Autorski tekst Pravosuđe Skupština

Političko uništavanje zakona

Kad je pred narodne poslanike došao Predlog zakona o sprečavanju nasilja u porodici iskreno sam se obradovala. U poslednjih deset godina u porodičnom nasilju život je izgubilo oko 320 žena i ovo je za mene bila sjajna vest. Konačno jedan predlog zakona od opšteg značaja. Konačno ćemo svi zajedno, bez obzira da li smo opozicija ili pozicija, uraditi nešto što će doneti dobro svima. Konačno će se rasprava voditi smisleno, bez politikanstva, vređanja, beskrajno dugog repliciranja o svim bivšim vlastima za koje smo mi živi svedoci.

tatjana-macura

Uz ovu tačku, na dnevnom redu nalazile su se i još četiri tačke: Predlog zakona o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika, Predlog zakona o organizaciji i nadležnosti države u suzbijanju organizovanog kriminala, terorizma i korupcije, zatim Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela i na kraju, kao peta tačka dnevnog reda, Predlog odluge o izboru predsednika i članova Komisije za hartije od vrednosti.

Istog dana kada je stigao predloženi dnevni red stigao je i predlog narodnog poslanika Mehe Omerovića, koji je između ostalog i predsednik Odbora za ljudska i manjinska prava  i ravnopravnost polova, da se po prve četiri tačke dnevnog reda rasprava objedini. Prvo što sam se zapitala – kakve veze ima tema sprečavanja nasilja u porodici sa predlozima zakona koji se tiču krivičnih dela u privredi? Odgovor je – nikakve.

Drugo, zabrinulo me je pitanje da li se ovim objedinjavanjem maskira na brzinu napisan, nedorečen i pun grešaka Predlog zakona o sprečavanju nasilja u porodici ili se maskira i pokušava da se provuče nešto veoma važno, a vezano je za krivična dela u privredi? Odgovor je – oba.

Još jedna u nizu sednica po hitnom postupku. U prošlom sazivu je po hitnom postupku doneto 72% zakona, a praksa je pokazala da je svaki osmi zakon koji je donet po hitnom postupku prošao kroz različite izmene i dopune. Možemo zaključiti da bi nam zakoni sigurno bili kvalitetniji i da bismo imali kvalitetniji proces donošenja zakona da se hitan postupak na ovaj način ne zloupotrebljava. Ovakvom zloupotrebom hitnog postupka unižavaju se demokratske procedure kako u državi, tako i u društvu.

Zato mi je do dan danas ostalo nejasno kako je Mehi Omeroviću uopšte palo na pamet da predloži da se rasprava o sprečavanju nasilja u porodici objedini sa krivičnim delima u privredi? Dobih jedan odgovor od kolege na sednici Odbora kojim predsedava, pa ga sad i citiram: „U dogovoru sa predsednicom Skupštine sam predložio objedinjenu raspravu.“

Aha… Dakle, moj kolega na ovu ideju nije došao sam, već je imao i malu „pomoć prijatelja“.  Pomoć je, dakle, došla direktno od osobe koja se stara i koja je odgovorna da se sprovode demokratski principi u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Biću slobodna da izvedem zaključak  da koleginici, koja je, istini za volju, samo prva među jednakima, nije stalo do demokratije iako nas sa skupštinske govornice često ubeđuje u suprotno.

Drugo obrazloženje beše i ovo: „Zbog toga što se 25. novembra održava Konferencija o borbi protiv nasilja nad ženama, pa da završimo do tad.“

Nešto mislim da se jedan ovako važan zakon ne donosi za potrebe konferencije, već da bismo na pravi način rešili problem koji postoji na nivou države, organizacije i nadležnosti državnih organa da se žrtva porodičnog nasilja blagovremeno i adekvatno zbrine i da se zaštiti.

Dobro, makar rešismo i tu misteriju – objedinjuje se rasprava zato što to tako kaže predsednica Skupštine i zato što nam je zakon potreban za Konferenciju. Hm… Nisam bila zadovoljna obrazloženjem.

Predstavnici Ministarstva pravde dodali su još da je sve to moralo tako biti zbog Istanbulske konvencije i usklađivanja sa istom. Veoma je važno da podsetimo javnost da je u  Narodnoj skupštini Republike Srbije ova konvencija ratifikovana još 2013. godine. Šta je sprečavalo Vladu Republike Srbije i nadležno ministrastvo da ovaj Predlog zakona dođe pred narodne poslanike od 2013. godine do danas? Zašto se nakon tri pune godine o ovom raspravlja po hitnom postupku, objedinjeno sa nečim što je nespojivo? Racionalno objašnjenje nemam.

Još jednom da podsetim na statistiku – za svaki osmi zakon koji se donese po hitnom postupku ubrzo u skupštinsku proceduru stigne i predlog izmena i dopuna tog istog zakona. Da pogledamo onda kakvi su propusti napravljeni u Predlogu zakona o sprečavanju nasilja u porodici i šta smo mogli ozbiljnom raspravom i konstruktivnim amandmanima da učinimo kako bi ovaj, danas već usvojeni zakon, bio bolji?

