Mediji Prenosimo

Georgiev: Izložba SNS-a – cenzurisane laži vlasti

„Izložba“ o medijskim slobodama ima za cilj da pokaže kako u Srbiji ne da nema pritiska na medije nego naprotiv – slobode su tolike da već postaju opasne po vlast i državu.

Foto: Blic

Šta najviše nervira Aleksandra Vučića, predsednika Vlade Srbije u „tehničkom mandatu“?

Smeh, drugačije mišljenje i činjenice o njegovoj vladavini.

Ovo je najkraći mogući zaključak posle obilaska izložbe u beogradskoj galeriji Progres koju potpisuje neimenovana grupa iz Informativne službe Srpske napredne stranke.

Izložba koja nema potpisanog autora sadrži printskrinove sa Tvitera, kopirane naslovne strane novina, kopirani sadržaj iz novina i video zapise sa Jutjuba i kablovske TV stanice N1. „Postavka“ je tradicionalna: skupocene rolne masne hartije na kojima je odštampan materijal koji bi trebalo da pokaže da ne da u Srbiji nema cenzure, nego da mediji u Srbiji uglavnom pišu loše o Vučiću, i ne samo to, nego da izmišljaju neprestano laži i afere a sve u cilju rušenja sa vlasti.

Organizatori su izabrali centralni gradski izložbeni prostor u šetačkoj zoni i potrudili se da narativ o „izložbi“ prevedu na kakav takav engleski jezik da bi valjda i strani posetioci zabrinuti za medijske slobode i medijsku bezbednost Aleksandra Vučića imali priliku da se informišu dok ližu sladoled i kupuju kalendare sa likom Vladimira Putina.

Bilo mi je čudno da vidim sebe ne jednom od ekrana na kome se „vrti“ prilog koji je o slobodi medija radila svojevremeno ekipa Adrija medije u vreme dok je njihov tabloid Kurir „vodio borbu protiv Vučića“. Takođe, na tviter zidu, jedan od mojih postova zauzima najveći prostor – veći čak i od posta Zaštitnika građana Saše Jankovića.

Zidove galerije prema ulici krase veliki printovi naslovnih strana dnevnih i nedeljnih novina na kojima je Vučić kritički prikazan – toga ima desetak komada, što nije neki broj s obzirom na to da je Vučić pune četiri godine na vlasti. A možda organizator nije imao dovoljan budžet da u tom formatu odštampa sve TE naslovne strane.

Pored tviter zida, posebna čast je ukazana najpoznatijim karikaturistima Predragu Koraksiću i Dušanu Petričiću koji su dobili poseban zid u suterenu galerije. Njihove karikature su prošarane stripovima Marka Somborca. Desno od ovih satiričara je zid na kome su izlistani tekstovi o najvećim aferama koje su potresle Vučića: ugovori sa Etihadom, Tamnava, Beograd na vodi, Siniša Mali i slučaj rušenja u Savamali.

Okolo su poređane ogromne rolne papira na kojima je nasumično poređan pres kliping o Aleksandru Vučiću iz štampe koja „mu nije naklonjena“.

U dnu prostorije u suterenu jedan naspram drugog postavljena su dva ekrana sa kojih sve vreme voditelj satiričnog programa „24 minuta sa Zoranom Kesićem“ ponavlja „Vučić, Vučić“. Taj histerični lup se ukršta sa glasovima Vučićevih medijskih neprijatelja sa monitora u prizemlju tako da su posetioci sve vreme izloženi jednoj vrsti Gvantanamo kakofonije.

Na ekranima su poznati likovi: nas par sa internet portala koji se bave istraživačkim novinarstvom, Olja Bećković, Danica Vučenić, Marko Vidojković, Jugoslav Ćosić…

Manje više svi oni kojima se Vučić lično obraća u svojim medijskim nastupima i koje čereče tabloid Informer i televizije Pink i Studio B.

Neko je već ovu „izložbu“ uporedio sa sličnim koje su organizovane u Beogradu tokom nacističke okupacije u Drugom svetskom ratu, ali, čini mi se ne moramo da idemo tako daleko i duboko.

Sličnu „stvar“ je u Crnoj Gori pre par godina organizovao Institut za javne politike koji se dovodi u vezu sa Vladimirom Popovićem Bebom, savetnikom Mila Đukanovića i dobrim poznanikom Aleksandra Vučića.

