Autorski tekst Vojvodina Saobraćaj

Banat na sporednom koloseku

Da političari u Srbiji jedno rade dok drugo govore, nije novost. Već smo navikli da živimo sa tim. Ipak, da se tako ponašaju i prema Evropi i svetu, jeste nešto što treba jako da nas zabrine. Mađari i Rumuni su nam komšiluk, pa je bezveze što gajimo reputaciju “pijanog komšije od kojeg ceo blok ne može da ima mira”. Takav narod nismo. Ipak, čitanjem materijala do kojeg smo došli, a iz kojeg se jasno vide dugi niz godina ispoljavane namere Evrope da Banat utvrdi svoje nekada podrazumevajuće mesto u međunarodnom železničkom saobraćaju i naše neiskreno nastupanje na ovom planu, nastaje strah da nas susedi baš tako i vide – kao nerazumne, sklone inatu i sitnim ličnim interesima, površne, one koji jedno govore, a drugo rade… A, nismo takav narod.

Napuštena pruga

Saobraćajnice su velika svetska mreža i svaki pravac negde vodi. Tamo gde vodi već postoje logistički centri za skladištenje, pretovar, carinjenje i ostala infrastruktura. Iz tog razloga izgradnja većih saobraćajnica nije isključivo interno pitanje neke države, već ona u sopstvenom interesu spaja svoje pravce sa pravcima drugih zemalja. Pravce puteva i pruga, zajedno sa robom, koriste i putnici. Zato je mogla da ostane važna i pruga kroz Banat. Vekovima su uz nju građeni prateći objekti. Da nije prepuštena propadanju, danas bi u tri države opsluživala  2 miliona ljudi.

U pokret Dosta je bilo stigao je materijal o poslednjih petnaestak godina trajanja pregovora Mađarske i Rumunije sa Srbijom i natezanje da se ovaj pružni pravac kroz koji međunarodna pruga prolazi kroz Srbiju detaljno remontuje. Napominjemo, ovde postoje pruge, samo smo ih nemarom zapustili i potrebno je popraviti ih. Mnoge su se od tada promenile vlasti. Od vremena kada su ove pruge postavljene (oko 1860.godine), ništa kapitalno na njima nije rađeno. Na pojedinim mestima voz prolazi brzinom od svega 30km/h – toliko su pruge loše, na nekim mestima više ni ne saobraća. Unija je u više navrata izdvajala i novac kojim bi se pokrili neki od troškova, rađene su studije, renovirala se kikindska železnička stanica, pravljeno je nekoliko desetina sastanaka predstavnika Mađarske, Srbije i Rumunije, potpisani su silni akti o saradnji, potpisivali su i načelnici naših okruga i gradonačelnici, predsednici opština, protokolarno su cirkulisali vozovi tipa Romantika, crveni tepisi i svečani orkestri su dočekivali delegacije, ne zna se ko više od političara sve tri zemlje nije govorio na takvim skupovima, i gle sad! Za ovu trasu pruge su se zainteresovale i Ujedinjene nacije i tim povodom su 2012.godine organizovani skup sa učešćem ministara saobraćaja iz 9 država. Mađari su savršeno sredili deo železničkog koridora na svojoj teritoriji, Rumuni nalickali svoj takođe, a mi ćemo izgleda naše šine pretopiti u staro gvožđe, kako izgleda po najnovijim najavama ministarke Mihajlović. Putuj, Evropo! Malo smo se igrali ćihu, ćihu! Da li je sve ovo posledica čestih smena vlasti u Srbiji od kojih svaka misli teži da prekine ranije započete projekte i smisli nešto novo, možemo se zapitati. Ipak je verovatnije da se radi o trendu centralizacije svega, a naročito saobraćaja, finansija, privrede. Kikinda bi mogla da bude značajan logistički centar, ali u Srbiji ništa značajno ne može da bude van epicentara političke moći. Zato nam periferija države tako jadno i izgleda. Samo je beda decentralizovana.

Šteta koja se ovakvim potezima čini, nemerljiva je. Šteta nije samo naša, već štetu trpe i Mađarska i Rumunija. Kako to uvek i biva, na nespremnog ne vredi čekati, pa su Rumuni u poslednjih 15-ak godina užurbano remontovali svoje železničke pravce, dodatno bacajući u zapećak šine sa naše strane granice.

Pruga Segedin Kikinda Temišvar

Činjenica je i da je Banat, baš zbog zanemarivanja ekonomije, između ostalog i kroz nemar ka infrastrukturi, napustila masa ljudi. Činjenica je da Evropu stvarno nije briga za to što smo mi devastirali područje koje nikako nismo smeli – plodno, ravničarsko, žitno polje kroz koje prolazi železnička trasa nekada velikog međunarodnog značaja. U pitanju je sada mrtva pruga. Činjenica je da je parče pruge kod Banatskog Aranđelova moglo biti važno kao nekad. Mnoge su se generacije nadale da hoće. Tuda sada ne prolaze ljudi i roba, ali ne zato što taj komad šina nije značajan, nego zato što je u jadnom stanju kao posledica višedecenijskog nemara, pa niko ne može da izdrži da putuje brzinom od 30km/h. Ministarka Mihajlović je crvenom bojom za odstrel markirala baš to parče šina. Pročitajte više na linku: Bez vozova 20 deonica. A, rezultati ovakvog postupanja sa srpskom železnicom jasno su vidljivi na mapi evropskih železničkih koridora koji nas zaobilaze.

Železnički koridori Evrope

Hajde sad da se vratimo na temu koliko mi to dugo rasipamo novac na subvencionisanje davno propalih fabrika, na dubiozne kredite Fonda za razvoj, koliko smo firmi prodali po štetnom Zakonu o privatizaciji, a da niko od političara nije hteo da taj Zakon promeni i zaustavi odliv kapitala u ruke kalkulanata, koliko dugo neumereno trošimo na nagomilane partijske kadrove, a štednju svodimo na otimanje dela penzija od najstarijih, dok nam ne preostaje za ovo što nam je važno, a i komšiluk s’ pravom čeka na nas. Činimo mi to već dvadesetak godina. A, tokom tih poslednjih 20 godina na polju razvoja i izvlačenja Srbije iz rupe smo donosili akte i planirali i obećavali i mi i naše okruženje. Za ništa od toga nam nije ostajalo novca.

Država ne treba da dovodi investitore. To nije posao političara. Država treba da stvori uslove da oni dođu sami. Uslovi za dolazak investitora podrazumevaju uređen poslovni ambijent (poštovanje zakona, stimulativna poreska politika, što manje administrativnih barijera), ali podrazumevaju i infrastrukturu. Umesto toga lakše je bacati novac na subvencije i ostvariti kratkoročno (dok traju subvencije) privlačne uslove za poslovanje nekih kompanija na teritoriji Srbije.

Studiju opravdanosti revitalizacije dela pruge koja prolazi kroz Banat, radio je CIP još 2001. godine i još tada se znalo da je ova pruga ima prioritetan međunarodni značaj, tada su krenula intenzivna povezivanja političara svih nivoa vlasti sa naše, Mađarske i Rumunske strane. Svetske finansijske institucije i donatori su stavljali i neki novac na raspolaganje za ovu namenu, ali i dalje ništa kapitalno nije rađeno. Sada je pruga kriva što se ne koristi.

Svetlana Kozić

predsednica poslaničke grupe “Dosta je bilo”

u Skupštini Vojvodine

Oznake

DJB Vojvodina

Komentariši

Klikni ovde da postaviš komentar