Ili da budem još preciznija – da vidimo u kom pravcu će ići budući predlozi izmena i dopuna sveže, po hitnom postupku usvojenog, Zakona o sprečavanju nasilja u porodici.

Recimo, u ovaj zakon uveden je pojam  ekonomskog nasilja i nama je drago što je i ova vrsta nasilja prepoznata. Ovo je, dakle, dobro. Ono što nije dobro je to što nemamo nikakvo materijalno rešenje za žrtve kojima su uskraćena sredstava za život ili obavljanje neke delatnosti. Skupštinska većina i nadležno ministrastvo naime ne smatra da je neophodno finansijski pomoći prepoznatoj žrtvi porodičnog i/ili ekonomskog nasilja.

Zakonom je predviđena i Grupa za koordinaciju i saradnju koja će, između ostalog, izrađivati i individualni plan zaštite i podrške žrtvi u čiju izradu može i ne mora biti uključena i sama žrtva. Sa pravom smo se zapitali – zašto žrtva? Zašto ne osoba od poverenja koju imenuje žrtva? Zašto bi žrtva bila ponovo viktimizovana i prolazila kroz jedno od možda najtraumatičnijih životnih iskustava ukoliko joj je teško da u ovome učestvuje? Nismo dobili adekvatan odgovor, većina koja glasa na zvonce nije se udubljivala i predlog je odbačen.

Zakonom je predviđena i posebna obuka za pravne i policijske timove, ali za službe socijalne zštite posebna obuka nije predviđena iako su one u jednakoj meri uključene u rad Grupe za koordinaciju i saradnju. Takođe, zvanično u rad nisu uključene ni NVO koje su do sada dale veliki doprinos u sprečavanju nasilja u porodici. Podsetiću vas da smo prve SOS telefone i sigurne kuće imali upravo zahvaljujući ovim dragocenim NVO. Zvanično, njihovo veliko iskustvo neće biti implementirano u rad državnih organa. Ostaje nam da se nadamo da će u praksi biti drugačije.

Pozdravljamo što je ovim Zakonom uvedena opšta dužnost da se nasilje u porodici prijavi, a koja se ne odnosi samo na državne službenike, već na sve građane i to tako što se uvode hitne mere zaštite žrtve od nasilnika. Međutim, ovde smo nišli na jednu nelogičnost na koju su nam ukazale članice Autonomnog ženskog centra.

Predlog Vlade Republike Srbije bio je da se u članu 194 Krivičnog zakonika stav 5. izbriše i to je dovelo do jednog svojevrsnog apsurda – zbog usaglašavanja sa Istanbulskom konvencijom smanjili smo postignuti nivo pravne zaštite žrtve, a da to nismo morali. Indirektno je, dakle, poslata poruka nasilnicima da će ih država od sada blaže kažnjavati.

Mnogo nam je zasmetalo i to što se iz evidencije podaci o nasilnicima brišu nakon samo 5 godina. Šta ako nasilnik ponovi nasilje nakon 7 godina? Šta ako nije više ista žrtva nasilja? Da li će biti tretiran na sudu kao nasilnik koji nasilje čini po prvi put? Od predstavnika Ministrastva pravde dobila sam dva različita odgovora.

Prvi odgovor sam dobila na sednici Odbora i otprilike je glasio ovako – zato što bi tada bilo potrebno da se izmeni više zakona kako bi se ovo i sa njima uskladilo. Mislim se…pa šta? To i jeste naš posao – da postojeće loše prakse menjamo kako bi nam zakoni bili bolji i efikasniji.

Drugi odgovor sam dobila tokom rasprave u načelu – da je na predlog Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti ovaj rok sveden na 5 godina.

Ovo su samo neke od važnih stvari koje bih izdvojila kao nešto za šta mogu reći da nije bilo političke volje da se Predlog zakona o sprečavanju nasilja u porodici poboljša, da bude efikasniji i kvalitetniji. Ponovo je vladajuća većina glasala na „zvonce“. Mi smo ostali uzdržani jer nam je neshvatljivo deklarativno zalaganje većine u borbi protiv nasilja u porodici.  Ne može se objedinjeno raspravljati i na „zvonce“ glasti kada su ovako važne teme na dnevnom redu Narodne skupštine.

Pored svega ovoga, nejasno mi je da su u Obrazloženju Predloga zakona o sprečavanju nasilja u porodici u potpunosti izostavljeni statistički podaci i primeri iz prakse koji bi dodatno pojasnili zašto su određeni članovi Predloga zakona napisani baš tako kako su napisani i na osnovu čega Vlada RS misli da su ovakva rešenje najbolja.

