Autorski tekst Zdravstvo Poljoprivreda

Zašto jedemo pokvareno meso?

U martu 2014. godine, Srbiju je potresla jedna „mesna“ afera. U Velikoj Plani je mesara, smeštena u blizini osnovne škole, prodavala pljeskavice „obogaćene“ mesom uginulih krava i konja. Kako su pisali mediji, trulo meso je posebnim postupcima obrađivano i mešano sa svežim. Iako je veterinarska inspekcija otkrila gotovo tonu leševa, a objekat ocenila kao visokorizičan, dan nakon hapšenja vlasnika, mesara je nastavila sa radom.

klanica u velikoj planiFoto: Blic / Ilegalna klanica u Velikoj Plani

Ove godine, gotovo istovremeno, javnost uznemiruju dva skandala – epidemija trihineloze u Čajetini i Užicu, od koje je obolelo oko 500 ljudi i afera Matijević. U prvom slučaju, uzročnik epidemije je prerađeno meso divljih svinja, u drugom postoji sumnja da se neprodate i pokvarene prerađevine mešaju sa svežim mesom i od njih ponovo prave novi proizvodi.

Istraga će utvrditi šta se zaista desilo, da li je bilo odstreljeno više od dve svinje, da li je bilo mešanja pregledanog i nepregledanog mesa i šta se tačno radilo u pomenutoj industriji. Mi se time nećemo baviti. Kao ozbiljne ljude, nas zanimaju uzroci ovih afera, zašto nam se događaju i do kada će nam se događati?

Samo se petina životinjskog otpada propisno sakuplja

Neškodljivo uklanjanje sporednih proizvoda životinjskog porekla, kako glasi pravilan naziv, ili životinjskog otpada, što je u narodu uobičajen izraz, trenutno je jedan od najvećih izazova Srbije u poljoprivredi, bezbednosti hrane i zaštiti životne sredine. Sa problemom se suočavaju republičke i lokalne vlasti, stočari, klaničari, prerađivači, trgovci, ugostitelji, veterinari, a posledice trpi i veliki broj građana.

Ne postoje tačni podaci, ali procenjuje se da u Srbiji godišnje nastane 80 – 250 hiljada tona sporednih proizvoda, od čega je 17 – 25 hiljada tona uginulih životinja, dok ostatak čini klanični otpad. Iako je domaća regulativa gotovo usaglašena sa evropskom, njena primena je slaba, pa i pored dovoljnih kapaciteta kafilerija, samo oko 20% životinjskog otpada se propisno sakuplja i prerađuje. Sve ostalo se nezakonito odlaže na divlja smetlišta, neuslovna stočna groblja, po livadama, kanalima i drugim mestima.

Po svetskim merilima, trihineloza je bolest siromašnog stočarstva, a zajedno sa visokim rizikom vraćanja životinjskog otpada u ishranu ljudi, ukazuje na nepouzdan sistem bezbednosti hrane. Ne treba biti stručnjak i razumeti da iza pouzdanog, efikasnog i uređenog sistema u bilo kojoj oblasti, pa i u ovoj, mora stajati pouzdana, efikasna i uređena država. Da li je naša država takva?

Potreban sistem za lokalno sakupljanje otpada

Zašto u Srbiji tako velike količine životinjskog otpada ne završavaju u kafilerijama? Pored slabosti u državnoj administraciji, osnovni uzrok je nepostojanje sistema za lokalno/regionalno sakupljanje. Po domaćim zakonima, lokalna samouprava organizuje zoohigijensku službu, koja između ostalog, neškodljivo uklanja leševe životinja sa javnih površina i objekata za uzgoj, držanje, izlaganje ili promet. Lokalne samouprave dužne su i da izgrade međuobjekte, u koje se dopremaju leševi sa određenog lokalnog/regionalnog područja. Tu se nekoliko dana čuvaju rashlađeni na +4oS, dok se ne nakupi ekonomski isplativa količina (5 – 10 tona) za otpremanje u kafileriju. Da bi se pokrila teritorija Srbije, potrebno je izgraditi oko 30 ovakvih objekata. Mi trenutno imamo samo dva.

