Politika Prenosimo

Slobodan Tomić za Peščanik: Radulovićeva kandidatura

Prenosimo vam tekst Slobodana Tomića o kandidaturi Saše Radulovića, objavljen na Peščaniku.


U svojim tekstovima, Saša Ilić, Dejan Ilić, Vesna Pešić i Dušan Pavlović bave se pitanjem da li pokret Dosta je bilo (DJB) isticanjem svog predsedničkog kandidata umanjuje šanse opozicije da se pobedi Vučić. Ono što nedostaje u raspravi jesu brojke o potrebnoj izlaznosti, kako bi se procenile šanse Vučića da pobedi u prvom krugu. Ovaj tekst se osvrće na dva pitanja: (I) kolika izlaznost je potrebna opoziciji da bi izborila drugi krug; (II) da li Radulovićeva kandidatura doprinosi ili šteti ovim naporima.

Raspored glasova na prošlogodišnjim parlamentarnim izbora bio je sledeći:

Tabela 1.

Broj osvojenih glasova od strane lista koje su ušle u parlament (manjinske liste izuzete; koalicije označene imenom najvećeg koalicinog partnera).
Izlaznost je iznosila 56.07 odsto (glasalo je oko 3.778.923 od upisanih 6.734.802 birača). Komentatori su ovo ocenili kao iznenađujuće visoku izlaznost u odnosu na trendove i predizborna očekivanja. Na prethodnim parlamentarnim izborima, održanim 2014. godine, izlaznost je bilo oko 53.1 odsto; 2012. godine, kada su sa prvim krugom predsedničkih izbora održani i parlamentarni izbori, izlaznost je bila 57.7 odsto (za sve podatke, izvor je sajt RIK-a).

Za predstojeće predsedničke izbore teško je proceniti koliko će glasova, u apsolutnim brojkama, osvojiti kandidati Jeremić i Janković. Međutim, ako pretpostavimo da će Vučić zadržati glasače koji su podržali listu oko SNS-a prošle godine, moguće je napraviti okvirne projekcije broja glasova koje će osvojiti sada kao predsednički kandidat. U optimističkom scenariju (za opoziciju), polovina birača SPS-a (oko 200.000) neće podržati Vučića, dok druga polovina hoće. To bi značilo da bi Vučić osvojio oko 2 miliona glasova.

Šta nam ovo govori o šansama opozicije da izbori drugi krug? Da bi to učinila, opozicija mora da podigne izlaznost na minimum 4.000.000 glasača. Ovo iznosi oko 59.4 odsto izlaznosti (formalne izlaznosti; faktička je za nekoliko procenata veća budući da nesređeni birački spisak sadrži par stotina hiljada građana koji realno ne mogu glasati). Ovako veliku izlaznost je teško postići (što ne implicira da je nemoguće, ili da ne vredi boriti se). Kako Dejan Ilić konstatuje, izlaznost na predsedničkim izborima je obično manja od izlaznosti na parlamentarnim. Na poslednjim parlametarnim izborima izlaznost je bila za skoro 3 odsto manja od sada potrebnih 59.4 odsto; 2012. godine, iako su parlamentarni i predsednički izbori održani zajedno, izlaznost je bila „svega“ 57.7 odsto (skoro 2 procenta manja u odnosu na broj birača koji bi sada morali da glasaju da bi došlo do drugog kruga).

Stvari bi bile još pesimističnije u scenariju snažnijeg „prelivanja“ SPS-ovih glasova ka Vučiću. Ako bi Vučić dobio 250.000 glasova SPS-a, potrebna izlaznost za drugi krug bi bila 60.88 odsto; ako 300.000 SPS-ovih birača podrži Vučića, izlaznost bi morala da bude minimum 4.200.000, tj. oko 62.3 odsto, da bi došlo do drugog kruga.

