu i budžet nazad u haos. Pomogli su mu čelnici sindikata, dok članovi nisu ni znali da protestuju protiv toga da im bude povezan radni staž i uplaćene zaostale zarade.
Što se javnog sektora tiče, nije javni sektor višak. Partokratija je krenula da uništava javni sektor. Mi nemamo viška lekara ili prosvetnih radnika ili radnika u komunalnim preduzećima. Mi imamo viška partijskih kadrova sa kupljenim diplomama sa izmišljenih fakulteta na izmišljenim kancelarijskim radnim mestima. Oni uništavaju javni sektor i zbog njih su plate i penzije zapravo i smanjene. Oni su partijski aparat koji parazitira na leđima i javnog sektora i svih građana. To svi građani znaju. Znaju i radnici zaposleni u javnom sektoru koji vide te partijske kadrove kako napreduju na neradu i za to primaju ogromne plate. Mi kažemo da u stvari primaju deluks socijalnu pomoć. I da, ti partijski kadrovi treba da dobiju otkaz (po našim analizama njih je već oko 150.000) i tako treba uštedeti milijardu evra. Treba odstraniti parazita kako bi javni sektor mogao da diše, ima povećanje zarada za lekare i prosvetne radnike, poveća kvalitet usluga.
Šta sa partijskim parazitima? Umesto ove deluks socijalne pomoći samo za partijske kadrove, treba uvesti univerzalnu socijalnu pomoć za sve građane Srbije. Sva domaćinstva bez prihoda bi dobijala 10.000 dinara po domaćinstvu i 5.000 dinara po članu domaćinstva, tako da bi tročlana dobijala 25.000 din, a četvoročlana 30.000 din mesečno. Takav sistem ima Kanada. Da li to možemo da platimo? Odgovor je da. Ovakav univerzalan sistem socijalne zaštite, ako uzmemo da je 20% porodica socijalno ugroženo bez ikakvih primanja, košta na godišnjem nivou oko 150 milijardi dinara. Prošle godine su izdaci na socijalnu pomoć u našem razrušenom sistemu iznosili 180 milijardi dinara. 2013.g. još i više 182 milijarde. Zamislite, uvođenje reda košta manje.
Ovo nas i dovodi do makroekonomske jednačine izlaska iz krize: otpustiti partijske kadrove iz javnog sektora (ušteda od milijardu evra), uvesti univerzalnu socijalnu zaštitu (trošak od 300 miliona evra), smanjiti poresko opterećenje privrede preko smanjea poreza i doprinosa (trošak od 700 miliona evra). Deficit smanjiti ukidanjem subvencija.
U vezi sa mojim predlogom poreske reforme, nema prostora da ona ovde izloži. Zato pozivam i Politiku da organizuje javnu raspravu na sve ove teme koje su pokrenute. Doduše nisu atraktivne kao državni udar, ali su životno važne i za građane i za privredu.
Budimo realni sns kadrovska muckalica cega se god “dofati” to i propadne, segamegadens direktorcici i bitangice koji muljaju sa nabavkama nepotrebne opreme namestaja informacionih sistema i prodaje magle sa pojedincima koji ih dobijaju uzastopno 10 godina sa kojima se usemili kada se sabere bude jos milijarda, eto napravite statisticki prikaz po firmama ko je koliko nabavljao i ko dobijao deceniju unazad pa cete shvatiti da management ima prilicno znanja vestine i umeca kako cete partokratiju iskoreniti ili se management “preobuce” posle izbora ili dodje drugi management koji radi isto kao i predhodni. Zanimaju me i metodologije sistematizacija radnih mesta zanimljivo bi bilo i da nam neke metodlogije sistematizacije pojasni apartman obzirom da nosi titulu iz takve oblasti mada sumljam da ih koristi i on i njegovi ortaci. Zanmljiv je predlog socijalne pomoci nezaposlenim porodicama trebalo bi takodje i da pokrenete akciju povodom enormno visokih komunalija u Novom Sadu Nisu i Beogradu obzirom da ih castimo 500 dinara a krovovi i dalje prokisnjavaju pa se namece pitanje kuda udu novci a nekako mi one nabavke koje sam prvo pomenuo padaju na pamet.