Autorski tekst Politika

Koliko očekujete od života?

Zapodenem pre neki dan kraći razgovor sa prodavačicom u jednom novosadskom butiku. Siti se ispričali. Jer, mušterija nema. Verovatno su ostale kod kuće jer im je, mora biti, „neprijatno koliko im dobro ide“.

Devojka, 22 godine, srednja stručna sprema, živi sa dve cimerke u trosobnom stanu u Novom Sadu, svaka plaća po sto eura kirije i komunalija. Plata u proseku 25.000 dinara neto. Kaže, ne nalazi nikakvu vezu između plate i prometa u butiku. Sve je po principu „rekla gazdarica – toliko“. U decembru promet bio velik, dobila manje nego u mrtvom januaru. Radili, naravno, i za praznične dane. Bez zakonom propisane uvećane zarade. Letos, kaže pusto – ni traga od kupaca. I gazdarica je častila sa 3.000 dinara. Ej! TRI hiljade! Šta ćeš, ni gazdarici nije lako. Penale je inspekcije, takse, porezi i sva ostala čuda. O zasnivanju porodice ne razmišlja. Kaže, kako i iz čega? Tipična sudbina mladih Novosađana.

Roditelji – već par godina članovi jedne stranke u Novom Sadu, jedne od onih decenijama bliskih svim vlastima. Ali, ovih dana iz revolta rešili da promene boje. Jer, očekivali su da će i oni i deca, četvoro njih ukupno, svi biti kontrolori na izborima. I uzeti po dnevnicu. Ali, došao „novi neki mladi“ i sve ih skinuo sa spiska i na njega stavio neke svoje drugare, svi od juče u stranci.

Ja pitam, pa niste valjda samo zbog kontrolorskih dnevnica godinama u toj stranci? Ima tu valjda neke ideologije, nekog romantičnog nacionalizma ili nekih drugih ubeđenja? Ili se sve svodi na kontrolorsku dnevnicu od dve hiljade dinara po osobi? Toliko vam vredi ideologija? Toliko cenite svoja uverenja? Kaže, izneverili su ih. Ne za ovo ili ono, već za proklete dnevnice! Toliko im taj sitan novac znači. Kaže, glasati neće, njen glas ni tamo ni ‘vamo. Mada, čini joj se, Vučić je „nešto uradio“. Pitam je šta. Kaže, ne zna, ali nešto ipak, čini joj se. Ipak, to „nešto“, tu maglu ne ume da definiše. A vidi da se u njenom životu ništa nije promenilo na bolje.

I onda se čovek svašta zapita, posle jednog ovakvog razgovora. Ponajpre, kako se to jedna mlada devojka već na početku svog života miri sa svojom sudbinom? Sa platom nedostojnom čoveka, sa životom bez šansi. Sa roditeljima kojima ništa nije presudno, koliko zakinute dnevnice. I zapitaš se: ljudi, ko vas je doveo u stanje da toliko malo očekujete od svojih života? Kontrolorsku dnevnicu? Par hiljada dinara godišnje bonusa na zaradu? To je život na koji vas ubeđuju da ste osuđeni?

Mislite da je to jedini mogući ishod i da ništa bolje nemate pravo da tražite za sebe? Jer, svi su lopovi, svi su isti, svuda je loše, ako ne i gore? I najbolje je sedeti, ćutati i nekako se snalaziti i preživljavati? I lečiti se tabloidima, reality programima, medijskim cirkusantima i povremeno šenlučiti? Od danas do sutra. I ne glasati? Jer ni to ništa promeniti ne može?

A da probamo da kažemo – DOSTA JE BILO? Da tražimo nešto za sebe? Da kažemo sebi da zaslužujemo letovanje, skijanje, kvalitetno obrazovanje i zdravstvo za svoju decu i sebe? Da živimo život koji stvara uspomene? Da gradimo bolje društvo! Društvo vedrih i nasmejanih ljudi, optimista. Da sa njima takvima život delimo.
Da kažemo sebi da put od hiljadu milja počinje prvim korakom i da imamo snage za njega i ovaj put? I da promena sistema poćinje jednim glasom jednog birača, 24. Aprila.

Vladimir Đurić,
član pokreta Dosta je bilo – Saša Radulović, Novi Sad

DJB Mladi

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • pitao sam se i ja kako je moguce da nam sa rastom od 05 posto treba 30godina da dostignemo standard iz 1988 godine, pa shvatio da treba samo prepisati iskustvo od ranije, pocev od trzista organizacione strukture itd.

  • Stvarno mi nisu jasni ljudi koji za 1000dinara prodaju svoj glas. Pa oni su ih i doveli u to stanje da im je tih 1000dinara neophodno. Umesto da glasaju za nekoga ko ce da im stvori uslove za posao, zaradu, penzije oni se ipak odlucuju za tih 1000dinara. Ova devojka kaze da je Vucic nesto uradio, ali ne zna sta, pa to je posledice monopola na nacionalnim televizijama i dnevnim novinama. Kada bi na tv-u bio politicki duel Vucic vs Radulovic njima bi znatno pao rejting a nama bi se poboljsao. I dan danas mnogi penzioneri ne znaju ni za Sasu ni za Dosta je bilo i nas program.