Opozicija bi svakako trebalo da radi na dostizanju praga od 60 odsto izlaznosti. Međutim, dok ne dobijemo iole pouzdane indikatore da se zainteresovanost apatičnih birača za izborni proces bitno promenila, ne možemo poricati da Vučić ima velike izglede da pobedi u prvom krugu. Naravno, pitanje je šta pouzdani indikatori znače u kontekstu u kojem prorežimski istraživači javnog mnjenja saopštavaju kakvo je raspoloženje građana. Problem je što se procene o šansama da se mobilišu apatični glasači svode na lične utiske o tome koliko je određeni kandidat „dobar“. Ovakav pristup, koji se može videti u mnogim analizama ovih dana, odlikuje se „prelivanjem“ sopstevnog entuzijazma za kandidata-favorita na procenu o širini podrške koju on može dobiti. Ako se opozicioni birači uzdaju u ovakve procene, u velikom su riziku da 2. aprila uveče opet budu „neprijatno zatečeni“, kao što su bili i 2014. i 2016. godine kada su čuli koliko je procenata SNS osvojio.

Na ovakvu procenu – da Vučić ima izglede da pobedi u prvom krugu – možete gledati iz dva različita ugla. Sa jedne strane, nju možete oceniti kao širenje defetizma i obeshrabrivanje opozicionih birača. Međutim, iskustvo iz prethodne dve izborne kampanje (2014. i 2016. godine) nas uči da uveravanja opozicionih lidera da je Vučićev SNS daleko ispod 50 odsto a da njihove stranke imaju dvocifrenu podršku nisu kredibilna. Ispostavilo se da su projekcije o skoro polovičnoj pobedi SNS-a ipak bile tačne, te da forsiranje optimizma samo po sebi ne dovodi do boljih rezultata. Sa druge strane, navedena procena o neophodnoj izlaznosti se može posmatrati kao alarm za restrukturiranje opozicionog fronta.

Ako je glavni razlog apstinencije jednog dela „prodemokratski orijentisanog“ biračkog tela razočaranost tzv. postpetooktobarskom elitom, onda je za podizanje izlaznosti potreban i kandidat koji se ne može dovesti u vezu sa partijama koje su vladale pre dolaska SNS-a na vlast. Jedan deo tih birača može u Jankoviću i Jeremiću videti neku vrstu kontinuiteta sa postpetooktobarskom Srbijom (Jeremić zbog staža u DS-u i DS-ovoj vladi, dok bi neki Jankovićevu kandidaturu mogli prepoznati kao deo aranžmana i buduće saradnje sa DS-om). Za ove birače, to bi bili dovoljni razlozi da ne glasaju, osim ako se ne javi prodemokratski kandidat koji nudi otklon u odnosu na oba perioda, pred- i post- petooktobarski.

Saša Radulović pledira da bude takav kandidat. Međutim, ključno je pitanje da li će njegova kampanja doneti štetu ili korist u borbi za drugi krug. Hipotetički, tri scenarija su moguća:

(I) Kandidovanje Radulovića bi unelo konfuziju u „demokratski blok“ i time demotivisalo opozicione birače, te umanjilo izlaznost;

(II) Kandidovanje Radulovića samo bi dovelo do preraspodele glasova među opozicionim kandidatima, ali ne bi motivisalo nove birače;

(III) Kandidovanje Radulovića bi doprinelo povećanju izlaznosti, kroz mobilisanje dojučerašnjih apstinenata.

U dosadašnjoj debati na Peščaniku, ali i u široj javnosti, preovlađuju prvi ili drugi pogled (ponekad kombinovani). Vesna Pešić, na primer, tvrdi da kandidatura Radulovića može dovesti samo do preraspodele birača (što bi, ona smatra, pomoglo Šešelju da dođe do drugog mesta). Dejan Ilić i Saša Ilić smatraju da bi sukobi između novih kandidata „demokratske opozicije“ i DS-a doveli do demotivisanja birača koji su protiv Vučića.

Međutim, empirijski podaci pokazuju da učestvovanje DJB-a i DS-a u kampanji može da dovede do povećanja, a ne smanjenja, njihovog zbirnog biračkog tela. Na poslednjim parlamentarnim izborima DJB je uspeo da „izvede“ preko 220.000 glasača na birališta, a da to nije uticalo na pad podrške DS-u u odnosu na prethodne izbore (zapravo, 2016. godine DS je osvojio za oko 10.000 glasova više nego 2014. godine). Dakle, moguće je da čak i uz učestale međusobne napade u kampanji, obe strane dobiju više glasača. Zašto bismo onda isključili mogućnost da se sa kandidaturom Radulovića može povećati ukupan broj opozicionih birača?