Međuobjekat u VršcuMeđuobjekat u Vršcu

Kad bi opisani sistem postojao, vlasnici uginulih životinja pozivali bi lokalne službe, koje bi leševe dopremale od gazdinstava ili farmi do međuobjekata. Po prijemu bi se beležili podaci, a u slučaju sumnje na zaraznu bolest, obavila bi se obdukcija. Samo tako životinje bi se izvele iz veterinarske evidencije. Time se sprečavaju rizici od širenja zaraznih bolesti, dospevanja delova leševa životinja u ishranu ljudi, ili nezakonit promet živih životinja.

Kako sistem ne postoji, svako se snalazi kako zna i ume. Leševi se bacaju ko gde stigne. Prerađevine koje nisu za ishranu, umesto da se prikupe iz marketa i unište, vraćaju se proizvođačima, sa obavezom da oni to učine. Prepušteni smo nečijoj savesti i dobroj volji. Treba dodati tome i veliko siromaštvo naroda. Prerađivači znaju da tržište traži najjeftiniju salamu, jer više novca od toga nema. Kada se sve ovo uzme u obzir, čemu čuđenje kada nekom padne na pamet da od crkotina napravi biznis, da nepregledano meso pusti u promet, ili da smanji troškove tako što će neispravne prerađevine pomešati sa svežim mesom i vratiti u proizvodnju?

Partijski interesi koče rešenje

Da li postoji rešenje? Naravno da postoji. Šta više, opisane međuobjekte domaća regulativa propisuje od 1989. godine. Jedan lokalni/regionalni sistem (međuobjekat, oprema, vozila) košta oko 300 hiljada evra. Za 30 sistema treba najviše 9 miliona evra. To je nešto više od jedne milijarde dinara. Poređenja radi, samo šest javnih preduzeća je ostvarilo gubitak veći od milijardu evra u 2014. godini i za to dobilo subvenciju od 241 miliona evra.

Odakle novac za to? Zašto ni posle 27 godina nismo ovo rešili? Zato što sa partokratijom rešavanje nikada neće doći na red. Zato što će uvek neki partijski interes biti preči, ostaćemo zemlja skandala, zatvorena za druga tržišta.

Na vama je da odlučite. Možemo jesti pokvareno meso i ponavljati kako su svi isti i kako nemamo za koga da glasamo. A možemo i reći – Dosta je bilo!

Detalje o rešavanju problema sakupljanja SPŽP pogledajte u ovoj kratkoj animaciji:

 

Dejan Maksimović,
koordinator pokreta “Dosta je bilo – Saša Radulović”, Vršac

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • DJB, vi se uistinu razlikujete po toliko pametnih stvari od dosadašnjih na vlasti…Ako neko ne razume i ovo kao nešto šta znači uređenost u zemlji, treba ga pitati: Po Vama šta je to? Svaka vam čast, divni ste. Evo, počeću da maštam kako bi to bilo živeti u normalnoj zemlji. I sa svoje strane, daću sve od sebe, mada i do sada je tako bilo, da što više ljudi zna da postojite, i kakvi ste. Ne menjajte se nikada, vi ste daleko, daleko drugačiji, i iznad svih drugih postojećih u zemlji koji imaju veze s politikom.

  • Članak bojim se ne daje pravi odgovor na pitanje zašto jedemo pokvareno meso.
    “Snalažljivih” bizMismena ima svuda, bilo ih je i biće. Iako deluje iracionalno i protivno svakoj pa i ekonomskoj logici na svim meridijanima i oduvek je bilo pohlepnih kratkovidih ljudi koji su zarad profita u stanju da prodaju pokvarene ili otrovne proizvode.
    Država je tu da to onemogući i da u zamenu za plaćanje poreza garantuje građanima različita prava, pa tako i pravo na bezbednu ishranu.
    Mi građani Balkana nemamo DRŽAVU. Imamo surogat države koja ima samo jednu svrhu a to nije garantovanje građanima bilo čega već nešto sasvim drugo. Naša “država” dopušta promet, da počnem od najgoreg sumnjivih lekova, sumnjivih medicinskih procedura, nadrilekarstvo, hranu sumnivog porekla, hranu za bebe odbijenu u drugim zemljama(!?! dotle), odeću, obuću, tehničku robu Š klase, falsifikate, najgori kvalitet goriva… mogao bih još dugo da nabrajam. Ne postoji validna kontrola kvaliteta. SAMA DRŽAVA JE SVESNO (I TO JE NESPORNO) JE PUŠTALA U PROMET MLEKO ZARAŽENO AFLATOKSINOM!
    Dakle ko je kriv? Nažalost MI!
    Mi koji smo dopustili da bezdarnost, nesposobnost i neodgovornost okupira ovu zemlju.
    Balašević je pevao
    “O, nisu krivci primitivci što su pokupili mast.
    Korov nikne gdi god stigne. Ma, svaka njima čast.
    Krivi smo mi. Otkud svi ti paraziti što su nam zagustili?
    Nemoj stari moj, krivi smo mi što smo ih pustili.

