Energetika Prenosimo

CINS: EPS – Visoka cena lošeg planiranja

Prenosimo vam istraživanje CINS-a.


Elektroprivreda Srbije uzela je 2011. godine kredit EBRD-a za obnovu i gradnju malih hidroelektrana, ali radovi do danas nisu počeli. Iskorišćeno je samo četiri odsto kredita, a već prezaduženi EPS platio je gotovo milion evra naknade na nepovučena sredstva.

eps

Četiri i po godine nakon što je uzela kredit za izgradnju i obnovu malih hidroelektrana, Elektroprivreda Srbije (EPS) iskoristila je samo četiri procenta dobijenog novca. Istovremeno, platili su više od 927 hiljada evra naknade koja se obračunava na neiskorišćeni deo kredita.

EPS je u decembru 2011. godine kod Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) podigao kredit od 45 miliona evra, za rekonstrukciju 15 starih i izgradnju dve nove male hidroelektrane. Kao rok za realizaciju kredita naveden je decembar 2014. godine.

U međuvremenu, tokom 2014. godine, EPS je odustao od šest lokacija, a iznos kredita je smanjen na 32,7 miliona evra. Kao rok za završetak projekta postavljen je kraj 2018. godine.


Srbija skupo plaća sporu realizaciju projekata
CINS je već pisao o sporoj realizaciji infrastrukturnih projekata u Srbiji i Bosni i Hercegovini, za koje su vlasti obe države uzimale pozajmice od međunarodnih razvojnih banaka i vlada drugih država. Srbija je od početka 2008. godine do 30. juna 2015. godine potrošila čak 35,2 miliona evra za naknade na neiskorišćena kreditna sredstva.


Iako do danas nije počela obnova nijedne hidroelektrane, iz EPS-a navode da se projekat nastavlja po planu i da su rokovi za odlaganje opravdani. Nisu pristali na intervju sa novinarima Centra za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) ali su poslali dva pisana odgovora na ovu temu.

„U tom trenutku (uzimanja kredita) nedostajale su analize, studije opravdanosti i tehnička dokumentacija, što sada utiče na produženje vremenskih rokova za realizaciju projekta“, stoji u jednom od dopisa CINS-u.

EPS je u proteklom periodu plaćao i naknade na neiskorišćeni novac iz drugih pozajmica.

Prema podacima Uprave za javni dug, za 12 kredita aktivnih u periodu od 2008. do kraja juna 2016. godine, preduzeće je po ovoj osnovi platilo nešto više od 11,3 miliona evra.

Veliki dugovi i problemi u poslovanju EPS-a često su bili tema u proteklim mesecima u Srbiji.

U izveštaju koji je Fiskalni savet objavio u junu ove godine navodi se da je nedovoljno urađeno na rešavanju problema EPS-a, a da zaduženost nastavlja da se uvećava, što može da ugrozi održivost finansija cele zemlje.

Dug EPS-a je tokom 2015. godine porastao za preko 250 miliona evra, i na kraju te godine iznosio je oko 1,15 milijardi evra.

Investicija u budućnost

Srbija se međunarodnoj Energetskoj zajednici obavezala da će do 2020. godine imati 27% finalne potrošnje energije iz obnovljivih izvora, od čega bi jedan deo bio proizveden i iz malih hidroelektrana.

Na početku 2011. godine tadašnji generalni direktor EPS-a, Dragomir Marković, najavio je ulaganja u obnovljive izvore, navodeći da je to imperativ svake ozbiljne kompanije koja se bavi proizvodnjom energije.

Krajem iste godine EBRD je EPS-u odobrio kredit za rehabilitaciju postojećih i izgradnju novih malih hidroelektrana. Oko tri godine kasnije originalni iznos kredita od 45 miliona evra umanjen je za 12,3 miliona evra.

Iz EPS-a navode da su zbog “nasleđenih dugogodišnjih nerešenih imovinsko-pravnih odnosa i revidirane isplativosti ulaganja” morali da odustanu od šest lokacija. U drugom odgovoru CINS-u ipak dodaju da nastavljaju sa razvojem projekta za ove lokacije, ali mimo ovog kredita, već „sa mogućnošću finansiranja iz sopstvenih sredstava“.

Radovi na izgradnji i rekonstrukciji nisu počeli ni nakon četiri i po godine. Do 30. juna 2016. godine povučena su tek četiri procenta, odnosno, 1,3 miliona evra kredita.

