Politika Pravosuđe Saopštenje

Kako je Vučićev šofer napredovao do Upravnog odbora APR i predsednika opštine?

Upravni sud je, po tužbi pokreta „Dosta je bilo – Saša Radulović“, naložio Vladi Srbije da javno objavi poslovnu biografiju Dejana Matića, nekadašnjeg vozača Aleksandra Vučića, a sada predsednika opštine Zemun. Na osnovu kojih kvalifikacija je mašinski tehničar postao član Upravnog odbora Agencije za privredne registre (APR)?

Dejan Matić je primer pogubne kadrovske politike Aleksandra Vučića i SNS, jedan od simbola vlasti koja je nestručne ljude, sa kupljenim ili izmišljenim diplomama, preko noći dovela na vlast i koji se neosnovano i ubrzano bogate.

Ovaj bivši šofer je na opskuran način, negde oko 2012. godine stekao diplomu jednog privatnog fakulteta. Na izbornim listama, koje su javno dostupne, Matić je u periodu pre 2012. godine bio mašinski tehničar. Vlada je dužna da javno obrazloži na osnovu kojih kvalifikacija ga je postavila čak i u UO APR-a, pre izbora na funkciju predsednika opštine Zemun.

Pokret „Dosta je bilo“ je podneo 34 tužbe protiv odluka Vlade da nam uskrati uvid u 160 biografija državnih funkcionera. Upravni sud je do sada u našu korist rešio četiri tužbe i naložio Vladi da obelodani poslovne biografije. Vlada ni nakon više od 20 dana nije postupila ni po jednoj tužbi Upravnog suda.

Pokret se zalaže za POTPUNU transparentnost javne vlasti. Ovo je prva od 20 mera koje predlažemo kao izborni program „Godina prekretnice“. To je jedini način da se zaustavi korupcija i profesionalizuje upravljanje.

Prilog:

Odluka Upravnog suda

Povezani linkovi:

Podsećamo Vučića: Vlada krije Gašićevu i još 159 biografija

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • mogu da razumem, donekle, 1945. godine, postavljanje kadrova na visoke funkcije, na osnovu ratnih zasluga, ovi sada to isto čine, oni su uvek u ratu, svi oko njih su neprijatelji, izdajnici, plaćenici.

  • Prema Zakonu o dostupnosti informacija od javnog znacaja, nakon podnetog zahteva drzavnim institucijama, obaveza je da odgovore u roku od 15 dana. U protivnom krse Zakon.
    Ako se drzava ne drzi zakona, onda je to anarhija i totalitarizam. Takvo stanje ne moze dugo da traje a rezultat je potpuno bezvlasce i rasulo. Zbog toga drzava mora da bude prva u primeni svojih zakona, da bi to isto zahtevala od gradjana.

    • Anarhija i totalitarizam su potpuno suprotne stvari! Anarhija je demokratija u najsirem smislu gde se gradjani ohrabruju da se samoorganiziju i donose odluke sami bez predstavnika, a totalitarizam stavlja odluke u ruke jedne osobe ili nekolicine.

  • Najgore je što će podaci biti objavljeni, i svi će to čuti/pročitati, ali nikom to nije bitno. Naše urušeno društvo je toliko srozano, da moraš da se trudiš da bi objasnio sugrađanima da je laž – laž, da je neko ko krade lopov (jako je teško ne čuti sa druge strane “tako bi svi!”; lopovluk je podrazumevano ponašanje), da je nemoralno i nenormalno što se Dačić druži sa kriminalcima i slično. Jako je teško u ovoj državi biti normalan i moralan.

  • Neka je završio šta god da je završio, i kad god. Ovo pod uslovom da nije kupio diplomu, već se trudio, zalagao, pohađao predavanja i ispunjavao sve obaveze. Na kraju krajeva, formalno obrazovanje nije jedini način na koji je moguće steći znanje. Veći je problem ako svoj posao ne radi pošteno i časno. Ako je diplomu kupio, u sve ostalo, naravno, može s punim pravom da se sumnja. U celoj priči najveći je problem lopovluk (jer i kupiti diplomu znači zapravo ukrasti (ukrasti nekome vrednijem pravo na poziciju), a znači i uvredu svih onih koji marljivo i vredno rade, uče, trude se, bilo na državnom, bilo na privatnom fakultetu). Rečju, najveći je problem nemoral. Nemoral koji se s državnog vrha širi društvom poput kancera. Imati takve ljude na najvišim pozicijama nešto je najgore što možete učiniti budućim generacijama. Kakvi su to primeri, kakvi uzori??? Kakva sa njima može biti Srbija za deset, dvadeset ili pedeset godina? Ako je bude.

  • Bilo bi u redu da se ljudi usavrsavaju u svojoj struci pa da takvi upisuju masinski (u navedenom primeru) ili medicinski fakultet…interesantan je primer iz zdravstvenih ustanova u AP Vojvodini, gde medicinske sestre uz rad zavrsavaju neki ekonomski ili pravni fakultet a onda samo prelaze na druga radna mesta sa tim diplomama…tako da deca koja redovno studiraju nemaju ni priliku da konkurisu na ta radna mesta…zalosno..sta i kako se radi..