Autorski tekst Mediji

Na meti Politike

Najstariji dnevni list na Balkanu i njegov izveštač iz Skupštine rešili su da se konačno pobune protiv pritisaka na novinare. List koji negira postojanje cenzure kao tehnike vladanja Aleksandra Vučića, razglasio je urbi et orbi da neće podleći “nezadovoljstvu” koje u pokretu Dosta je bilo, kako kaže Politika, gaje prema uređivačkoj politici ovog lista. U tekstu “DJB i novinari” (24.11.2016) jasno i hrabro su svima dali na znanje da će Politika nastaviti da “gunđa” i “tera po svome”.

mediji-corax

Osim neutemeljenog samoljublja, nema tu, naravno, ničeg novog jer Politika oduvek, kao svaki pravoveran Vladin medij, odbija da objavi većinu informacija koje dobija iz opozicionog DJB, a DJB ne namerava da prestane da ih šalje i pritiska, naravno, dugmence na mišu, a ne Politiku. Ali, eto sad su svi saznali za ovu našu “internu” igranku ili barem verujem da su saznali za svakodnevnu obostranu muku, jer teško je razlučiti šta, u prilično nebuloznom tekstu, Politikina novinarka iznosi kao činjenice, šta su pretpostavke, a šta njene želje i samohvala.

Na moje veliko iznenađenje, a verujem i iznenađenje čitalaca Politike, odjednom sam se glavom i bradom isprečila pred Politikinim uzvišenim ciljem – profesionalnom slobodom. Gde baš meni da se dogodi da postanem cenzor protiv koga će oštrim perom morati da se bori najstariji list na Balkanu! U tekstu je, shodno tome da prilikom postojanja cenzure i pritisaka mora postojati i ličnost koja to radi, podrobno opisano ono što navodno (a i de facto) radim. Pa tako kako zovem informativnu službu Skupštine da pitam koji su novinari prisutni, šaljem demantije kad objave da je Saša upropastitelj kompletne srpske privrede i poznati lopov, a bogami znam da pošaljem i reagovanje Saše Radulovića kad ga u “ekskluzivnom” intervjuu za Politiku Maja Gojković izvređa.

Elem, Politikin izveštač je “hrabro” stao na branik profesije i objavio reakciju na tekst Saše Radulovića koji Politika nije objavila. Vrlo napredna, nikad do sada viđena tehnika borbe protiv pritisaka inaugurisana je u najstarijem listu na Balkanu – objaviti reakciju na tekst koji nije objavljen, a istovremeno odbaciti uobičajene metode – pravo na demanti i reagovanje po Zakonu o javnom informisanju.

Iz teksta “DJB i novinari” saznajem još i da već dugo u novinarki Politike ključa ta pobuna protiv mog nasilništva demantijima i reagovanjima a konto naprednih izveštaja iz Skupštine. Nijedan demanti nije objavljen, ali pravedni gnev profesionalca nije prestao da ključa. Kap je očigledno prelila čašu kad sam odbijeno pismo Saše Radulovića poslala Danasu. Jer, Danas je objavio tekst i omogućio da se čuje stav Saše Radulovića da je “predsednica Skupštine iznela niz neistina kojim je pokušala da sakrije verbalno i fizičko nasilje koje sprovodi SNS u Skupštini i da time prikrije svoju odgovornost”.

Nisam, naravno, ja njena meta, ali je Politikinoj novinarki lakše bilo da mene pretvori u cenzora da bi Maji Gojković, Aleksandru Martinoviću i Marijanu Rističeviću poručila da nisu usamljene “žrtve” poslanika DJB. Eto, i novinari pište pod stegom DJB i teretom demantija. Meta su poslanici Dosta je bilo jer se preko mene pretvaraju u ljude koji su u sukobu sa svima (to je jednom rekao i premijer). Hrabra novinarka Politike ponavljajući reči premijera digla je svoj glas protiv nekoliko demantija koje nije objavila i protiv pisma koje takođe nije objavila. Pokazala je kako to radi najstariji list na Balkanu i kako se “teši” vlast zarad milosti vlasti i reklama i sponzorstava javnih preduzeća.