U slučaju drugog scenarija – „puke“ preraspodele umesto pridobijanja novih birača – verovatno ne bi bilo štete po interese glasača koji su protiv Vučića. Šešelj je sa svojih 300.000 glasova sa prošlih parlamentarnih izbora daleko od borbe za drugo mesto, pa kakva god preraspodela da se desi između Jeremića, Jankovića i Radulovića, nemoguće je da sva trojica ponaosob osvoje manje glasova od Šešelja. Drugim rečima, ako se izdejstvuje drugi krug, u njega gotovo sigurno ulazi jedan kandidat tzv. prodemokratske opozicije. U tom smislu, sve i da Radulović ne motiviše nijednog novog birača, već samo preuzme deo postojećih pristalica Jeremića i Jankovića, ništa se neće pogoršati u pogledu šansi da se pobedi Vučić.

U zaključku, opozicija bi mogla imati znatne probleme da spreči Vučićevu pobedu u prvom krugu, budući da je veliki izazov postići izlaznost od najmanje 60 odsto. Verovatno je da Jeremić i Janković ne mogu do kraja mobilisati onaj deo biračkog tela koji ne simpatiše predpetooktobarske snage i koji je istovremeno duboko razočaran postpetooktobarskim dešavanjima. Takve birače može da motiviše kandidat koji će napraviti jasan otklon u odnosu na period 2000-2012. Naravno, ako uspe da generiše veću izlaznost, ovaj kandidat bi možda doprineo i delimičnom padu procenta osvojenih glasova Jeremića i Jankovića (jer bi se njihov udeo u ukupnom kontigentu glasova smanjio). Ali to nije presudno – bitno je da se dođe do 60 odsto izlaznosti i tako izbori drugi krug.

Slobodan Tomić

Izvor: Peščanik

 

DJB Mladi

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Zaista nam je potrebno čudo za izlaznost od 60%.Ne mogu da budem optimista još nismo skupili potpise sve mi djeluje poražavajuće i čini mi se da će ovo biti AV blickrig jedino me tješi što znamo šta je bilo poslije.

    • Ljubisa Preletacevic Beli bi mogao biti cudo I iznenadjenje ovih izbora. Na lokalu je stigao do 20%, neka na republickom nivou osvoji pola od toga I izlaznost ce biti 65%.

  • Solidna analiza ali nikako ne zanoraviti da je djb jedini nidio nesebicnu podrsku za jeenog kandidata.ako ne bude drugog kruga (kada ce i konacno izgubiti) djb ce napasti kako je odvukao glasove.sto je totalni idjotizam ali to ne znaci da ga nece koristiti kao neki kvazi argument.zato treba da se ponavlja da nisu hteli da slusaju i dogovore se.jankovic i jeremic a ne djb

  • Od tih 1.823.147 glasova,Vucic je izgubio bar 400 000 glasova posle svih afera u zadnjih godinu dana,a SPS bar 100 000 glasova.Tako da ako bi bila izlaznost od 60%,Vucic bi zajedno sa SPS imao ispod 40%.Opozicija bi u prvom krugu trebala da ima vise glasova od Vuciceve koalicije da bi mogla da pobedi u drugom krugu,i to je takodje bitno..Dzabe drugi krug izbora ako je Vucic recimo u prvom imao 45%,a opozicija zajedno 40%.Jer onda bi radikali mogli da glasaju za Vucica u drugom krugu.