    • Ljudi na žalost veruju RTS-u i ostalim dostupnim medijima.
      Moj prijatelj iz detinjstva mi pre par dana, dok smo raspravljali o politici, kaže da je Vučić rešio nešto da promeni i da je “preseko”. Kad sam ga pitao a šta je presekao on odgovara “pa smanjio je penzije i plate”. Pokušao sam da mu objasnim kolika je tu ušteda a koliki je trošak partokratije sa druge strane, subvencija i ostalog ali to nije doprlo do njegovog mozga. Njemu je bitno da se uhlebio u budžetskom preduzeću jer mu to omogućava golu egzistenciju.
      Inače, rekao mi je da od svake plate moraju da izdvoje 1.000 dinara i da daju nekoj blagajnici, “dobrovoljni” prilog za SNS – u suprotnom, do vidjenja, lepo smo se družili ali mu i to ne smeta da ponovo glasa za njih.
      Tuga!

  • Pitanje autora
    “Da tražimo nešto za sebe?”
    Da,to traženje je ključni problem ?!
    Šta naći. Kako naći?
    To pitanje je noćna mora svih građana.
    Od države se više ne može ništa tražiti.
    Kazan je prazan, još nešto kuvari koji su zkuvali ovu klin čorbu grebu po dnu ali nema više. Gotovo!
    Lakog odgovora nema.
    Napredak, odnosno prvobitna akumulacija kako individualnog tako i kolektivnog kapitala traži ličnu i svenarodnu žrtvu, da jednu deceniju narod i pojedinci ulože sebe u bolje sutra, kako za sebi tako i decu.
    E tu je problem u ovim vremenina irealnog življenja to nije moguće.
    Čerčil je na izborima za premijera Britanije u izuzetnio teškim vremenima narodu obećeo – krv, znoj i suze, i narod razumede, on pobedi.
    Da, ali Čerčil je bio ČERČIL a Britanci BRITANCI, 600 godina parlamentarizam je izgradio svest naroda koji vidi VEK unapred.
    Autor dalje zaključuje:
    “Da kažemo sebi da zaslužujemo letovanje, skijanje, kvalitetno obrazovanje i zdravstvo za svoju decu i sebe?”
    Da to svi želimo, ali to je nadgranja kroz decenijsko rintanje neobrađenih i zaparlošenih oranica, pa do IT programskih inovacija.
    Pozrav

  • Sve ovo kad citam spopadne me neka bezvoljnost i depresija i pitanje da li je moguce nesto promeniti. Onda se setim pokojnog Đinđica. Covek je deset godina radio na tome da srusi Milosevica i u tome uspeo. Svasta je preturio preko glave, izlazio na izbore kad je bilo tesko, teze nego sad, uveravao narod u bolje sutra i na kraju uspeo. Ne smemo klonuti duhom, pognuti glave i cutati. Svako ko veruje u DJB neka uveri bar jos jednog da glasa isto, uspeli smo. Moramo radi nase dece i nihove buducnosti. Napred. Dosta je bilo.

  • Da, ovo je sustina drustva u Srbiji, Rad za sitnis, nepostojanje ubedjenja licnih, kritike. Da se uzme neki dinar, jos bolje ako se uglavi u budzetsko preduzece i principi padaju u vodu.
    I tako, dobijes posao, onda se ozenis, dobijes decu, onda vise ne glasas samo za stranku ciji si clan, jer imas kredit za stan i koga da izdrzavas, pa ides na mitinge, lazes, dajes idiotske izjave, teras siru porodicu da glasa i tako dalje…

    Moj glas imate, kao i moje supruge. Pokusavam nesto uze porodice ubediti da glasa za vas pokret, ali i kod agitovanja covek mora biti oprezan, nikad se ne zna kako stvari ispadnu i sta se sve izneveri. Sad trenutno nemam primanja dovoljna, inace bih se uclanio.

    Smatram da ste jedini koji donose nesto novo, transparentnost i odgovornost, strucnost. Bilo bi lepo da to ponovo nesto znaci. Nazalost, ako sagledam situaciju ovde, nemam iskrenu veru da se ista moze promeniti, jer se jednostavno stancuju generacije koje ce biti podobne, lenje, neodgovorne (hvala silnim reformama prosvete koje se sistematski trude da iz skole izadju sto manje obrazovana, a sto vise bahata i nevaspitana deca, lakse ih je kontrolisati takve jer takvi nemaju principe), spremne za sadasnji drustveni ugovor u kome vlast moze sve, ako katkad ucini licnu uslugu gradjaninu…

    Glasacu za vas svakako, glasao sam i na proslim izborima. Ali uporedo ucim i madjarski jer zaista ne znam sta se ovde moze promeniti.

  • Davno nisam procitao bolji tekst. Ljudi morju uvek prvo poci od sebe. Prvo moras promeniti svoju svest u glavi da bi menjao tudju. Iako je narod sludjen, jos uvek ima pametnih i energicnih ljudi. Treba samo stvarati kriticku masu i siriti zravu ideju. Ovaj sistem i ova vlast ce nemonovno pasti (ne sad, ali u narednih 1-2 god), kao sto je pala i svaka pre nje, ali pitanje je sta onda dolazi? Da li opet prihvatamo siju za vrat ili cemo uspeti da se izvucemo iz zivog blata…