Autorski tekst Državna uprava Ekonomija Mediji Pravosuđe

Koliko smo napredni?

Nadavno je objavljen godišnji izveštaj Evropske Komisije o napretku Srbije u procesu evrointegracija. Izveštaj ima 106 strana, može da se pogleda na linku koji je na kraju teksta a ovom prilikom želim da u kratkoj formi prenesem delove tog izveštaja po temama koje su najvažnije.

eu-evropska-komisija

Razlog predstavljanja ovog sažetog pregleda izveštaja nisu evrointegracije već da pogledamo kakav je naš napredak po oblastima koje treba da uredimo zbog nas samih, bez obzira da li idemo putem EU ili ne. Izveštaj obuhvata period od oktobra 2015. godine do septembra 2016. godine. Zasnovan je na prilozima iz mnogih izvora, uključujući priloge Vlade Republike Srbije, država članica EU, izveštaje Evropskog parlamenta i informacije dobijene od različitih međunarodnih i nevladinih organizacija.

Sudstvo

Srbija je delimično ispunila preporuke iz prethodne godine. Izvestan napredak je postignut u prošloj godini daljim unapređenjem sistema zapošljavanja zasnovanog na zaslugama i sprovođenjem nacionalnog programa za smanjenje broja zaostalih sudskih predmeta. Neki koraci su preduzeti za usklađivanje sudske prakse. Međutim, nezavisnost sudstva nije osigurana u praksi.

Pravni okvir još uvek nije u skladu sa evropskim standardima, ostavljajući tako prostora za politički uticaj prilikom izbora i imenovanje sudija i tužilaca. Javni komentari o istragama i tekućim predmetima, čak i na najvišim političkim nivoima, i dalje ometaju nezavisnost sudija. Sprovođenje pravde i dalje je sporo. Srbija još nije usvojila novi zakon o besplatnoj pravnoj pomoći. Podrška i zaštita za žrtve krivičnih dela nije u skladu s pravnim tekovinama EU, a nedostaju delotvorni mehanizmi za zaštitu prava žrtava. Sistem za naknadu štete u građanskom postupku ne funkcioniše. Učinak advokata dodeljenih po službenoj dužnosti pritvorenim licima predstavlja razlog za zabrinutost.

Korupcija

Nije bilo napretka u ispunjavanju preporuka iz prethodne godine. Korupcija i dalje preovladava u mnogim oblastima i nastavlja da bude ozbiljan problem. Bilo je ograničenih rezultata primene usvojenih zakona.

Srbija još uvek nije usvojila novi zakon o Agenciji za borbu protiv korupcije, niti izmene tog zakonika u delu koji se odnosi na privredni kriminal. Vlada još uvek ne uzima u obzir preporuke sopstvenog savetodavnog tela – Saveta za borbu protiv korupcije.

Nije bilo napretka u poboljšanju evidencije o krivičnim presudama u Srbiji ili ubrzavanju sprovođenja nacionalne strategije za borbu protiv korupcije.

Finansijske istrage se još uvek ne pokreću sistematično u slučajevima korupcije i organizovanog kriminala. Imovina je oduzeta u malom broju slučajeva korupcije.

Politički uticaj na policiju, sudije i tužioce, ilustruju česti komentari političara o istragama o korupciji koje su u toku, kao i odlukama suda. Curenje informacija u medije o istragama koje su u toku, uz nepoštovanje pretpostavke nevinosti, jesu razlozi za ozbiljnu zabrinutost. Jedan broj slučajeva visokog profila, uključujući i one u kojima su dokazi o navodnim protivpravnim radnjama predstavljeni u medijima, nisu ozbiljno ispitani.

Mediji i sloboda izražavanja

Ukupni ambijent nije pogodan za puno ostvarivanje ovog prava. Paket zakona u medijskom sektoru i dalje treba da bude u potpunosti sproveden. Privatizacija državnih medija nije dovela do veće transparentnosti vlasništva ili izvora finansiranja, uključujući i finansiranje od strane države.