    • Većina procenitelja pretpostavlja da kad partokratski gazda kaže “glasajte tako i tako” svi koji su članovi ili simpatizeri glasaju ko ovce.
      To naravno nije tako. I na SNS-glasače se može uticati da glasaju iz svoje glave. Izbori 2016. su to dokazali. Ubeđivao samo tada njihove glasače da glasaju za nekog drugog a ne za SNS. Većina od njih je glasala za DJB! To se slaže sa analizom u uvodnom članku. Ljudima je dosta neuspešnih – neostvarenih petooktobaraca i još neuspešnijih SNS-ovaca. SPS je fenomen, treba se ozbiljno njima pozabaviti.
      Građani i građanke Srbije nisu ovce koje glasaju na zvonce (to su samo dobro plaćeni poslanici SNS-a, što SR lepo konstatuje da to rade zbog uskih materijalnih interesa).
      Poradimo svi na izlaznosti:
      1. Pokažimo da postoji nova politička snaga sposobna, spremna, dosledna i uporna da ostvari promenu partokratskog sistema (sadašnjeg SNS i ostatke bivšeg SPS, SRS).
      2. Glavnih grupa koje su žestoko oštećene dosadašnjim delovanjem režima (zaposleni u privatnom i javnom sektoru, mali i srednji preduzetnici, poljoprivrednici, penzioneri, mladi).
      3. Da sa DJB šanse da se razreše 5 ključnih problema ozbiljno rastu (partokratija, ekonomija, odlazak radne snage, nezaposlenost, prodaja resursa)

  • Ono što nije jasno je kako se Šešelju toliko smanjuje podrška (prema procenama) u odnosu na izbore 2016.

    • Nije smanjena nego je sada realna a aprila 2016 je bila naduvana. Naime, neposredno pre izbora se Šešelj vratio iz Haga i tada je to izazvalo veliku medijsku pažnju pa je tada bio veoma popularan. Posle toga je ta euforija nestala, Šešelj nije imao nikakvo posebno političko delovanje, čak do danas nije jasno da li predstavlja vlast ili opoziciju. Moglo bi se reći da više naginje vlasti jer nikada ne kritikuje Vučića a napada opoziciju. Prema tome, njegovi glasači su ustvari i Vučićevi glasači a to im nije dobro jer sad ne znaju kako da naprave strategiju. Podjednako im je loše i ako Šešelj podrži Vučića i ako ga isture kao “opozicionog” kandidata.

    • Svi oni koji nisu “skontali” Šešelja, ozbiljno trebaju da razmisle da li misle. On je prošli puta imao dosta glasača na krilima “pobjede nad Haškim Tribunalom”. Mada je on tamo pokazao sve “gluposti i pada međunarodne pravde”, jer su ga optužili da je nagovarao nekoga da ide u rat – slao dobrovoljce što je inače legitimno. To je isto kada bi ja nekome reko : Skoči u bunar. Taj neko skoči u bunar i kao ja sam kriv. On se mogao relaksirano braniti, za razliku od drugih optuženika i time je izražavao i brezobrazluk i drskost. Da je imao optužnicu, kao Milošević i dr., pito bi ga kako bi se ponašao. Međutim on je i u ratu bio “Lažna opozicija”, kao i danas i svako ko to ne konta. Neka mi oprosti, ali ne bi bilo loše da poslije 30-tak godina glasanja za Šešelja, izvinite me, ali treba posjetiti ljekara. Šešelj gdje je god bio i Toma – Diploma, AV je bio golobradi piun u pozadini tribina ili razgovora uz paravan u sali seoskih domova. Gdje su god “Baljezgali”, tamo više Srba nema i neka nas više ne savjetuju i “Nebaljezgaju”. O Šešelju sve najgore znam iz rata, ali zaista…

    • Lepo ,skontali su simpatizeri SRS da se previse dodvorava Vucicu i napada opoziciju u nadi da ce ga Vucic uzeti u vladu.Takodje,Vucic ne moze da racuna na mnoge simpatizere SRS u drugom krugu,zato sto je SNS promenila radikalsku politiku za 180 stepeni,potpisala briselski sporazumom za koji simpatizeri radikala taj akt smatraju veleizdajom,zatim odlazak kod Klintonovih,savetovanje Tonija Blera itd.Vucic od radikala u drugom krugu moze dobiti eventualno 1%,i to od lokalnih odbora SRS koji politiku gledaju kao sopstvenu korist,ali od onih koji nisu clanovi SRS a glasaju za SRS,od njih VUCIC ne moze da izvuce neke glasove.