Tamo je kao žrtva bio prikazan Đukanović, svedržitelj Crne Gore, a ovde Vučić koji se trudi da za kratko vreme uradi valjda sve ono za šta je Milu bila potrebna decenija i po.

Ova groteska koja u svojoj osnovi ima spisak neprijatelja ove Vlade Srbije, odnosno Aleksandra Vučića, jeste baš to – svet izokrenut naopako u kome se najmoćniji stavljaju u poziciju žrtve i valjda time treba da pripremi javnost za moguće odmazde protiv onih koji su se usudili da mu se nasmeju u lice ili da mu otvoreno kažu šta misle o njegovoj vladavini.

Čovek koji je sistemom kontrole tokova novca uspeo da podjarmi skoro sve medije u Srbiji i koji se svake nedelje „obraća građanima“ na vanrednim konferencijama za novinare koje prenose sve TV stanice govori o tome kako njega mediji proganjaju, kako mu pakuju izmišljene afere i slično.

S druge strane, „izložba“ je dobra jer pokazuje da svi ti „neprijatelji Vučića i države“, svi ti strani plaćenici, tajkunski mediji, medijski reketaši, nikada se nisu pojavili na TV stanicama sa nacionalnim frekfencijama (osim Zorana Kesića i Ivana Ivanovića), nisu „gostovali“ u debatnim programima na Javnom servisu ili na TV stanicama koje imaju informativne programe.

Njima je ostao internet, bilo na društvenim mrežama bilo na Jutjub kanalima jer TU Vučić još ne uspeva da uspostavi kontrolu.

„Izložba“ od medijske margine pravi medijski mejnstrim i za to svi mi koji smo se pojavili na „izložbi srama“ možemo da budemo zahvalni Vučiću i njegovim savetnicima jer teško da bi nam iko drugi posvetio takvu pažnju.

Izbor sadržaja govori da je Vučić nesrećan onim što ima u medijskoj oblasti i da uprkos svoj kontroli, ne uspeva da zatvori sve kanale i da istina o životu u Srbiju i prirodi njegove vlasti na mala vrata ali ipak dolaze do građana Srbije.

Njega to iz nekog razloga plaši i da bi se tog straha oslobodio, da bi ga kontrolisao, kao da ide okolo i viče: Gledajte šta mi rade, pogledajte šta pišu o meni, zašto me niko od njih ne voli…

Za to vreme, mi gledamo, smejemo se, čudimo se i pomalo smo zabrinuti, jer, ako na miša pucaš iz haubice ko zna šta sve može da se dogodi.

I to nije smešno.

Izvor: Slobodan Georgiev, Javno.rs

DJB Mladi

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

    • kad se ode na link piše Slobodan Georgiev. Mada bi bilo lepo da stoji i ovde, na kraju teksta.

    • Slobodan Georgiev, novinar i jedan od “eksponata”. Na FB-u postoji ime autora, ali izglada botovi bookmark-uju sajt dostajebilo.rs pa idu direktno 😉

  • Poslednja dva-tri pasusa teksta su ključna.
    “Njega to iz nekog razloga plaši…”

    Vučić je uplašen i nesrećan, bez obzira na svu vlast i kontrolu koju ima.
    A metafora sa pucanjem na miša iz haubice navodi na oprez.

  • Neko je već ovu „izložbu“ uporedio sa sličnim koje su organizovane u Beogradu tokom nacističke okupacije u Drugom svetskom ratu, ali, čini mi se ne moramo da idemo tako daleko i duboko.
    Obrazložite ovu rečenicu molim Vas i novinarski kodeks obavezuje potpis autora-iz razloga da se ovako dubok i brilijantan iskaz ne zaboravi.

  • Izlozba je odlicna!
    Tolike su slobode da to nema nigde.
    Napada se premijer, porodica, sin, vredja, izmislja… Strasno!
    Ovde se poredi sa nacizmom . Strasno!
    Niko se ne napada kao Vucic! Samo uglas vicu UAA Vucic! Strasno!
    Orkestrirano iste lazi govore Milovan Brkic, Branko Dragas, Slobodan Antonic, Olja Beckovic, Jovo Bakic…
    Ovo je orkestriran napad na nasu Srbiju gde se preti drzavi ne Vucicu!
    Njih mnogo boli sto je ova vlada pored jako teskih reformi dobila 100000 glasova vise!

    • Nikola Dragane Vučićeviću, kakav drugačiji odgovor se mogao očekivati od vas?
      Više volite gebelsovsku propagandu firera?

