Autorski tekst Spoljna politika

Uloga tajnih sastanaka u građenju kulta ličnosti

Narušavanje međudržavnih i međunacionalnih odnosa u regionu su omiljena igračka svih ovdašnjih političara nesposobnih da isporuče ikakav rezultat iz svojih predizbornih obećanja. Ovog leta su se posebno razigrali raspirujući mržnju i svoje komemorativne ratove. Pametni ljudi, navikli na letnje ratničke igre, obično zapuše uši i sačekaju da prođe to neukusno “bildovanje rejtinga”, ali ovog puta ga baš preteraše.

rubikova-kocka

Slušam ovih dana objašnjenja o predizbornoj retorici u Hrvatskoj, Bosni, Makedoniji, a i u Srbiji se zakuvavaju predsednički izbori. Partokratije iz malih “ratničkih” država čvrsto se drže svojih fotelja, a što čvršći stisak za tapacirane ručke, to gromoglasnije uvrede kroz medije. Sve to razumem, najlakše i najdelotvornije je na Balkanu voditi političku kampanju preko žrtava rata jer, što reče pre neki dan profesor Todor Kuljić, “mržnja je slana voda koja još više podstiče žeđ” a za političare to je idealno stanje jer se “ekstatična mržnja uvek može vešto kanalisati. Što je ekstaza žešća, to joj je i politički potencijal izdašniji”.

Čitav poznati arsenal iz oblasti međuetničke mržnje iskorišćen je pred obeležavanje Srebrenice i Oluje i, naravno, nastavlja da se bilduje dok grabimo ka finišu predizbornih kampanja. Međutim, dobili smo nove, dramske elemente koji ne slute na zdrav razum. Nije da sam zdrav razum baš očekivala, ali me je tronula razmera banalnosti, gluposti i groteske kad sam na sajtovima beogradskih medija pročitala hitnu, nezvaničnu i suštinski smešnu vest da je “premijer Srbije Aleksandar Vučić sa ljudima od najvećeg poverenja iz obaveštajnih službi, bezbednosnog i sektora odbrane” zakazao i održao tajni sastanak, na tajnoj lokaciji, van Beograda.

Tema tajnog sastanka, na tajnoj lokaciji, sa tajnim poverljivim ljudima i tajnim zaključcima vrlo je gromoglasno pogoršana situacija u regionu. Neformalan sastanak, navodno, održan je o vrlo formalnoj temi “odnosa u regionu, pre svega sa Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom, ali i o sve češćim provokacijama albanskih zvaničnika na severu Kosova”. Ovo poslednje se valjda odnosilo na vest da je Edita Tahiri, sa saradnicima, popila kafu u “Dolče viti”, čuvenom kafiću u severnoj Mitrovici koji gleda na još čuveniji most.

Novinari su, kaže se na tim visokotiražnim sajtovima, pokušali da dobiju potvrdu ove informacije u kabinetu premijera, ali tamo “nisu mogli ni da potvrde ni da je negiraju”.

Kako razumeti šta je na umu velikom majstoru drame i šta mu piše u scenariju za koji zlorabi Vladu i celu Srbiju, ako dojavi novinarima da ide na tajni sastanak? Čemu uopšte služe tajni sastanci na tajnim lokacijama sa tajnim zaključcima osim da se podiže tenzija dojavljivanjem medijima da se održavaju tajni sastanci. Da li se takvim dojavama želi izazvati strah kod građana i pitanje od koga se krije premijer? Da li se krije od institucija države, na primer Saveta za nacionalnu beznednost, Vlade, Skupštine i njenih odbora koji brinu o pitanjima bezbednosti? Da se ne krije, možda od neprijatelja koji su na granicama Srbije ili su ih već prešli? U kakvim situacijama se sastanci održavaju na tajnim lokacijama? U ratnim?

Naš majstor drame mnogo voli kad ga mediji porede sa Titom, u stvari verovatno je naručio sve one naslovne strane svojih blatoida o paralelama između sebe i Tita? Da li bi sad trebalo očekivati da se, kao Tito u Drvaru, zavuče u neku pećinu iz koje se dobro vidi desant i ko bi izvršio desant i na koga? Da li on to u svojoj ludosti zaista priziva ratno stanje ili se samo igra partizana, četnika, ustaša i Nemaca?

Sve te budalaštine kojima nas zasipa poslednjih dana, ruku pod ruku sa njegovim odlaskom kod Klintonovih, gde će o Srebrenici govoriti zajedno sa Ben Aflekom i Ćamilom Durakovićem, uz moderiranje Bila Klintona, dok kod kuće pokazuje mišiće prema podjednako nesposobnim i priprostim hrvatskim i bosanskim političarima, služe samo jednom – da se u magli dramske predstave zalude već zaluđeni mediji, ošamute glave građana na ivici egzistencije, a za premijera isposluje dobar rejting i podrška moćnog para Klinton. Naravno, ta podrška SAD, koja ga drži na tronu, neće proći besplatno, a račun će biti isporučen građanima Srbije i biće vidljiv kasno, tek kad se spusti zavesa na premijerovoj pozornici.

Šta mi možemo da uradimo? Za početak da se smejemo njegovim igrama Tita, partizana i četnika, da odbijemo da nas komemorativnim, zapaljivim govorima gura u čopor žrtava naših neprijatelja koje su naše najbliže komšije. Da odbijemo da mu budemo statisti u toj igri. Da glasno zahtevamo da se odlučivanje o našoj sudbini vrati u institucije i da mu onemogućimo da se igra tajnih sastanaka na tajnim mestima sa tajnim ljudima, o našem trošku.

