Autorski tekst Mediji

Kako mediji mogu da sruše aktuelni režim?

Pisali smo nebrojano puta da se ova vlast održava zahvaljujući nezapamćenoj kontroli i zloupotrebi medija. Izmenama medijskih zakona 2014. godine planirano je da država u potpunosti izađe iz medija, međutim, medije su masovno “preuzeli” ljudi koji su u sprezi s aktuelnim režimom.

Savet za borbu protiv korupcije je pre dve godine objavio izveštaj o vlasničkoj strukturi medija u kome su navedeni glavni problemi u medijima poput netransparentnog medijskog vlasništva, ekonomski uticaj kroz budžet i indirektne oblike finansiranja medija javnim novcem, tabloidizacija, cenzura i autocenzura. Ovaj izveštaj ukazao je kako se vrše zloupotrebe.

U većini medija postoji politička sprega vlasnika i urednika sa političkim strankama čime se izgubila osnovna funkcija medija – informisanje građana. Umesto toga, mediji pod kontrolom aktuelnog režima služe za političke obračune s političkim protivnicima pri čemu se služe izmišljanjem najprostačkijih afera koje su odavno prešle sve granice dobrog ukusa, tako da danas živimo u najzagađenijem medijskom prostoru ‘’u novijoj srpskoj istoriji’’.

Već pola decenije valjamo se u medijskom blatu kome se ne nazire kraj. Zaposleni u medijima svedeni su na poslušnike koji su sva pravila struke i osnovnu etiku ostavili ispred ulaza u te “medijske hramove” laži i prostakluka. Zaposleni u blatoidima često se pravdaju da nemaju izbora. Međutim, izbor uvek postoji. Upravo su novinari oni koji imaju moć da sruše ovaj režim i taj proces će početi kad odbiju da budu ponizne sluge bilo kome, osim sopstvenoj savesti i profesionalnim medijskim standardima. Novinari bi morali i trebalo bi da neprestano nadgledaju vlast ukazujući bez straha na svakodnevne mahinacije, zloupotrebe, greške i nepočinstva aktuelnog režima. Suština novinarskog posla je – istinito, pravoverno i objektivno informisanje građana. Unutar struke novinari bi trebalo da se jasno ograde od onih koji krše medijske zakone, a pogotovo se oglušuju na Etički kodeks novinara Srbije. Ovaj dokument propisuje osnovna etička, profesionalna ponašanja novinara koja pružaju osnovu za zdrav medijski prostor.

Promena u medijima mora početi od samih novinara koji će osuđivati neetična postupanja svojih kolega, koji će odbiti da budu stavljeni u isti koš s onima koji koji prave smeće od medija. Očigledno je da se koriste nedostaci u postojećim medijskim zakonima čiju je izmenu Pokret Dosta je bilo pripremio, a da tela poput Saveta za štampu nemaju ovlašćenja za drastične kazne kojima bi kaznili blatoide.

Zbog toga, odvajanje i ograđivanje od ovih drugih mora krenuti unutar medijske struke. Možda naša ideja zvuči previše idealistička, ali to je put kojim mediji moraju proći da bi zaista uvideli da imaju moć da samo profesionalnim postupanjima i beskompromisnim poštovanjem Ustavom zagarantovanog prava građana na informisanost, mogu da ogole šaradu aktuelnog režima. Materijala i inspiracije za takav posao, ova vlast im pruža svakodnevno.

Dr Ana Stevanović
narodna poslanica Pokreta “Dosta je bilo”

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Bravo Ana. Pozitivne promene uvek počinje unutar sistema, šire se na sve pore sistema i na kraju vrše uticaj i izvan sistema, na svoje okruženje a u konkretnom slučaju na politički sistem i njegovo funkcionisanje.

    • Hvala Vam dragi gospodine Miki. Verujem da svaka promena može poći od pojedinaca i da je lična odgovornost ključ promene. Povinovanje sopstvenoj savesti, a ne bilo kakvim interesima i nalozima, jeste ono što može doneti promenu u celom sistemu. Sve je samo pitanje volje.
      Lep pozdrav!