    Ma, šta su znali generali i brkati majori?
    Jedino da viču: “Pali!”, ali – nisu najgori.
    Nisu krivci depresivci, lude i psihopate,
    što su rušili pa sada nama nude lopate. Krivi smo mi.
    Nisu krivi sedativi što ih nisu sputali.
    Sorry matori, krivi smo mi koji smo ćutali.

    Putuj Evropo i poš’lji nam malo peciva.
    Nama je dobro – sreća jedna neizreciva.
    Putuj planeto, ovde se vrag priziva.
    Nama je lepo. Slika jedna neopisiva.”

    Nama je dobro, sramota nas koliko nam dobro ide.

    • Neka se nose i stihovi Panonskog G…..a i EU. Nama treba naš sistem, uređen jedino od strane domaćih regulativa.

    • Zašto izmišljati toplu vodu? Ako ovakav sistem postoji u EU, sasvim je sigurno da sličan takav, ako ne isti, postoji i u drugim uređenim državama koje nisu u EU, na primer u Švajcarskoj, Norveškoj, SAD, Japanu… Pa lepo piše u tekstu da mi imamo regulativu u vezi ovoga još od 1989. godine, kad još ni EU nije postojala kao što danas postoji. Zašto bar tu čisto domaću regulativu nismo sproveli?

  • Opisao sam jednu neodgovornu “državu”, ako se ta karikatura uopšte može nazvati državom.
    Imao sam sreću da deo života provedem u DRŽAVI u pravom smislu te reči.
    Zamislite državu:
    1. U kojoj sveže voće i povrće danas košta x, sutra x-50% a prekosutra x-90%.
    2. U kojoj je nezaposlenost = 0%. Država garantuje pravo na rad.
    3. U kojoj je PDV 5%
    4. U kojoj je prosečna plata 3500$
    5. U kojoj je minimalna plata 1500$
    6. Kriminal ne postoji, kola se ostavljaju sa upaljenim motorom dok skočiš u radnju
    7. “Mafija” šalje humanitarnu pomoć unesrećenima
    8. Osmeh na licu ima 99% građana
    9. Armani je sigurno Armani, Sony je Sony…
    10.Možeš spavati na ulici ako želiš a da te niko ne pipne, mada nema potrebe za tim jer nema beskućnika ni prosjaka
    11. javni toaleti na svakih 100 m
    12 zabranjeno pušenje, ali izgrađene staklene kućice sa filterima za pušače opremljene foteljama, aparatima za kafu i cigarete

    Ne, nisam na LSD, pomoći će ako kažem da jedu štapićima…i nose kimono.
    To ja zovem državom

  • Kleptokratija ima samo jedan cilj a to je klepiti (maznuti, drpiti, ukrasti). Ne interesuje je ni zdravlje naroda, ostanak, podmladak… A na vrednosti kao što su etika, moral, nauka i struka, nije sklona ni osvrtati se

  • Ako je cena takve države, u pravom smislu te reči, jedenje štapićima i nošnja kimona… ja… ovaj… nisam zainteresovan.

