Autorski tekst Ekonomija

Biti političko biće

Današnja Srbija, potopljena talasom korupcije, partijskog, subvencionisanog krupnog kapitala i političke zloupotrebe, nepovratno se i krupnim koracima udaljava od države u kojoj je, na svakom polju društvene delatnosti, razuman sistem vrednosti zadržao najmanje tragove.

Od ključnih oblasti, koje su osnova zajednice iz kojih treba da potekne nadogradnja (obrazovanje, zdravstvo, pravosuđe), preko privrede, do kulture i umetnosti, izgubljen je dodir sa normalnim.

Neoliberalizam

Branko Milanović, eminentni ekonomista, govoreći o svetskim procesima, sažeo je perspektive trenutka u kome se možemo pronaći i sami, u konstataciju da – strukturne promene u društvu koje je doneo konstanatan rast nejednakosti u proteklim decenijama vode ka nepovratnom širenju jaza u društvu između “elite” i ostalih (ne samo najnižih, nego i već zamrlog “srednjeg” sloja).

Paralele su primenljive i kod nas. S jedne su strane pripadnici domaće “elite” (mali deo stanovništva koji je taj “epitet” stekao po raznim osnovama – uglavnom ne po svojoj sposobnosti pokazanoj na “ tržištu”). Oni su povezani sa međunarodnim kapitalom (preko preovlađujuće delatnosti – uvoza) i učestvuju u proizvodnji kao lokalni kapitalisti ili kao “visokokvalifikovana” radna snaga, a u potrošnji kao korisnici globalnih roba i usluga.

Sa druge strane je većina stanovništva koja nema dodira sa globalnom ekonomijom i koja se pretvara u loše plaćenu i kvazi obrazovanu radnu snagu, proizvodeći i trošeći lokalno.

Razilaženja ekonomskih interesa ove dve grupe postajaće sve očiglednije i u drugim oblastima: u načinu života, viđenju politike, kulturnim interesovanjima. Reč je dubokom srukturnom jazu u nastajanju i značajnom jačanju uticaja ekonomske moći na političke procese, konstatuje Milanović.
Efekti tako ukorenjene nejednakosti prenosiće se i na buduće generacije.

Izgledi za uspeh dece iz bogatijih i siromašnih porodica neće biti (i već nisu) isti, a za uspeh u sistemu vrednosti koji nije zasnovan na postulatima rada i vrednovanju rezultata, postaće presudne porodične i političke veze.
Kod nas su isti ovi procesi zakasnela posledica događanja u svetskoj ekonomiji, koje naši političari obilato stavljaju u funkciju vlastitih interesa, dok uporno ostajemo “gluvi” na očigledne svetske trendove urušavanja koncepta neoliberalnog kapitalizma na svim poljima, potvrđene krizom iz 2008.

S tim u vidu, neophodan je potpun, na definisanim pravilima utemeljen i široko društveno prihvaćen prekid sa dosadašnjim stanjem koji će stvoriti uslove da se u ozbiljnoj javnoj društvenoj raspravi odrede sistemski temelji društva.

Koliko je ovo važan trenutak i šta nam vreme znači? Danas, pod uslovom da je društvo složno oko sistema vrednosti i da je donesena odluka da se sa promenama počne odmah, bile bi nam potrebne sledeće dve decenije da generacija koja sada ulazi u škole stasa i bude ta koja će do tada upristojeni sistem vrednosti čvrsto i odlučno zadržati u funkciji. Zato, već danas zaoštrimo izborne olovke.

Zoran Hudak,

član pokreta Dosta je bilo – Saša Radulović, Čukarica

Oznake

Dosta je bilo

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Poslednji pasus 6. poglavlja (Grana žutilice ili prva evropska Engleska) u Pekićevoj knjizi Sentimentalna povest Britanskog carstva kaže sledeće:

    “Ništa tako ne denuncira neko doba kao vrsta zabave kojoj se njegovi savremenici podaju. Naši vitezovi se zabavljaju na gozbama, beskonačni ispičuturskim i žderačkim seansama, ili na turnirima koji pre liče na klanicu nego na razonodu. Viteštvo je u povoju, daleko od trubadurske otmenosti i heraldičkih rafinmana. A i njegova poezija tek proba svoje prve strofe.”
    “A narod? Taj pije domaće pivo, postavljajući temelje savremenom severnjačkom alkoholizmu, i preživljava kako zna i ume.”

    Neke ključne reči bi mogle da se prevedu na naše domaće prilike. lako ćete ih prepoznati:
    Farma, Parovi, Skupština, Vlada, afere, TV dueli, pozorište, kultura, rakija, narodna kuhinja, izvršitelji….

    Ovo je slika Britanije iz XIII veka, izgleda da smo mi sada na tom nivou civilizovanosti ili bar nas tako doživljavaju oni koji nas vode. Dosta ih je bilo!

  • Ovaj tekst je solidna polazna osnova za dublju i ozbiljniju analizu.
    Put kojim treba ići je uzak, izazovan i nimalo jednostavan posao.
    Nema lakih rešenja,
    Što pre se suočimo sa stvarnošći bića nam lakše.
    Što pre se pogledamo u ogledalo biće nam jesnije lice i naličje.
    Što pre uočima provaliju pre ćemo i ukočiti.