Podržavam svako “gunđanje” i “teranje po svome”. Ali ne ono Politikino kad se hrabro bune protiv pritisaka karikatura Duška Petričića ili protesta profesorke Danice Popović da svoju kolumnu o Vučiću nazove “Benevolentni diktator” ili još hrabrijeg odbijanja da se objavi pismo Saše Radulovića koji reaguje na intervju sa Majom Gojković u kome se optužuju poslanici Dosta je bilo za psovanje, pljuvanje i nasilništvo. Ne mogu da prećutim i da mi je, bez obzira na kvalitet Politikinog teksta, ipak veoma drago da se nađem na spisku ljudi protiv kojih se bori Politika. Mnogo pre mene i na mnogo žešćoj vatri našli su se istraživački novinari koji su kritički pisali o Aleksandru Vučiću, stigmatizovani u najstarijem listu na Balkanu kao “strani plaćenici”.

Tamara Spaić
nezavisna novinarka i savetnica za medije Saše Radulovića

Tekst iz Politike
DJB i novinari

DJB Mladi

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Iz samih članaka Politike se jasno vidi da je politika zboh dugova morala da se proda privatnom licu koje kontroliše Vučić.

  • U šta su se pretvorile nekadašnje “institucije”, POLITIKA i STUDIO B. Kada prolazim pored trafike, pogled mi padne na naslove novina, ali kada vidim da se nešto beli, brzo skrećem pogled. Nekad sam čak i kupovao POLITIKU…nikad više. Kada greškom prebacim program na STUDIO B, prvo pririsnem ” mute”, pošto gašenje zvuka brže reaguje od prebacivanja programa, pa tek onda prebacim kanal.

  • ljudi, bravo! borite se neverovatno i ovaj gest politikine novinarke samo dokazuje koliko se plase istine i koliko dobro drmate. nadam se da ce uskoro kroz male procepe da se pojavi i vas glas, glasovi koji ce kao bujica odneti lazi i sve te nekorektne ljude. svako dobro

  • Jedino što je kod nas, do sad neviđeno, u zadnjih 100 godina, je ovolika kontrola medija.
    Sprovedena je takozvana “akcija šimšir”. (sve što štrči se seče)
    U vreme Miloševića je zaista bila dotad neviđena cenzura, ali sada je još jača,
    pošto se čini da zapadu nekako odgovara ovaj sistem koji Vučić sprovodi,
    tako da se ne finansiraju mediji koji bi sa druge strane sagledavali neke stvari.
    Interesanto je da samo ruski “Sputnjik” ima kritički osvrt na stanje u Srbiji, a
    interesantno, recimo, “Slobodna Evropa” ga podržava.
    Sa obzirom kako nam se ekonomska situacija svakodnevno akuelno pogoršava,
    ne mislim da su zapadne namere baš dobre po nas. Cilj je da nas ekonomski dotuku
    pa će posle lako moći sa nama šta god bude trebalo.

    • Možda je tako i najbolje, da sad niko ne može da kaže da je skidanje naprednjaka sa vlasti finansirano spolja.

  • Objavljeni tekst urednice Politike je komentarisan dosta negativno. Više ljudi je tražilo da Politika objavi Radulovićev tekst. Mislim da je tekst urednice Čekerevac bio kontraproduktivan jer osim nekoliko botova (i njihovih imbecilnih komentara) ostali čitaoci su vrlo lucidno, a neki i veoma duhovito komentarisali. Neko je elegantnim svođenjem na apsurd dobro nasmejao mene a i svakog ko je pročitao taj komentar i pokazao besmisao šlihtanja režimu..

  • Srbija je zemlja apsurda. Politika više nije politički, već politikantski list, a kritički i objektivni osvrt na politiku vlasti još jedino može da se pročita u Tabloidu, glasilu nepopularnog naziva.