    • Beli bi značajno smanjio procenat Šešelju, zato što su mnogi srednjoškolci i mladi glasali za Šešelja videći u njemu kandidata koji parodira sistem, koji oni prepoznaju kao korumpiran i lažan.

    • Dobar deo odgovora dali su gg Sale i Đorđe. Drugi deo odgovora je da se u izbore uključuje istinska desničarska figura opozicije – Boško Obradović. on dodatno, ako ne i presudno, kupi baš Šešeljeve glasove

  • Nema sanse da Vucic i SPS zajedno imaju 2 237 000 glasova na ovim izborima cak i da se ponovi izlaznost od prosle godine.Vucic je izgubio Velju Ilica,mnogi glasaci SPS su razocarani.Cak ima onih i u SNS koji su razocarani,jer nisu svi dobili posao preko stranke.

    • I ja sam istog mišljenja. Ali isto tako, nije vredno rizikovati i treba gledati najgori mogući scenario, pa se voditi spram toga.

    • Zasto se racuna 300.000 pokradenih glasova, ako se tvrdi da je sada opozicija spremnija za izbore i da nece dozvoliti takvu kradju? Jedino je tesko spreciti “bugarske vozove”, ali ako ih bude na nivou proslih izbora to je opet 300.000 manje glasova SNS ukoliko se zapisnici iskontrolisu na birackim mestima.

  • Svakom inzenjeru je odmah bilo jasno sta Radulovic prica. Stvarno inzenjerski jasno. Lepo je rekao ili jedan ili sto vise. I sve ove brojke je vec iznosio. Svaka cast filozofiji ali zasto niste doveli nekog matematicara. Neki malo bolji srednjoskolac, da objasni, posebno Vesni. Nama je sem Radulovica izuzetno potreban Beli. Ja u svom okruzenju imam 2 prijatelja koji nikad nisu izlazili na glasanje(ni 5.okt). Sad glasaju za Belog. Sad jasno?

  • DJB samo da nastavi ovako. Šta god govorili okolo. Mnogo mi smeta što jedna kampanja koristi parole, zapažanja, čak i fraze pokreta. Sve će jednom doći na svoje. Samo napred!

  • Ima određeni broj ljudi koji su opoziciono nastrojeni (V. Pešič, D. Ilić itd.), koji iz nekog razloga uopšte ne mogu da svare postojanje i uspeh DJB-a. Oni se ponašaju kao da DJB uopšte nije u skupštini i ponašaju se kao da DJB nekome otima birače, a ne da je snaga koja je u ovom trenutku jedina prava alternativa ovoj vlasti. Razgovarala sam sa par takvih ljudi koji su na neki način pripadali “petooktobarskoj eliti” i zapanjila se kad sam shvatila do koje mere suštinski odbijaju, ili ne mogu da shvate, koliko je DJB trenutno snažan i realan. Zapanjila me takođe i količina tenzije i otpora kad je DJB u pitanju, a to nisu ljudi koji su direktno profitirali sa DS-om. Mislim da je to između ostalog i nesposobnost da se ide u korak sa vremenom, neki ljudi naprosto nemaju kapacitet da “rastu” u svakim godinama već se zaglave u nekom periodu i ni makac.

    • Da, i meni se čini kao da DJB vodi politiku koja je ispred svog vremena. Ljudi teško kapiraju strategiju koja se zasniva na zdravom razumu i lože se na populizam. Na primeru Jankovića možemo da vidimo kako se uz par poznatih ličnosti i masovnim botovanjem lako napravi euforija koja privuče ljude da glasaju za nekoga ko je od juče u politici i nema uopšte program. Nažalost, takve stvari kod nas prolaze a posle se čudimo što imamo takve političare.