    Šalu na stranu, zaključana vam je tema Otadžbina se brani kulturom, ima tu još šta da se kaže na temu – Dosta je bilo nemanja vremena. Verovatno nisam jedini, a Vi iz pokreta ste, kolko se sećam, za transparentnost i dijalog.
    Da ne gubite dragoceno vreme (a koje se može iskoristiti za npr. otključavanje teme) na pretragu, evo link – http://dostajebilo.rs/otadzbina-se-brani-kulturom/

  • Veoma veliki problem, o kome se naravno ne prica, je taj sto se u Srbiju uvozi meso kome je u EU prosao rok. Po nasem zakonu rok je 12 meseci,a u EU 6 meseci. Naravno da ne moze svako da uveze to meso, vec samo ”uspesni biznismeni”. Drzavi se placa carina pri uvozu, gradjani dobijaju meso koje je ispod trzisne cene (bitno je da nije skupo, a sto nije zdravo nema veze), unistava se domace stocarstvo i zivinarstvo, ali je sve to nebitno jer je neko zaradio novac i za ostale ga nije briga.
    Nadam se da ce neko iz pokreta da procita ovo i da ce se pozabaviti ovom problematikom posle izbora. Uvesti kvote za uvoz mesa i regulisati rok trajanja mesa.

  • Ovaj tekst je veoma slikovit primer koliko se mnogo DJB razlikuje od svih ostalih političkih stranaka i pokreta u Srbiji. Umesto mlaćenja prazne slame, populizma i sumnjivih partijskih obećanja o svetloj budućnosti, ovde se veoma konkretno jedan problem uočava, analizira i predlaže rešenje. Dosta je bilo obmanjivanja i laži!

  • Kako da budemo sigurni sta jedemo!?Kafilerije rade po principu “das mi malo para I ja odradim sta vlasniku treba”Veterinarska inspekcija nikada nije tu kada se unistava otpad,jer gde da inspektori cekaju da se taj proces unistenja zavrsi,to je jako dosadno i naporno.Uvek je bolje sedeti u kancelariji i cekati da vlasnik,ili ovlasteno,lice donese papir od kafilerije da je “posao odradjen po propisima”.Imamo mi odlicne propise,ali imamo i odlicne veterinarske inspektore koji “rade”svoj posao i kukaju kako im je mala plata.A sta bi da su fakultetski obrazovani,da rade za 18000.din I da im je slobodna u mesecu svaka druga nedelja!!!Doduse,ovi sto rade za 18000.(ispod zakonskog minimuma) nemaju “vezu”da se ustolice na mesto nekog inspektora.I sta reci?Jedino sto nam preostaje jeste da bojkotujemo sve proizvodjace koji ovako posluju,da prestanemo kupovati njihove proizvode.Ali,ako ovo uradimo sta cemo jesti? Ni onaj uvoz iz EU nije kvalitetniji od naseg proizvoda.

    • Halo dragi Gradani u velikim Marketima kao BINGO ne kupovat Meso toje meso uvezeno bez i dana proizvedenog zdrave hrane …Mnogo je tuzno od ovolike nase eks Jugoslavije kupujemo uvozni otpad sto nije vise ni za kerove azila… Velika grehota ,,sta drzava radi sa svog sopstvenog naroda…Kamo dalje gradani potrudite se u manjim mesnicama da kupujete meso ,al i tu morate bit oprezni…Neko kaze ma setaju ispekcije ja setaju ispekcije sa korupcijom ..daj sto das u dzep i idemo dalje….

  • Halo profiteri ..Dosta je vise trovanja naroda sa trulim mesom… Osobno nezivim u Bosni vani sam Eks Jugoslavije ..Eto desilo se stose desilo …Otisla sam u prodavnicu BINGO MARKET i kupila sam mesa 2kg . Tacnije rec htjela sam kuhat govedu supu…Stase desilo jasam meso prvo stavila u vodu mlaku mislila sam da ona krv izade iz mesa .Svesam to uradila po evropskom sistemu.. Meso sam stavila u serpu da spremam supu …Voda koja je bila u serpi zajedno sa mesom pocela da crni i da pjeni.. stasatu drugo ucinila ….Vodu sam prosul i oprala serpu i ponovo pocela da kuham …Medu vremenu isti Problem pjena je ponovo cinila svoje …Sa strane serpe pjena se talozila i jasam uzela kuhinjski papir i brisala ….Nisam mogla da rijesim Problem sa supom koju sam ocekivala …Voda je od supe imala komicnu farbu …..Sve u svemu ja sam to sve bacila ,jer sam svatila dasam prevarena sa mesom pokvarenim Porucujem svim gradanima da nekupuju trulescine po Bikovim Marketima od mesnih proizvoda ..Vasa citateljka Radojka muz Branko …