  • Odličan je tekst. Pogodili ste u centar.
    Mislim da je u svim domenima života glavni problem u nedostatku poštovanja ljudi kao ličnosti. Svaka ličnost je beskonačno vredna bez obzira na svoje poreklo. Kada tu glavnu istinu života zanemarimo, a u političkom životu današnje Srbije (i u javnosti uopšte) najveći deo učesnika upravo to namerno zanemaruje, onda dolazi do raznih zloupotreba položaja, prevara, iskorišćavanja ljudi i posledice su da su jedni obesni, bogati i samozadovoljni na račun 99% ovih preostalih koji su očajni, siromašni i duboko nezadovoljni svojim životom. Dakle istina o čoveku nam govori da moramo da poštujemo druge ljude. Makar da poštujemo, a bilo bi bolje i da ih volimo. Čovek koji je izdao radikalski ideal i sada smrad radikalske šovinističke politike ’90-ih bezuspešno parfemiše navodnim evropejstvom i ulizištvom prema vodećim zapadnim zemljama, danas manipuliše većinom građana Srbije bilo kroz skoro sve medije, bilo kroz šefovske pozicije prema podređenima u svim državnim ustanovama. Zato nam je loše.
    Bilo bi dobro da ljudi u medijima shvate koliko je važno ne lagati i ne izvrtati istinu, jer će inače loše posledice snositi većina ljudi koji se informišu preko tih medija. A ti isti ljudi su jednako beskonačno vredni kao i članovi porodica onih koji rade u medijima. Dakle, ako ne bih zlo učinio svom detetu, onda isto tako ne bih smeo zlo da činim ni tuđem detetu. Po toj logici bi trebalo da se vode svi ljudi koji rade u medijima, ali i svi šefovi u društvenim i državnim ustanovama. Tek tada će nam započeti bolji život.
    Ljudi iz medija, shvatite to i promenite igru!
    Što pre, to bolje!

    • Uvaženi gospodine Milane, zahvaljujem se na komentaru. U medijima i te kako postoje ljudi koji su svesni svoje pozicije i poziva. Nažalost, mnogo je onih koji biraju da to izdaju i zloupotrebe zarad najčešće krajnje prizenih i duboko pogrešnih interesa. A neprofesionalno postupanje samo jednog novinara, baca senku na rad svih drugih. Zbog toga bi novinari morali da se ograde od takvih i odlučno stali u odbranu svoje profesije. To je prvi, ali i najveći korak koji mora biti napravljen.

      Prijatan dan Vam želim!

  • Pozdrav iz sve snage Vama Ana i svim ostalim,
    Ocigledno je da u medijima nedostaje analiticki pristup izvestavanjima o mnogim pitanjima. (subvencije, krediti, koncesije).
    Kako ohrabriti ucenjene i zaplasene novinare da analiticki pristupe nekom problemu. Ja kao dipl ing masinstva sigurno to ne znam, a siguran sam da ni Vi, to ne znate, ali uz nas DJB mozda mozete pokusati
    Na primer Tribine posvecene novinarstvu. Mozda treba nesto tako organizovati sa novinarima ili o novinarstvu?
    Bile su dve tribine posle izbora, u Zemunu i Starom Gradu. Na tribini u Starom Gradu jedam novinar nas je sve iznanadio podatkom da u statutu poktreta Sase Jankovica postoji clan da se na izbore izlazi i ne postoji mogucnost eventualnog bojkota. Cudan je taj novinar. Mislim odlican. Zna. Ne boji se.
    Pogledajte Culibrka iz NIN-a. Objasnio kredit EPS-u kao nas DJB u skupstini.
    Pitanje broj 1. Kako novinare koji nemaju struku Culibrka ohrabriti da analiticki (ne mora kriticki) neku pojavu analiziraju?
    Pitanje broj 2 Kako gledaoce, stanovnike nase zemlje ohrabriti da analiticki posmatraju situaciju?
    Za sebe znam da nikome necu pricati lose o nakaradnom sistemu, nego cu podsticati da sused/komsija pocne amaliticki razmisljati, pa nek glasa za kog hoce.
    Moj komentar nije kritika i smernica kako da nas DJB deluje, nego samo moje vidjernje situacije
    Pozdtav iz SVE SNAGE jedan Zika
    Ako se ovaj komentar pojavi vise puta obrisite kopije