    • ovaj Nikola je očigledno zadužen za sajt stranke DJB…ozbiljnija zaduženja verovatno donose i sendvič i koka-kolu…”jako teške reforme”…xaxaxa slatko se nasmejah…govoriti o reformama nije što i sprovoditi iste…

    • Sa sigurnošću mogu da tvrdim da su Dragaš I Bakić vrhunski intelektualci. Bolje bi bilo da ih malo više preslušate, onako opušteno bez ostrašćenosti. imaćete šta da čujete. Ali, gde se oni čuju i vide osim na internetu? Koliko ljudi čita Brkićev TABLOID? Koliko ljudu čita NIN za koji sada piše (sprovodi intervjue) Olja Bećković? Ako hoćete da dokažete da ste spremni na medijsku slobodu, vratite Utisak nedelje, pozovite pomenite intelektualce u udarni termin na RTS (svakome dajte barem po jedan sat), a premijer Vučić nek izađe na megdan, na TV duel, sa nekim kritičarem njegove politike (po makar to bio i Saša Radulović) pa onda pričajte o podršci koju imate u narodu. Od reformi koje pominjete ja sam video samo ŠARENU LAŽU. Umesto da se udari na bespotrebnne agencije (neke su i potrebne), na sulude subvencije za strane investitore, udarilo se po platama i penzijama i kaže uspeli smo da se fiskalno konsolidujemo a o uspehu je počelo da se priča posle tri meseca od početka smanjenja plata i penzija, paz da ne poverujemo. Uspeh je ušteda od oko 400 miliona dolara, a to što 3 milijarde guta pomrčina (subvencije, gubici javnih predizeća i višak u javnom sektoru) i što se, otprilike, toliko godišnje zadužujemo nikom ništa. Do izbora za Savet Mesne zajednice u mom selu (proceduralne manipulacije, jednostranački birački odbori, batinaši koji su posetili selo, lažiranje rezultata, poseta, čitaj pritisak, opštinskih funkcionera na dan izbora…) gajio sam neke nade da od SNS-a može nešto da se očekuje, a od tada na SNS gledam sa gađenjem, a na članove i pristalice sa žaljenjem što su izmanipulisani. Daj Bože da se u SNS-u nešto promeni, ali mi je u to teško da poverujem. Šta ćeš tamo, moj Nikola?

  • Izložba je uvod u poglavlje 23.
    Naime u ovom poglavlju se traži između ostalog “U okviru poglavlja 23 biće važno i pitanje nezavisnosti i slobode medija”.
    SNS pokušava da odmah po otvaranju poglavlja prikaže kako ga istog trenutka treba zatvoriti jer smo sve ispunili. To rade jer su činjenice u ovoj oblasti uglavnom suprotne od nezavisnosti i slobode medija.
    Međutim ovaj njihov politički potez neće proći jer se napredak mora dokazati činjenicama o kojima se i opozicija u ovom slučaju izjašnjava.
    Sastanak gg. Mekalistera i Devenporta sa predstavnicima DJB, DS i SDS nije bio protokolaran. Tražili su mišljenje između ostalog i o ovom poltičkom pitanju. I dobili su ga.
    Poglavlje 23 se prvo otvara a poslednje zatvara kada se sva druga poglavlja zatvore.
    Mislim da će novu izložbu povodom zatvaranja poglavlja organizovati novinari a ne političke partije jer ga jedino tako možemo zatvoriti.

  • Pomalo se ne slažem sa ovim tekstom. Ne sa sadržajem, nesporan je, već sa motivom. U ranijem tekstu “podneto još 6 tužbi”, u postu (par njih) sam već istakao ono – što ističem od samo starta – pogrešan izbor tema, pristajanje na uvlačenje u blato, od Skuptine, evo sad do ove izložbe. Odgovor na odgovor, polivanje na polivanje, pravdanje na pravdanje, sve u svemu – Aleksandara Tajip Erdogana dvorište. Kada ćete (DJB) izaći iz njegovog dvorišta? Odgovor na njegovu – (legitimnu) izložbenu igranku – nije u dočaravanju njene neosnovanosti. Odgovor je – U ODGOVORNIM TEMAMA. Pokrenite odgovorne teme, izvoz, uvoz, rast proizvodnje, šta i kako, predloge za (konkretno, šta) promenu poreske politike, promene (konkretno, šta) u zdravstvu, penzionom fondu – teme o svemu onome što neizostavno – mora da se menja. Usput, izokola, na sličnom mestu, tiho – postavite desetostruku, suprotnu izložbu… Ali – TEME, PRAVE TEME – su ono što će biti iznad, ono što će početi da otvara konzervu… Ovo čime se uporno bavite, odgovaranje i pojašnjavanje istine, poluistine i neistine, kome , bre, braćo i sestre, nama? Nidži, našem divnom “sustanaru”? ATE-u (Alaksandar Tajip Erdogan)? Zaplakaću… Čitajući masu nepotrebnih, sporednih, pa još i paušalnih tekstova, počinješ da plačeš, jebiga, šta ćeš drugo. Nidža ti dodje kao povetarc na vrućini. Nidžo – pomozi ! Duni, ne bi li se ovo blatnjavo polje – ustalasalo, probudilo. Nidžoooo!