Sufinansiranje medijskog sadržaja kako bi se ispunile obaveze od javnog interesa treba da se sprovodi u skladu sa zakonskim okvirom, koristeći transparentne i fer procedure, i bez uplitanja od strane državne uprave, posebno na lokalnom nivou.

Pretnje, nasilje i zastrašivanja novinara i dalje predstavljaju razlog za zabrinutost. Curenjem informacija u medije, npr. o toku istrage, ugrožava se lična sigurnost novinara i to predstavlja zadiranje u njihovu privatnost. Istrage i konačne presude za napade na novinare i zastrašivanje novinara su retkost. Produžena policijska zaštita nekoliko novinara i aktivista društvenih medija se nastavlja, bez preduzetih opipljivih akcija za uklanjanje razloga za ove mere bezbednosti, što ozbiljno ometa njihov rad u okviru ove profesije.

Državna služba

Srbija je postigla ograničen napredak u sprovođenju i izmeni trenutnog okvira državne službe kako bi se garantovala neutralnost i kontinuitet javne uprave i kako bi se osiguralo da zapošljavanja, napredovanja i otpuštanja budu zasnovana na zaslugama, naročito iskorenjivanjem izuzetaka i prelaznih rešenja u imenovanjima. Princip zasluga doveden je u pitanje preteranim diskrecionim pravom datim na političkom nivou za izbor konačnih kandidata i nedostatkom jasnih kriterijuma za organizaciju testova za izbor i sastav komisije za izbor. Isto tako, izuzeci od normalnih procedura zapošljavanja su dozvoljeni za privremeno zaposlene, što čini oko 10% zaposlenih u državnoj službi..

Pravno razdvajanje radnih mesta između političkih imenovanja i rada u javnoj upravi nije jasno sprovedeno. Politički uticaj ima ključnu ulogu u popunjavanju viših rukovodećih mesta, a više od 60% visokih državnih službenika nisu imenovani u skladu sa zakonskim odredbama. Broj visokih državnih službenika i dalje predstavlja oblast kojoj se pristupa sa posebnom pažnjom. Pravni okvir omogućava prostor za zloupotrebe prilikom otpuštanja. Prestanak funkcije je dozvoljen zakonom na osnovu „ozbiljnog poremećaja”, ali bez formalnog definisanja ove odredbe, kao i nakon ukidanja upravljačke pozicije tokom unutrašnje reorganizacije.

Upravljanje ljudskim resursima nije dobro razvijeno u državnoj upravi; uglavnom se fokusira na poštovanje zakona. Sistem ocenjivanja učinka ostaje neefikasan, sa uvećanim razredima procene. Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave, zaduženo za centralnu koordinaciju upravljanja ljudskim resursima, nema kapacitet da koordinira i usklađuje rad jedinica za ljudske resurse. Posebna agencija, koja nije direktno odgovorna ministarstvu, održava informacioni sistem za upravljanje ljudskim resursima, koji ne komunicira sa drugim nacionalnim bazama podataka, poput platnog registra trezora, i neredovno se ažurira.

Tržište i privreda

Ostvaren je dobar napredak u odgovaranju na neke slabosti politike, naročito u pogledu budžetskog deficita. Izgledi rasta su poboljšani, a domaći i spoljni debalansi su smanjeni. Stabilnost cena je očuvana. Ostvaren je napredak u restrukturiranju javnih preduzeća. Međutim, državni dug je i dalje veoma visok. Kreditna aktivnost se oporavlja, ali visok nivo problematičnih kredita je i dalje problem. Nezaposlenost je veoma visoka, posebno među mladima. Privatni sektor je nerazvijen i otežano funkcioniše zbog slabih strana u vladavini prava.

Izvestan napredak je ostvaren u pogledu pružanja podrške malim i srednjim preduzećima (MSP) i preduzetništvu. Javne i privatne investicije su porasle. Međutim, kvalitet, jednakost i relevantnost obrazovanja i obuke ne odgovaraju u potpunosti društvenim potrebama. Nivo investicione aktivnosti je i dalje ispod potreba privrede.