    • Dragi gospodine Žiko,
      hvala Vam na komentaru.
      Predlozi koje ste izneli su svakako dobri i bilo je nekoliko tribina koje su bile kvalitetne i u kojima su učestvovali ljudi od integriteta u medijima. Apsurd je taj da ishodi tih tribina nisu propraćeni u medijima, a neke su čak bile i otkazivane u poslednjem trenutku i zabranjivane.
      Analitičko razmišljanje je od ključne važnosti i ono se gradi još od najranijeg uzrasta. Veliak je odgovornost na roditeljima, a kasnije i na obrazovnom sistemu. Nažalost, nama je i obrazovanje srozano do krajnjih granica, tako da se deca uče da bubaju, umesto da misle, povezuju i promišljaju. I to je opet na pojedincu.
      Hvala Vam što nas pratite i komentarišete sa nama.
      Svako dobro!

  • Zdravo svima (prvi put posle nesrecnih izbora),
    po logici,trebalo bi da je počelo još 5 godina mraka(samo lepo vreme i nedavni protesti to maskiraju).
    Hvala Ana,možda bi se trebalo fokusirati na televiziju.
    Identični sistem manipulacije onom iz 90-tih,do pojave slobodnih gradova i lokalnih TV stanica posle šetnji 96-te i sedme,A KOJE SU SADA UKINUTE.
    Blokira se svaka informacija koja osvetljava i proturaju maligne informacije-to je cela filozofija(mnogo bezobrazno,nisko).

    • Dragi gospodine Milane,
      zahvaljujem Vam se na komentaru.
      Fokus bi svakako trebalo da bude kako na televiziji, tako i na svim medijima. Često ova vlast pominje kako se sad većina ljudi informiše na internetu te im to služi da istaknu kako nema cenzure, ali tako su angažovane njihve armije botova koje obesmisle svaki dijalog i suštinu. Brojni mediji su umesto informisanja otišli putem tabloidizacije, i time obesmislili svoje postojanje. Čini mi se da je zbog toga dužnost svih nas da budemo oni koji će učiniti sve što mogu kako bi saopštili istinu onima koji su izabrali da budu izmanipulisani.

      Prijatan dan!

  • Apropo medija, nema neke filozofije. Mediji moraju biti neutralni, profi i balansirani, ali jedino ako imamo demokratsko drustvo. U koliko imamo diktaturu kao danas ili u vreme Slobe, mediji moraju biti OPREDELJENI. Npr. ako grupa skinheda razbije od batina roma, ja kao medij ne mogu tretirati na isti nacin razloge skinheda i pripradnika romske zajednica. Duzan sam da se opredelim. Imamo teror jednog coveka, mogu samo biti na strani ili protiv terora. Molim poslenike sedme sile da ovo shvate na vreme, inace ce uci u istoriju kao ko-kreatori haosa u ovde. Ajde konkretno, mislim na Jugu, n1, sabac, vreme – nin – danas – insajder – krik itd. Svojevremeno smo imali pakao od drzavnih medija, bas kao i danas. Ali smo imali B92, Index, Studio B i ANEM koji su bili potpuno opredeljeni. Vreme diktature odredjuje vreme opredeljenosti. Ko to ne razume, doprinosi (cesto nesvesno) stvarnosti iz vremena Martina Niemollera.

