Autorski tekst Privreda

Ne isplati nam se da radimo!

Koliko ste puta čuli ovu rečenicu od poznanika, prijatelja, kroz medije? Ne isplati nam se da radimo… Evo jednog skorijeg slučaja.

porezi

„Dvojica niških studenata koji su prethodnih par meseci “na divlje” zarađivali za džeparac razvozeći biciklima sitnije pošiljke, prestala su da rade nakon što su prijavljeni inspekciji, gde im je rečeno da moraju da imaju dozvolu i da se registruju (kao firma)…”

Momci su odlučili da prestanu sa radom uz obrazloženje: „Mi smo se raspitali i shvatili da za cenu koju tražimo po pošiljci ne možemo da pokrijemo troškove oko registrovanja, a da podižemo cenu (usluge) ne želimo“.

Razumljivo je da pružanje usluga u poštanskom saobraćaju bude regulisano zakonom i pravilima, jer je dobro funkcionisanje poštanskog sistema strateški bitno za svaku ozbiljnu državu. Ali…

Ne smemo da dopustimo da ljudi ne mogu da rade zbog prevelikih dažbina koje treba da daju državi.

Ne treba seći svaku inicijativu u korenu. Ne treba komplikovati ljudima život i odvraćati ih od poštenih poslova, jer tim poštenim poslom ne mogu da namire gladna usta državnog sistema. Ljudi pre svega treba da nahrane svoja gladna usta i usta članova svojih porodica, pa tek onda šire zajednice.

Porezi i doprinosi, troškovi registracije i poslovanja moraju da budu zasnovani na realni brojkama, ne paušalno, ne unapred, ne otprilike. Poreski službenici moraju da imaju preciznu evidenciju o tome ko koliko zarađuje i na osnovu zarade procentualno i progresivno naplaćuju poreze.

Jer onda se neće desiti da ovakvim dečacima nije isplativo da rade, a u isto vreme da estradnim umetnicima bude jako isplativo da „rade“, jer ih poreski službenici zaobilaze i pored očiglednih enormnih zarada.

Regulatorne agencije treba da se prilagode tržištu, onemoguće monopole i omoguće rad i manjim operaterima – treba da nametnu fer pravila igre, zaštite stubove države, a da pri tome ne zaustavljaju preduzetnički rad.

Zašto je ove mlade ljude trebalo onemogućiti u obavljanju posla koji bi obavljali bez zagađivanja okoline, bez eskploatisanja bilo koga ili čega osim sopstvenih snaga? U gradovima poput Toronta biciklističke kurirske službe su izuzetno popularne. Zašto blokirati mlade ljude jer nemaju para da plate nekakvu ogromnu „licencu“ za tako malo obim posla ili zato što ne mogu da plaćaju „paušalni porez“? Besmislica!

Hoćemo poresku reformu. Ona nam je neophodna da ne bi smo tonuli sve dublje i dublje. Ovakvi slučajevi su nedopustivi. Rad koji se oslanja samo na sopstvene snage – ne sme biti neisplativ. Nema logike.

Katarina Piljanović
magistar elektrotehničkih nauka
članica pokreta “Dosta je bilo”

DJB Mladi

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Svaka cast dvojici studenta i hvala autorki sto je skrenula paznju na njhov slucaj.

    Uz najbolju namjeru, bojim se da DJB ulazi u sferu demagogije, a da sve manje predlaze konkretna rjesenja.

    Moze li autorka ovog teksta (ili neki pravnik iz DJB-a) da pojasni koje bi zakonske klauzule omogucile kurirskoj sluzbi na biciklima da posluje profitabilno? Mogu li ova dva studenta da pridruze jos nekoliko kolega i osnuju malu mfirmu u formi start-up-a? Da li odredjena ministarstva nude povoljne preduzetnicke kredite za mlade?

    Koje konkretne mjere bi podrazumijevala poreska reforma koju Katarina Piljnovic ovdje pominje?

    • Jedno od resenja bi moglo da bude oslobadjanje svih poreza i dazbina prve dve godine za sve one koji zapocinju ovakav i slican posao. To je dovoljno vremena da se mladi ljudi koji zele da se bave privatnim biznisom upoznaju i uvide sve probleme ali i prednosti preduzetnistva. Jedini troskovi bi bili oko registracije u APR-u oko 5.000,00 din. i nabavka fiskalne kase 15.000-20.000,00 din * mislim da za pausalce kasa nije potrebna.
      Koliko sam upoznat povremeno su ovakvi programi moguci ali je problem u veoma komplikovanoj proceduri koju ima poreska uprava i svakom mladom coveku je, a pogotovo onome ko zeli da pocne sa nekim biznisom, skoro nemoguce da ostvari ovakav vid pomoci u pocetku.
      Znaci… sistemski resiti oslobadjanje svih dazbina i poreza za sve pocetnike i maksimalno uprostiti registraciju pa cak osloboditi takse za registraciju u APR-u .

  • “Slepe vođe koji cedite komarce, a kamilu gutate” (Evanđelje po Mateju 23. glava, 24. stih). Jedan od naših problema je što se pravila primenjuju na slabima i malima, a veliki su od toga izuzeti. Sitni lopovi završavaju u zatvoru, a krupni mogu da budu i u vlasti. Porez moraju da plate vlasnici malih trgovinskih radnji i sitni preduzetnici, a velikima može i da se progleda kroz prste. Sitnim potrošačima električne energije se seče žica ako ne plate račun u određenom roku, a “veliki” mogu i godinama da duguju pa čak može i da im se oprosti. Nedavno sam pročitao aforizam koji glasi: “Po ovom zakonu odgovaraće bilo ko, osim onih koji nisu bilo ko” (neka mi autor oprosti, jer nisam zapamtio njegovo ime). Dok ne uredimo naš društveni sistem tako da pravila važe za sve bez izuzetka zora nam neće svanuti. A kakva pravila treba da donesemo – pravila po meri “malih”, a ne po meri velikih. To znači da porez mora biti progresivan – sa porastom zarade raste i poreska stopa. Samo tako možemo da podstaknemo inicijativu i pokretanje posla i kod onih koji nemaju kapital da pokrenu veliki biznis. Tekst Katarine Piljanović je jako inspirativan i odražava situaciju u celom našem društvu.

  • Gospođo ili gospođice Piljanović

    molio bih Vas da mi na e-mail kkstar.igor@gmail.com pošaljete Vašu e-mail adresu,
    ako biste bili ljubazni,trebaju mi neki saveti.

    Unapred hvala pozdrav iz Novog Sada.