Neki od ugovora za konsultantske usluge i ugovora za nabavku opreme u okviru projekta izgradnje i obnove malih hidroelektrana potpisani su tek u drugoj polovini 2015. i tokom 2016. godine.


EPS odustao od lokacija nakon javnog poziva Ministarstva
EPS se prijavio i na prvi javni poziv Ministarstva energetike za dodelu lokacija za izgradnju malih hidroelektrana i dobio dozvolu za 15 mesta za gradnju, o čemu je CINS već pisao.


Zbog brojnih problema, EPS je bio među investitorima koji su odustali na samom početku. Od četiri lokacije su odustali odmah, zbog nerešenih urbanističkih uslova, a od preostalih 11 – deset im nije bilo isplativo i imale su teško rešive imovinsko-pravne odnose.

Iz EPS-a kažu da je kašnjenje uslovljeno sa više faktora, ali da se na projektu aktivno radi i da će do kraja godine biti iskorišćeno oko 15 odsto, dok za naredne dve godine očekuje potpuno iskorišćenje pozajmljenog novca.

Među razlozima koji su ih usporili navode: promene Zakona o planiranju i izgradnji zbog kojih su morali izmeniti ugovore sa projektantima, uvođenje objedinjenih procedura za izdavanje dozvola, kao i procedure za promenu vlasništva nad objektima i dobijanje vodnih uslova. Bilo im je potrebno i dodatno vreme zbog obimnosti dokumentacije koju treba odobriti po standardima EBRD-a.

Iz EBRD-a kažu da je kredit za male hidroelektrane odobren jer je analiza pokazala da je EPS sposoban da vrati pozajmljen novac, kao i da su razlozi za kašnjenje opravdani i da to nije retkost.

“Sada izgleda kao da su na dobrom putu da projekat privedu kraju”, navode iz EBRD-a.

Aleksandar Obradović, direktor EPS-a u periodu nekorišćenja kredita za male hidroelektrane, nije želeo da sa novinarima CINS-a razgovara o toj temi jer, kako je rekao, to bi bilo neprofesionalno pošto više nije na čelu preduzeća.

Umesto proizvodnje novih kilovata struje, EPS plaća naknade na nepovučena sredstva, tzv. commitment fee. Od podizanja kredita do kraja juna ove godine plaćeno je preko 927 hiljada evra naknada.

Commitment fee se obračunava mimo redovnih kamata, a njegov iznos zavisi od visine pozajmice i dinamike kojom se novac troši. Pošto se projekti obično odvijaju po fazama, a u skladu s tim se povlači i novac, ova naknada se plaća na neiskorišćene delove kredita. Ako se kredit ne koristi na vreme, samim tim se više novca izdvaja po ovom osnovu.

Stojan Stamenković, ekonomista i član Saveta guvernera Narodne banke Srbije, kaže da su pozajmice od kreditora poput EBRD-a i Svetske banke obično povoljne: „i ljudi to zgrabe računajući da će to realizovati, a posle se ispostavi da postoje brojne prepreke“.

U sledećoj tabeli pogledajte sve EPS-ove kredite koji su bili aktivni u periodu 2008-2016, a za koje je plaćan commitment fee:

EPS-Excel

Dugovanja EPS-a

Pitanje dugovanja i mogućnosti bankrota EPS-a pokrenuto je krajem 2012. godine, kada je na čelo preduzeća došao Aleksandar Obradović. Iako je trebalo da reorganizuje preduzeće i smanji rashode, on je u martu 2016. smenjen nakon što je Fiskalni savet saopštio da “loše poslovanje EPS-a trenutno predstavlja najveći rizik po javne finansije Srbije“.

Pavle Petrović, predsednik Fiskalnog saveta, tada je ukazao na opasnost da EPS-ov dug padne na teret republičkog budžeta.


Na kraju 2105. godine dug EPS-a je iznosio oko 1,15 milijardi evra


Finansijski izveštaji pokazuju da je ovo preduzeće na kraju 2015. godine imalo oko 569 miliona evra obaveza za dugoročne kredite u inostranstvu, što je duplo više u odnosu na 2014. Ukupna vrednost dugoročnih kredita iznosila je više od milijardu evra.

Fiskalni savet upozorio je u svom izveštaju da se EPS zadužuje zbog investicija, ali da nasuprot tome „preduzeće sistematski ne investira dovoljno“.

„EPS ne samo da ne uspeva da unapredi nivo kvaliteta elektroenergetske infrastrukture, već ne uspeva ni da je održi na jednakom nivou, pa se on svake godine blago urušava“, navode iz Fiskalnog saveta.