Mala i srednja preduzeća predstavljaju kičmu privrede. MSP doprinose oko polovine dodate vrednosti i obezbeđuju oko 70% zaposlenosti u „nefinansijskoj poslovnoj ekonomiji”. Njihova uloga je naročito izražena u uslugama poput građevinarstva, maloprodaje i turizma. Iako je udeo MSP u proizvodnji iznad 40% u poslednjih nekoliko godina, ona nisu bila u stanju da se povrate u svoje stanje pre krize. MSP se suočavaju sa nizom izazova, uključujući i nepredvidivo poslovno okruženje, visok nivo parafiskalnih nameta i težak i skup pristup finansijama.

Institucionalno i regulatorno okruženje je i dalje slabo. Važni zakoni se i dalje usvajaju po hitnom postupku, bez odgovarajućih konsultacija sa zainteresovanim stranama, a postoje i kašnjenja u donošenju podzakonskih akata. Sudovi su opterećeni značajnim brojem nerešenih slučajeva. Ostvaren je napredak u restituciji imovine , pri čemu je približno polovina svih prijavljenih potraživanja rešena. Siva ekonomija se procenjuje na oko 20-30% BDP i dovodi do gubitaka budžetskih prihoda, nedostatka zaštite radne snage i, zajedno sa korupcijom, predstavlja glavnu prepreku lojalnoj konkurenciji. U decembru 2015. godine vlada je usvojila Nacionalni program za suzbijanje sive ekonomije. Veliki broj slabo regulisanih neporeskih i parafiskalnih nameta, kako na nivou države tako i na nivou lokalne samouprave, predstavlja skup teret za preduzeća.

Obrazovanje, mladi i inovacije

Pogoršanje demografske situacije i slabi ishodi obrazovanja zahtevaju veću usmerenost na politike ljudskog kapitala. Stanovništvo Srbije stari i smanjuje se za oko 0,5 % godišnje. Javna potrošnja na obrazovanje je uporediva sa potrošnjom u zemljama EU, ali rezultati u pogledu veština i ključnih kompetencija su slabiji. Ovo se odražava u rezultatima testiranja PISA2 koji su ispod prosečnih, što pokazuje da je oko jedne trećine stanovništva funkcionalno nepismeno.

Srbija je rangirana ispod svih država članica EU u okviru indeksa ljudskog kapitala koji je sačinio Svetski ekonomski forum u 2016. godini, sa naročito slabim rezultatima u starosnoj grupi 15-24 godina. Iako zemlja poseduje relativno dobru naučnu bazu, nivo investicija u istraživanja je manji od 1% BDP, dok je saradnja između javnog i privatnog sektora slaba i nije sistematski podržana.

U oblasti obrazovanja, obuke i mladih, ima napretka u sprovođenju akcionog plana za obrazovanje, mada sa odlaganjima. Dodatne investicije u obrazovanje su najpotrebnije na predškolskim i osnovnim nivoima obrazovanja.

Kvalitet, jednakost i relevantnost obrazovanja i obuke moraju biti poboljšani kako bi bolje odgovarali društvenim potrebama. I poslodavci i diplomci veruju da obrazovne institucije ne pružaju studentima ključne meke veštine poput rešavanja problema, organizacionih veština i veština vezanih za donošenje odluka. Samo oko 52 % dece mlađe od 6 godina dobija predškolsko obrazovanje, dok je cilj EU za 2020. godinu 95 %.

Reforma visokog obrazovanja koja je u toku treba da stavi poseban naglasak na važnost studijskih programa. Stopa nezaposlenosti diplomaca sa visokim obrazovanjem (starosti do 24 godina) iznosila je 43,5 % 2015. godine. Emigracija mladih, stručnih ljudi je i dalje velika.

Ceo izveštaj o napretku možete pročitati ovde.