    • Poštovana Ana,
      Potpuno ste u pravu. Nisu u stanju da prate hod vremena i promenu socio-ekonomskih odnosa. Čak i kada su sociolozi!
      Zato što su takvi i nemaju sledbenike. Njihove političke grupe su se svele na njih same.
      Drugo, činili su pogrešne i loše političke poteze. Vesna Pešić je podržala Vučića na početku njegovog mandata kao “nosioca promena”, Čedomir Jovanović i Vojislav Šešelj su golubovi opozicije koji jedu iz ruke, Rasim Ljajić radi uhljebljenja nikad nije ozbiljno izišao da zastupa socijaldemokratske ideje, Marijan Rističević je izdao poljoprivrednike, Krkobabić je izdao penzionere…
      Zanimljivo je da režimski novinari (neki kažu mediji) upravo izjave ovih marginalnih i dokazano nosilaca gubitničkih ideja obilato prenose.
      Njihov zadatak je jasan – treba stalno postavljati drvo tako da se šuma ne vidi.
      Kada ugledate šumu imaćemo i izlaznost i pobedu!

  • Tesko cemo skupiti potpise,rekoh nedavno nemoguca misija,a Beli nece uopste.Ja pomazem i upucujem da ako nece za SR,potpisu za Belog ali slabo je to.Ljudi su malodusni,da ne kazem depresivni.Cini mi se da imamo 7 a on 4000,smrc.

  • Ono što je mana ovakve strategije DJB je njena efikasnost ograničena na prvi krug. Ako se tu postigne uspeh, onda nemaju svi kandidati jedanaku šansu za pobedu u drugom krugu. Konkretno Janković je tu najslabiji, a Jeremić možda najjači. Za drugi krug je onda važno pitanje kome kandidatura Radulovića više slabi pozicije u prvom krugu.

  • Autor teksta, slobodan Tomić, kroz celu ovu po svemu irelevantnu analizu – u svim “kalkulacijama” polazi od samo jedne (nepromenjive) “konstante”: 1.823.147 glasova Vučiću sa prošlih parlamentarnih izbora. Sve ostalo “može i ne mora”. “Matematika” kojom barata pomenuti autor, u startu prelazi u alhemiju. A kao takva, ova po svemu alhemična analiza – gubi uporište u stvarnosti. Izgleda da je autor teksta (pre)čestim gledanjem Studia b i Pink televizije, poprimio onu potrebnu dozu nadrealne ubedjenosti u nadolazeću fascinatnu pobedu čoveka koji je iz temelja devastirao državu i narod, do nivoa nemogućeg oporavka. Naime, samo prazni džepovi para, i puni džepovi maketa i ušne školjke ispraznih parola – ne mogu zadržati 1.823.147 glasova čitavoj ondašnjoj koaliciji okupljenoj oko Sns-a, i tandema Vučić i Nikolić. Niti ima više te koalicione grupacije, niti postoji tandem Nikolić i Vučić, niti su makete postale jestive. A što je i najvažnije, niti je putnik Vučić na svom nemirnom letu sam u avionu. U pilotskoj kabini mu već sade Jeremić i Janković, dok im Radulović iz cisterne utače gorivo. Prijatan let u istoriju, dragi putnice.

  • Stvatno ne razumem kako ste polazeci od rezultata proslih izbora – Seselj 300 hiljada a DJB i DS po 227 hiljada i CBC 190 hiljada, dosli do toga da svaka raspodela na tri kandidata ne moze da ugrozi Seselja. Kojom matematikom? Evo jedne raspodele: DJB, DS i CBC zajedno imaju 644 hiljada glasova. Raspodela “na ravne casti” daje 215 hijada Jankovicu, Jeremicu i Radulovicu. Seselj uzima glat. Da niste mozda mislili da ce glasaci Dveri i DSS da glasaju za nekog od njih u prvom krugu?

    • Kad god sam glasao od svoje volje , a ne matematike, glasao sam za Koštunicu. Jedan kandidat će se odvojiti, verovatno Janković.Da nije bilo DJB glasao bih za Dveri. Dosta svađe i navijačkih strasti,, skinimo diktaora.

  • Svi kandidati treba da se ujedeni i pomognu Belom da skupi potpisie i u prvom krugu podigne izlaznost. Njegovoh realnih 3-5% glasova u prvom krugu je bar 2-3% ukupno novih birača, što može da napravi presudnu razliku izumeđu 58 i 60% izlaznosti. Samo jako!

    A onda, u drugom krugu, bio tamo Radulović, Janković ili Jeremić, sve je moguće, pa i ono što svi želimo – pad diktatora!