  • Stvar je, pre svega, važna u procentima: zašto se izdvaja tri ili četiri procenta negativnih napisa o Vučiću, ako se u preostalih preko 95 posto napisa Vučić slavi kao najumniji, najpoštemiji, najveći predsednik vlade svih vremena u Srbiji. Takođe je stvar važna u procentima ako se analizira koji su negativni napisi o Vučiću istiniti i tačni illi, suprotno, lažni i izmišljeni. Koliko procenata Vučićevih obećanja je izvršeno, a koliko nije? Ako, recimo, Vučić obeća da će ukinuti tv pretplatu čim dođe na vlast, a onda je ipak uvede, ili ako obeća da nikada neće smanjivati penzije, a onda ih smanji, konstatovanje tih činjenica nikako se ne može posmatrati kao zlonamerno već isključivo kao istinito. Ako Vučić, mimo svih zakona, pravi tajne ugovore i dilove sa stranim investitorima, koristeći budžetski novac svih građana Srbije, i uporno odbija da te ugovore i obnaroduje, napisi o njegovom tajnom poslovanju sigurno ne mogu da budu pozitivni. A kada bi se, recimo, napravila izložba o svim Vučićevim lažnim ili neispunjenim obećanjima, o njegovom protivpravnom ponašanju, o potpuno nerealnim, megalomanskim projektima, izložbeni prostor bi bio popunjen ne samo u Galeriji “Progres” već i u svim galerijama koje u Srbiji postoje.
    Postoji još jedan fenomen koji Vučić ne uviđa: otkada je sveta i veka, svi vladari su bili kritikovani, čak i po cenu da kritičari budu spaljeni na lomači. Kritika vladara po pravilu nije bila “izdajnička”, “plaćena novcem spoljnih i unutrašnjih neprijatelja” i sl, već je jednostavno proisticala iz drugačijeg pogleda na svet. Kritikom se stanje u društvu najčešće želelo popraviti, a ne otkinuti vladareva glava. Cilj građanske i političke opozicije jeste da se stanje menja, da napreduje, a ne da se održava status quo. Ko to ne razume i ko na to ne pristaje i nema prava da bude bilo kakav vladar.

  • Zasto smo toliko nezadovoljni politikom AV i SNS-a?
    Setimo se, na pocetku se i Vesni Pesic omaklo da potrcka AV zaduzenog za prljave poslove, Ivicu Dacica uporedi sa De Golom i Cercilom, a da pre nekog vremena kaze da ce u Srbiji biti onako kako AV “zvizne u glavi”.
    Bas tako ZVIZNE u glavi, najnoviji primer su brojni rokovi za foprmiranje vlade, i imenovanje iz vrha “gradskih vlasti” odgovornih za nocno rusenje Savamale.
    Corax je neverovatan.
    Kao u slucaju Milosevica, kako je vreme prolazilo Milosevic je sve vise i vise licio /bio isti/ kao na Coraxsovim karikarturama.
    Slicno je i sa AV, i to sve – bez reci.
    Hvala Slobodanu Georgievu, i na opisu “izlozbe” i na zakljuccima.
    Mislite o tome.

  • Pa nema pritiska na medije i to je dokazano teskom pljuvcinom na Vucica i vlast koja je sve samo ne diktator.Ovo je samo dokaz da demokratija nije za zemlju seljaka.I to je ono sto je zalosno.