Saša Gošović
član pokreta “Dosta je bilo”, Beograd

DJB Mladi

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Privatni sektor je nerazvijen i otežano funkcioniše zbog slabih strana u vladavini prava” ovakve delove boldirati i širiti dalje. Uzalud sva priča i patološko hvalisanje premijera, ako koza laže rog ne laže…

  • Odličan tekst, ali je i preobiman. Suzite ovakve izveštaje i ostavite čitalacima da sami pročitaju tekst izveštaja Evropske komisije. Srbija treba da stremi standardima Evropske Unije ali ne treba da ulazi u Evropsku Uniju. Lako je Nemcima da proklamuju Evropsku uniju kada su usavršili proizvode da niko ne može da im bude konkurencija. Mi nemamo proizvod za Evropsku Uniju i samo bi predstavljali tržiše koje bi kupovalo od zajmova koje bi nam davali pod velikim “kamatama”. Svako navaljivanje pojedinaca da trebamo da ulazimo u Evropsku Uniju predstavlja promovisanje ulaska od strana onih koji su dobili odredjeni honorar za takvu reklamu, a koji ne brine o životu gradjana, odnosno jačanju i konkurentnosti domaće privrede.
    Pozdrav za tekst.

    • Pozdrav Građanine, ja sam probao da budem što sažetiji ali nije jednostavno preneti 106 strana a da to bude malo. Ukratko: nema napretka. Vlast “loži” narod da postoje nekakve reforme a zapravo se ništa ne radi. Kilavi Đuro.

  • Svakom pametnom je većina ovoga poznata, a neki podaci verovatno nisu tačni. Recimo, onaj o smanjivanju broja stanovnika od 0,5% godišnje. Taj procenat mora biti veći jer se svako godine iseli više od 37.000 stanovnika, dok je odnos natalitet/mortalitet katastrofalan, posebno u Vojvodini (dešava se da se u mom gradu rodi dva deteta nedeljno, a umre preko 20 ljudi, ništa neobično!). Ne čudi da država laže i oko toga.

    Zapravo, država oko broja ljudi laže u svemu. Od popisa, preko žrtava tokom NATO bombardovanja, žrtava u ratovima (u kojima smo učestvovali i u kojima “nismo”)…

    Pa to o medijima je previše šareno, u stvarnosti je mnogo crnje. Apsolutno svaki medij je pod kontrolom režima. Medijskih sloboda nema, cenzura je potpuna, a najčešće ni ne treba zbog autocenzure. Sloboda govora gotovo gotovo ne postoji ili je veoma opasna.

    Nema reči o centralizaciji Srbije što je jako bitno. Najgori državni sistem koji postoji u Evropi (valjda ste vi iz Beograda, pa vam to previše ne smeta?). Stalno se smanjuju sredstva lokalnih samouprava i preusmeravaju u Beograd. Onda, nema reči o krađi imovine Vojvodine koja traje neprekidno već decenijama (opet, to verovatno Beograđanima ne smeta, pa se pravimo da to ne postoji). Od poslednjih, Elektrovojvodina, RTV, sprema se prebacivanje računa Srbijagasa iz Novog Sada u Beograd, ukidanje Vojvodinavoda, Vojvodinašuma, itd.

    Onda nedozvoljeno mešanje stubova vlasti – kako policija može da donosi zakone koje sama sprovodi (ZOBS, pravilnici)?? Od kad je to i gde policija zakonodavni stub vlasti?

    Pa do banalnosti tipa nekažnjeno laganje vlasti o stvarnim podacima. Premijer nema problem da slaže o bilo čemu (o broju zaposlenih ili efektima donacija na primer) i da to bude nekažnjeno. Nema ni medija koji moraju da ga podsete na to.

    Ukratko, situacija je veoma loša. Umesto da stvore uslove da se Srbija razvija i da puste ljude da sami rade, oni čine sve kako ne treba. Vlast TREBA DA STVARA I POBOLJŠAVA USLOVE i ništa više. Još uvek imamo šačicu sposobnih ljudi koji znaju sami da rade. Ali to su samo pusti snovi, toga ovde neće biti nikad i zato treba gledati onaj podatak o procentu gubitka stanovništva i videti da u 50 do 100 godina Srbija verovatno neće postojati. Samo matematika, tako jednostavna, tako nemilosrdna.