Kritike na račun rada ovog javnog preduzeća došle su i od Tonija Verheijena, šefa predstavništva Svetske banke za Srbiju, koji je na blogu napisao da je za njega EPS “zapanjujuć primer” i da restrukturiranje preduzeća ne ide u pravom smeru.

U oktobru prošle godine, EPS je podigao još jedan kredit kod EBRD-a, za restrukturiranje, u iznosu od 200 miliona evra.

Polovinom avgusta ove godine EPS je angažovao Energoprojekt Entel i Ekonomski institut da procene vrednost imovine preduzeća. Ministar energetike Aleksandar Antić rekao je medijima da to nije put ka privatizaciji već deo restrukturiranja i korak ka prelasku preduzeća u akcionarsko društvo.

Izvor: CINS
Autorka: Ivana Jeremić

Oznake

DJB Mladi

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Odmah mi je u pocetku teksta zapalo za oko cinjenica da za rekonstrukciju i izgradnju nije bilo studije opravdanosti. Ja sam potpuni laik o ovoj temi ali toliko da znam da se u nijedan posao ne krece bez ovakve studije. Pogotovo se ne podize kredit u tom iznosu a da ne znas da li ke posao u koji ulazis uopse isplativ. To samo govori o tome koliki je nivo nestrucnosti, a moram da kazem i bahatosti, kod ljudi koji na rukovodjacke pozicije dolaze preko stranacke pripadnosti. Takav kadar jednostavno nema nikakav osecaj odgovornosti, zasticeni kao beli medvedi, a ako ih slucajno i smene samo ih pomere na neku drugu poziciju i opet “Jovo nanovo”. To sto drzava propada nikom nista. Druga stvar koja moze biti veoma nezgodna, a koja proizilazi iz cinjenice da je EPS duzan preko milijarde evra jeste cinjenica da je potrazianje prema nekom u stvari vlasnistvo nad onim od koga se potrazuje. Dakle EPS je duzan preko milijardu evra, ali je u slucaju nemogucnosti vracanja tih sredstava ustvari poverioci valsnici EPS-a u visini preko milijardu evra. Ova cinjenica moze biti veoma vazna u slucaju privatizacije, dokapitalizacije ili formiranja akcionarskog drustva jer je neko drugi, a ne Srbija, vlasnik preko milijardu evra kapitala EPS-a,
    Ne mogu a da ne pomenem jos nesto sto me strasno nervira kod vladajuce garniture. Svaki put kada govore o stvarima koje bi trebale imati neki rok za sprovodenje i zavrsetak oni koriste vec milion puta upotrebljenu frazu koja glasi “u narednom periodu”. Toliko puta su ponovili tu frazu da evo cela Srbija i mi sa njom zivi u nekom narednom periodu cekajuci opet neki novi naredni period. Kad ce se naredni period zavrsiti niko ne zna.

  • Svaka cast CINS-u!Sada je na pokretu DJB da politicki upotpuni ovaj izvestaj!Prva i osnovna stvar sto svi znaju,nije samo SNS lose vodio EPS i ostala javna preduzeca!Decenijama unazad to su firme koje politicke partije maksimalno iskoriscavaju na stetu svih gradjana i drzave!Ali EPS je lider u otimacini novca od gradjana ove drzave!Zasto se niko nikada nije bunio cak ni sindikati te firme..radnici npr!Direktori kojih uvek ima preko 300 bili su i ostali clanovi partija…danas verovatno najvise SNS ali su tu i SPS i DS i ostali…Kome od njih ide u prilog da se tu stvari promene…pa nikome!SNS kao zadnji u lancu vodjenja ove firme dovodi novu garnituru a na mesto gen.dir.gospodina vlasnika pecenjare…cisto da nam pokaze da i on moze ovu firmu voditi u propast kao i svi predhodni medju kojima je bilo i doktora nauka!I doktor nauka i kafedzija…i akademski gradjanin i cobanin u Srbiji su dobro dosli u partije…tamo su svi ravnopravni,cak ovi drugi mogu i da napreduju!Mogu da postanu doktori nauka stim sto ovi prvi ne mogu da postanu kafedzije i cobani!Svima njima je bitno da pevaju istu pesmu…”malo radi,vise kradi..pevaj pesmu ovoj vladi”!Danas se peva A.V. i ko peva glava ga ne boli!Da li ce doci dan da se vecina osvesti od ovog zuluma manjine…jos uvek tesko!Mali ljudi kupuju se radnim mestom..npr.u EPS-u!Da li DJB ima snage da u opstinama gde ima svoje poslanike zatrazi i spisak radnika EPS-a!Da se objavi spisak stalno zaposlenih,spisak direktora,spisak privremeno(na ugovor)zaposlenih???Pa da se javno postavi pitanje”Ko su ti ljudi??”To su 90%?stranacki vojnici dovedeni tu da se uhlebe i time budu nagradjeni za svoj stranacki rad i vernost!Kada neko pocne da javno proziva te parazite…valjda ce stici do vecine i njihovih mozgova sav besmisao ovog naseg Srpskog drustva…da vecina decenijama propada a da manjini ide odlicno!Da li DJB ima snage da krene u prozivku ovih ljudi…ne drzeci se jedino SNS-a kao krivca vec SNS-a kao naslednika svih ovih predhodnih koji su radili isto sto i ovi danas!Nestace sutra SNS kao i svi pre njih…ali isti ljudi ce biti tu…presvuceni u novu boju neke nove partije…makar se zvala i UCK!Njima nije bitna ideologija i pripadnost partiji…oni su za ove sto vladaju…mozda sutra Siptari Srbijom zavladaju…ovima nece biti tesko da postanu veci Siptari i od samih Siptara!To je nas zajednicki problem…oznaciti inenom i prezimenom ove ljude…zauvek i za sva vremena!To su pravim imenom i prezimenom”domaci izdajnici”!!!