    • to što je negde neko ipak uspeo da lane protiv vlasti, nije dokaz da nema pritisaka na medije, ni dokaz demokratije i molim Vas nemojte baš, baš toliko vređati građane Srbije. Trenutno Vućić sakriva istinu, ali, kad-tad izađe na videlo, samo je pitanje dal će to biti sad, za naših života, ili nešto kasnije, i dal će to onda ikoga zanimati.

    • Pa kakva svest pise takve bljuvetine o Vucicu,premijeru drzave stvarno mi nije jasno.Jer ucesnici farme ili su u pitanju neki vanzemaljci koji mrze sve sto je srpsko?Ili je u pitanju profil sa farme ili hejter. Njima je poremecena svest i oni ga stvarno ne znaju sta je demokratija.

    • svest Olja Bećković, Danica Vučenić, Marko Vidojković, Jugoslav Ćosić…čak i Uroš Davidović je nastradao. A koja je vaša svest ?

  • Prvo bih želeo da odam priznanje gospodinu Igoru na pitanju: “Kada ćete (DJB) izaći iz njegovog dvorišta?“ i da ga upitam da li je svestan da to nije pitanje već fenomenalan odgovor i konstatacija na skoro sve postupke u odnosima DJB-SNS i šire. Zamolio bih ga da mi dozvoli da u nekim budućim komentarima koristim njegovo autorsko pravo. Tuđe dvorište objašnjava mnogo stvari.
    Vratimo se temi slobode medija i izložbi.
    Pre izvesnog vremena održavani su protesti „Novinari ne kleče“. Šta to znači? Svi prisutni su profesionalci koji pišu bez pritisaka i diktata, jer ne kleče. A onda dolazi do šizofrene situacije. Protestvuju protiv cenzure i autocezure, ali to naravno nisu oni, to su neki drugi. To je naravno nedokazivo jer se takvi, naročito autocenzurisani neće pojaviti. Jedini primeri „cenzure“ su Olja Bećković i pokušaj zabrene Kesića (na dve nedelje), ali to je druga priča. Pa u čemu je nezadovoljstvo novinara? Njihovi tekstovi nanose malu, nedovoljnu, štetu Vučiću. Nije ušao sa njima u polemiku, što bi za njega bila mnogo veća šteta. Nisu novinari dobili otkaze, nisu zabranjene novine, niko nije uhapšen, što bi bio veliki gubitnički potez Vučića. Njihova frustracija je što Vučića nisu uspeli da uvuku u svoje dvorište. Sve je prolazilo sa blagim talasanjem, a onda je došla izložba.
    Pretpostavimo da je sve na izložbi istina. Da li je ta istina prijatna za Vučića? Nije. Da li je cezurisana? Nije. Da li je izložba postigla efekat? Jeste, uvukla je mnoge u SNS dvorište. Mnogi su se upalili, a SNS samo dodaje drvca u vatru. Navode se portali sa nipodaštavanjem, a DJB je tužio portale. Počuči se sudi zbog fejsbuk pretnje, jer su tri žene u crnini uplašene??? Znači relevantni su. Navode se mali tiraži kritički nastrojenih medija. Da li je Vučić kriv ili urednici? *Informer* je za 4 godine od osnivanja dostigao tiraž od 110.000 prodatih primeraka, *Srpski telegraf* za 100 dana blizu 30.000, a DJB-u bliski *Danas* (izdavač *Mašine za rasipanje para*) je za 20 godina uspeo da padne na 4.000 prodatih primeraka. Sa padom tiraža, pada i prihod od oglašavanja. Ako se ugasi, ko će biti kriv.
    U tekstu *Targetiranje medija…* naveli ste dijagrame komentara na RTS-, Pinku i B92. Ako izuzmemo Pink koji je neskriveno podrška Vučiću i izuzmemo Šešelja na B92, Vučić je i sa najviše negativnih komentara, tako da se ne može reći da baš ne postoji sloboda medija. Može da bude i bolja, ali nije mnogo drugačije ni na mrskom, ili dragom zapadu (kako kome).
    Bez obzira da li se to nama sviđalo ili ne, ljudi ne vole da čitaju takve tekstove. Većina voli da veliki vođa bude hvaljen, čak i ako nisu glasali za njega.