Draginja Lukin
članica pokreta “Dosta je bilo”, Beograd

DJB Mladi

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Da parafraziram Sagana: Pozitivne tvrdnje traže pozitivne dokaze. Izuzetne tvrdnje izuzetne dokaze, a ono što se tvrdi bez dokaza može i da se odbaci bez dokaza.
    Tako da je vrednost vesti o tajnom sastanku na tajnoj lokaciji na kome se raspravljao u tajnosti o tajnim temama naprosto besmislena koliko i statistika o opalom lišću iz 1416. na području Smedereva.

  • Odbrana ustavnosti, poštovanje zakona i drugih pravila pravne države je jedan od prioriteta DJB. To se sve uklapa i sa zahtevima poglavlja 23 za pristupanje Srbije EU. Unutrašnje uređenje Srbije kao državne zajednice gde je nosilac suvereniteta građanin je samo alat u političkoj borbi DJB protiv SNS. Vođa SNS pokazuje krajnje nepoštovanje načeka pravne države, toliko nepoštovanje da se na njih i ne obazire.
    Normalna pojava je da prvi ministar bude redovno obaveštavan o bezbedonosnoj situaciji. To se radi na redovnim sastancima koji su manje-više diskretni zbog prirode posla kojim se izveštači prvog ministra bave.
    Problem nastaje kad se jedna redovna delatnost mistificira tajnovitošću i eksluzivnošću. Naravno da je to napravljeno 01. septembra. Potrebno je da se delatnost prvog ministra promoviše na svađu sa njemu sličnima iz regiona kako bi se skrenula pažnja sa socio-ekonomskih problema zemlje i regiona koji posle završetka odmora “isplivavaju” kao gorući a za koje on nema rešenja kao što ni njegove kolege iz regiona nemaju rešenja pa im i mogućnost međusobnog plagiranja nedostaje.

  • Toliko su dosadni sa tim udaranjem na nacionalno, nerviraju me na nivou muve zunzare što leti tu oko glave a znam da je pre toga bila na izmetu i da će posle tog leta opet na njega da sleti. I najobičniji i najprosečniji građanin zna samo ako se potrudi da razmisli da je Hrvatska u sklopu EU i da mora da pita za mišljenje pre nego bilo šta ozbiljno uradi. Bosanski regioni su protektorat – a mi, mi ne smemo da se čujemo da smo živi, toliko smo već čorbi zakuvali a da ne pričamo o tome da bi ovi, što su otoič svakog nazivali stranim plaćenikom i domaćim izdajnikom, majku rođenu prodali za jedan osmeh iz Brisela ili Vašingtona. Tako da je cela ova priča samo nepotrebno zauzimanje medijskog prostora i odvlačenje pažnje sa US Open – a, ne bi li AV bio u centru pažnje.

    • Uvažena g.Jelena,

      “Prokleto” ste u pravu i jako mi se dopada Vaš način razmišljanja!
      Vođama je uvek uspevalo da poluobrazovanoj pastvi “pusti buvu” na nacionalnoj ili religioznoj osnovi i, gle čuda, “buva” se redovno tovi…
      Uostalom, neko pametan lepo reče: “DOK JE OVACA, BIĆE I VUNE” !!!
      Svako dobro Vam želim!
      mali paor Sopček Đura

  • Ono što se dešava na Blakanu rezultat je globalnih geopolitičkih turbulencija, izraženih preko globalnog nasilja unutar kojeg nijedna novonastala država iz bifše SFRJ izizev Slovnije nije stabilna. Normalna stvar vlade su direktno odgovorne za sopstvene postupake. Na delu je uskomešano stanje sveta koje je, kao i uvek, direktno povezano sa načinom vođenja politike i ekonomskim procesima, koji sve više izgledaju kao beskrupulozna globalna diktatura velikih kroz kreaciju kapitala.

  • Srbiji definitivno trebaju vrhunski operateri same organzacije vlasti, te inženjeri i arhitekste za dovesti nas u red.
    A ne ove zamlate i neopevane mlatišume koji znaju samo da nas čitaju šta mi pišemo o njima i da nam repliciraju i to preko centralnih medija.
    Imamo strašno mnogo dokonih ljudi na vlasti, a koji su se tu greškom i raznim spletom nesrećnih okolnosti našli.

  • Uživao sam čitajući ovaj tekst. Hvala bogu da se u politici pojavljuju misleći ljudi. To je nada za budućnost. U ime svi mladih ljudi u Srbiji, još jednom BRAVO I HVALA.

  • Ovaj primitivni nacionalizam samo skreće pažnju građana u regionu sa glavnog problema kako preživeti. Međutim, ovde je zanimljivo konstatovati da Hrvatska i Srbija imaju isti izborni sitem. Ne znam ko je koga kopirao, ali su problemi kod obe banana države isti . Teško sastavljaju vladu, veza politike i kriminala, partokratija i slično. Možda sam već postao dosadan, ali je pravi izlaz za Srbiju (Hrvatska me ne zanima) promena izbornog sistema, kao glavnog uzroka partokratije. Sada glasamo za partijske liste, a partije određuju ko će biti odbornik, poslanik, gradonačelnik, itd.Demokratski izbori su samo za predsadnika države. Zato Nikolića niko i ne spominje (osim kuma Šešelja). Zanimljivo je i to da Tomo Nikolić jedini od političke elite ima radni staž van politike.
    Mi treba da kopiramo Američki izborni sistem.Da neposredno biramo odbornike, poslanike, načelnika supa, predsednike suda, javnog pravobranioca i tužioca.
    U našu Skupštinu je ušlo 29 kombi partija. Ovakva Skupština očigledno ne može da funkcioniše. Sa boljim izbornim sistemom bi se iskristalisale dve do tri strnake sa ozbiljnom pozicijom i opozicijom.