  • Poslušni a nestručni partijski kadrovi započinju svaki posao bez analize i onda rešavaju probleme u hodu. Cinična izjava ministra za energetiku da mi građani treba da uštedimo jedan evro ne služi mu na čast. Očekujem da će struja još poskupljavati. Ovo je samo probni balon da vide kako će građani reagovati.I ne samo to. Stanovništvo će snositi sav teret ovakvih reformi. Po zvaničnim podacima stanovništvo ima na deviznim računima oko deset milijardi evra. I ko zna koliko po slamaricama. To političari znaju i njhov cilj je da preliju taj novac u državnu kasu i naravno u svoje džepove.

  • Ovakvih slučajeva lošeg upravljanja narodnim novcem ima mnogo.
    Zašto je to tako?
    Zato što upotreba tog novca nije transparentna. Kad kažem upotreba to ne znači da je novac na zakonit način potrošen već je ključno kakav je učinak proizveo. Ako imamo studije izvodljivosti i akcione planove (tu su obavzno i rokovi) onda znamo šta su očekivani rezultati. Vrlo retko i to samo ako su nekim slučajem rokovi ispoštovani i rezultati dostignuti javnost biva sa njima upoznata. Većina političara beži od ovog drugog zato što su oni i njihovi nestručni poslušnici imali jako loš učinak (uračunavajući i rokove, nenamensko trošenje resursa, loše vođenje i sl.).
    DJB se zalaže za transparetnost i merenje učinka utrošenog narodnog novca.
    U narednom periodu potrebno je da aktivisti DJB stave pod lupu sve javne ustanove, agencije javna preduzeća, ministarstva, gradove i opštine i ocene njihovo trošenje resursa.
    Posle toga dolaze predlozi terapija – šta se može popraviti, šta promeniti, šta ukinuti, šta novo napraviti….
    Zamašan posao ali ostvariv.

  • Postavljanje prioriteta i ciljeva za energetski sektor kao i akcije koje je potrebno preduzeti u cilju ostvarenja istih je osnovni problem.
    Strategija samo postavlja okvir, a zatim sledi plan za ostvarenje tako postavljenog cilja, zar ne.
    Sledeci problem je ocigledno potreba stalnog unapredjenja propisa u skladu sa iskustvima i dobrom praksom u EU.
    Analiza i raspodela troskova je po obicaju izostala, a o Studiji opravdanosti sta reci….
    Svaka zemlja za sebe ili region u celini trebalo bi da razvije sopstvene LOKALNE ENERGETSKE AKCIONE PLANOVE – LEAP (ZA TO SE MORA ICI U SKOLU I STICATI VEEEEEELIKA PRAKSA – nema tu sega ili mega kupi mi diplomu ili clansku kartu biblioteke).
    Tek na osnovu sopstvenog modela LEAPa ce se donositi buduce Odluke i sklapati Ugovori.
    Evo ustede od oko 1 milijarde eura, zar ne.
    DO POBEDE,
    Savetnik