    • Hvala Vam na ovom komentaru i kazali ste samu suštinu – vreme diktature određuje vreme opredeljenosti. Mediji bi trebalo da budu svesni da postoje ljudi koji će pamtiti sva njihova (ne)činjenja u ova smutna vremena, a da se od odgovornosti nikad ne može pobeći.
      Za razliku od užasnih 90tih kad smo uprkos svim strahotama imali medije koje ste pomenuli, danas imamo tek par svetlih tačaka na medijskom nebu. Nadam se da će još veoma kratko biti usamljeni u svom poslu, te da će odvažiti i druge da slede njihov primer.
      Svako dobro!

  • zaklučak koji se nameće iz Vašeg teksta je više nego utopistički. To što bi bilo, kad bi bilo. dobro bi bilo i sve u tom stilu. Više je nego jasno zašto tako neće biti. Svako ko podigne glavu biće mu ošišana.

    • Dragi gospodine Rajko,
      i mnoge veće utopije su se kasnije pretvorile u realnost, iako su bili ništa više nego nedostižan san. Strah od ”ošišane glave” uvek postoji i prirodan je, ali je mnogo strašnije da ostanemo poput nojeva zabijajući glavu u pesak i verujući da je tu sigurna.
      Strah jeste možda najintenzivnija emocija, ali kad bi svaki pojedinac ustao i pokazao da se ne plaši posledica dok radi ispravnu stvar, bilo bi mnogo teže ”ošišati glave”.
      Verujemo i činimo sve što možemo da ostvarimo tu promenu, ma koliko god se činila dalekom i nedostižnom.
      Puno pozdrava!

    • podsetili ste me na pesmu Arsena Dedića ..Kad bi svi ljudi na svijetu odlučili da.. Englezi imaju zaključak za našu situaciju u medijima : “too poor for morality”. I zadnje, izvinte, mislim da niste tu shvatili nešto, ne radi se tu o izazovu strah-hrabrost, već je “šišanje” prosta činjenica, hrabrost tu ne pomaže. U Srbiji se sprovodi tkz. “šimšir” politika, sve što štrči to se se seče. Za borbu protiv ovakvog nakaradnog sistema treba malo konkretniji plan od uklapanja u šablone koje postavlja vlast i nadanja da će svaki pojedinac “ustati”. Ustajanje, jednostavno nije moguće i potrebno je stvarati svoje medije, drugačije nije izvodljivo, a internet je dobar, ali nije dovoljan.

  • Da bi se doslo u opste do primene antiblatoidnog zakona i postovanje medijskih zakona uz strogu zabranu finansiranja medija iz budzeta potrebno je srusiti dve tvrdjave.Medijsku i botovsku. Ovu prvu mnogo teze zbog neverovatne pasivnosti prave opozicije DJB o DVERI. Ako misle da je skupstinska govornica dovoljna za rusenje medijske tvrjave pogresili su kao i twitovanje sa 120 slova. Vreme tece a dok opozicija čeka na svoja 2 min cupkajuci iza skupstinske govornice da bi ih na kraju Gojkovicka satarom iseckalaa mi polako starimo i to ce trajati decenikama dok ne umremo. Umesto da tracite vreme i zadovoljavate Maju pokrenire prvo opozicione internet vesti kao Sputnjik. Profesionalno bez glupih sujeta i rivalstva sa ostalom opozicijom i bez politickog imena stranke uglavljen u taj servis. Prave vesti .Emisije sa gostima. Prosiriti na region i naci zemaljske radio i tv emitere kod komsija uz granicu. I naceti tvrdjavu istinom. Šamarčinu otrežnjenja ste dobili pre dva meseca i nista jos niste shvatili.
    A ovu drugu tvrdjavu …samo saopstenje. Svi koji su radili za SNS internet tim čak i postedno a rade u JP i primaju pare iz buzeta brisace im se radni staz i morace da vraze sve licne dohodke u buzet. Ko ne vrati tu su cenjeni izvrsitelji kao i zatvorske sankcije. Dajte trgnite se iz letargije.