  • Mnogo je lakše kod drugih obeležiti negativnosti nego primetiti ih kod sebe – zlikovac sebe vidi kao žrtvu, kradljivac kao pokradenog, klevetnik kao oklevetanog…, psihološkim rečnikom rečeno čist mehanizam projekcije. Ali, upalilo je, vešto su skrenuli pažnju na sebe. Predložio bih da ljudi u DJB-u naprave nekoliko kataloga – katalog Vučićevih lažnih obećanja (šta je govorio, a nije ispunio), katalog laži o Saši Raduloviću i DJB-u (sa argumentovanim podacima šta je u vezi s tim istina), katalog loših poteza ekonomske politike (sa konkretnim podacima koliko nas je to koštalo) i … ako se setite dodajte još neki. Sve to treba prezentovati tako da se što šira javnost upozna. Ljudi “znaju”, ali nije loše da se podsete. Pri tome, ne teba da nam bude cilj da omalovažimo Vučića, već uvedemo praksu da se političari drže za reč i da sve što kažu treba prethodno tri puta da izmere. Ako neko olako daje obećanje i iznosi laži o konkurenciji, sasvim je jasno zbog čega se politikom bavi pa, ako su ljudi pametni, takvog treba da na izborima “pošalju kući”.

    • U potpunosti podržavam Vaše predloge. Samo skrećem pažnju da to uopšte nije jednostavno.

    • Ne umem da postavljam pitanja g.dine Aco. Svako moje ovde postavljeno pitanje – ima za cilj upravo ono što ste primetili. Pitanje mi je zamena – za psovanje. Bezmalo. Opozicija, mislim na svu istinsku opoziciju danas, mora da ima svoje dvorište i svoje teme. U dvorištu vladajućih – njihove su teme. Oni tu zagrevaju i prosipaju blato, u koje kao u banju uleće opozicija. Nekada mi liče na gnuove na pojilištu, kraj koga skriven u hladu u neposrednoj blizini sedi (i baš to) čeka čopor lavova… Gnu, muflon, bufalo – tako postaje žrtva pojilišta. Da su bar slonovi (giganti), pa da se brčkaju, poprskaju sve ostale čuvare pojilišta i laganica otšetaju, ali, nažalost, to ni izbliza nisu… Djb ima jasan deficit tema. Pravih tema, od spoljnje, medjunarodne politike, preko geostrategijskih tema (njima potpuna, potpuna nepoznanica), do jasno profilisane unutrašne i društveno-političke teme. “Program” koji su izneli to suštinski i nije. Nažalost, (pravi, suštinski i celovit) program nema nijedna politčka organizacija u zemlji ! Nijedna! Imaju “poluprograme”, spisak uopštenih želja, vrlo često lepih želja, poželjnih i prihvatljivih. Ali – to nisu programi. Djb ima sijaset dobrih ideja. 19. Još jedna koju imaju (od ukupno 20) je, medjutim, otužna, jadna, bedna i izraz nemoći kada ili okrećeš glavu, jer si i ti plaćen za to, ili , jednostavno, nemaš ni znanja ni kapaciteta da se izboriš u pravom smeru sa tim. Nastojanja nas mnogih ovde, koliko vidim, a moja sasvim sigurno, jesu da od onog što jeste prihvatljivo i korisno (tih 19) – produbimo i usmerimo ka još korisnijem i delotvornijem, te proširimo na 79, a ne 19 pozitivnih elemenata… Ništa više o toga. a ni manje.

    • Do pre izbora, na ovom sajtu je bilo podosta autorskih tekstova koji su obrađivali neke konkretne teme. Kako su se izbori približavali počele su da preovlađuju dnevno-političke teme u stilu osvrt, reagovanje, utuk, utuk na utuk i slično. U pravu ste kad kažete da su nas uvukli u svoje dvorište. Naravno, ne treba pustiti da rade baš šta hoće, jer će u nedostatku odgovora druge strane ljudi jednostranio doneti zaključke. Međutim, u svemu tome treba imati meru i napraviti razumnu ravnotežu. DJB se programski i u javnim nastupim skoncentrisao na ekonomske i socijalne teme. To je dobro, od toga treba i poći, jer su to oblasti na koje relativno lako politika može da utiče. Međutim, gospodine Igore, s pravom skrećete pažnju da je o regionalnoj politici, geostrategiji i o spoljnoj politici uopšte jako malo rečeno. Tu treba raditi. Moji predlozi o pravljenju kataloga lažnih obećanja, laži o DJB-u i Saši Raduloviću i o pogrešnim potezima ekonomske politike imaju za cilj da se što delotvornije i što šire odgovori na napade kako se time više ne bismo bavili, a energiju skoncentrisali na prave teme.