U prilogu ovog teksta nalaze se svi naši amandmani kojima smo pokušali da uredimo ili poboljšamo jedan ovako važan Zakon i ne samo ovaj, već i sve ostale koji su se nalazili u objedinjenoj raspravi na Četvrtoj redovnoj sednici Narodne skupštine. Osim jednog amandmana koleginice Branke Stamenković,  koji se odnosio na grubu omašku u članu 19. Predloga zakona, Vlada Republike Srbije usvojila je još samo jedan amandman kolege dr Dušana Pavlovića kojim će se i suštinski poboljšan član 35. Zakona o sprečavanju nasilja u porodici. Svi ostali amandmani poslaničke grupe Dosta je bilo su odbijeni.

Tatjana Macura
narodna poslnica
članica pokreta „Dosta je bilo“, Zemun

amandman-na-clan-3-4-10-i-12-tanja

amandman_ana_01

amandman_ana_01_1

amandman_branka_01

amandman_branka_01_1

amandman_branka_02

amandman_branka_02_1

amandman_cabraja_01

amandman_cabraja_01_1

amandman_dusan_01

amandman_dusan_02

amandman_ljupka_01

amandman_tanja_02

amandman_tanja_03

amandman_tanja_04

amandman_tanja_04_1

amandman_vlada_03

amandman_vlada_04

amandman_vlada_05

amandman_vlada_05_1

amandman-vlada_05

DJB Mladi

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Poštovana g-đo Macura,
    ma koliko se DJB i parlamentarna opozicija trudili u Skupštini, SNS je netolerantna stranka, koja ne želi da čuje glas koji je suprotan njihovim idejama i shvataju ga kao napad na njih. Pošto ne mogu da istrpe kritike, skloni su vređanjima, ponižavanju, omalovažavanju, zaobilaženju istinitih činjenica i neistinitim grubim tvrdnjama. S tim se morate “pomiriti” da su oni takvi, i da oni ne umeju kulturnije. Ogroman broj njih je u opštem smislu poluobrazovan, ili sa kupljenim diplomama nekih privatnih univerziteta. Šta vas čudi kada je predsednik ove države stekao diplomu visoke stručne spreme pod vrlo sumnjivim okolnostima, i da je kao visoko obrazovan čovek na proslavi u Grčkoj povezao sile trojnog pakta sa njihovim učešćem u Prvom svetskom ratu! Dovoljno se setiti njih dok su bili SRS i totalnih gluposti koje su radili dok su bili opozicija.Oni nikako ne mogu da shvate da je osnovni zadatak opozicije da kritikuje vlast. Takvo je njihovo shvatanje demokratije. Svaku kritiku shvataju kao napad na SNS, a pojedine kritike i pretnje ustavnom poretku i destabilizaciju zemlje! To su najobičniji bukači, koje zapad podržava, jer uveliko obavljaju poslove u skladu s njihovim interesima. Kada g. Vučić bude “završio posao zapada”, biće odbačen od strane tih istih, u to nema sumnje.

    S poštovanjem,
    mr. Dušan MARKOVIĆ, dipl.el.inž
    IEEE-BTS 92077251, AES 36871.
    član DJB

  • Tekst je odličan kao i komentar kolege Dušana.Nažalost,sasvim slučajno i “lukavstvom” a ne nekom preteranom inteligencijom je ova grupa priučenih foliranata uspela da podkupi skoro sve medije u Srbiji i da dobije naklonost ogromnog broja ljudi u Srbiji.Ljudi glasaju u strahu,bezvoljni su i izmanipulisani više puta do sada od strane velikih DOS-ovaca, a i veliko patriotskih stranaka u Srbiji, koje su za članove imale veliki broj ljudi koji je vodjen pohlepnošću izdao ovu zemlju.SNS ne bi imao ovoliku podršku glasača u Srbiji da nisu, upravo kako je Dušan opisao u poslednjem komentaru ,da nije bio potpomognut zapadnoevropskim prljivim centrima moći koje žele da ostvare svoje više ciljeve.Dakle članovima DJB neće biti lako ni malo da pokrenu utučene gradjane.Ali samo napred….

  • Ne vredi menjati zakone, kada iste nema ko da primenjuje. Naprimer, donet je zakon o zabrani pušenja, ali se uopšte ne primenjuje. Ove godine je poginulo preko 300 ljudi u saobraćajnim nesrećama, a u Beogradu prošle godine preko 100. Šta bi se dobilo da se promeni zakon o bezbednosti saobraćaja. Ništa. Ministar policije je povodom toga izjavio da ne treba kontrolisati saobraćaj, već da vozači sami uvide da moraju poštovati propise. Ovakvih lažnih doktora imamo mnogo u vlasti. Treba menjati politički sistem, a ne zakone.

  • Poštovani DJB,
    izvinjavam se što se ne držim teme, ali dogodilo se nešto veoma važno, a tiče se takođe političkog uništavanja…
    Noćas su na KDS-u čiji je vlasnik Željko Mitrović isključeni programi B92, B92 info, Prva i Happy, tako da od danas veliki broj građana nije u mogućnosti da prati ove programe.
    Molim vas za saopštenje na ovu temu, kao i za dodatne informacije, jer trenutno ni na B92 sajtu ne postoje objave na ovu temu.
    Hvala i srdačan pozdrav