Autorski tekst Zapadna Srbija Urbanizam

“Kopaonička škola” masovne izgradnje objekata znanih i neznanih vlasnika

Kopaonik je jedno veliko gradilište. U to se može uveriti svako ko poželi da vrućinu i buku zameni svežim vazduhom i tišinom. Od vrućine će sigurno pobeći, ali očekivane zvuke ptica i insekata narušavaju zvuci bušilica, bagera, kranova i drugih mašina.

Gde god pogledate, nešto se gradi. Hoteli niču za godinu dana. Ljudi koji su proveli godine zidajući svoje vikendice, ciglu po ciglu, u neverici gledaju građevine i pitaju se da li će im zakloniti nebo. Razgovaram sa jednim od vlasnika vikendice u okolini hotela Grand i pitam ga ko to gradi. Neodređeno odgovara: kumovi, braća, optuživani pa oslobođeni narko dileri, šeik… Jedna gospođa navodi puna imena i prezimena.

Nadležni odobravaju zidanje i dograđivanje u samom centru planine, a da pritom ne proširuju postojeću infrastrukturu koja je izgrađena 1986. godine za potrebe Geneksovog kompleksa i koja to sve teže izdržava. Neki objekti su čak izašli na ski staze. Prostorni plan Kopaonika usvojen je 2009. godine, ali su već pet godina u toku njegove izmene i dopune, što investitori vešto koriste.

Dok uživam šetajući zelenim i cvetnim padinama srećem dve gospođe koje beru biljke. Videvši me, ustuknu i bojažljivo me pogledaju. Započinjemo razgovor, kažu mi da beru biljke za čaj, ali se plaše da ih neko ne prijavi jer znaju da nije dozvoljeno branje nekih biljaka. I zaista, Pravilnik o unutrašnjem redu u nacionalnom parku Kopaonik kaže da ”branje, odnosno sakupljanje lekovitog i drugog bilja, šumskih plodova, gljiva, kao i pčelarenje i pašarenje stokom može da se vršiti samo uz prethodno odobrenje Preduzeća, kojim se određuje područje, način i vreme branja i korišćenja”.

Nismo svi jednaki i nemamo svi isto pravo na parče neba i parče zemlje. Neko gleda nebo preko krovova velelepnih hotela, a neko sa terase luksuznog apartmana. Neko zauzime celu livadu, počupa travu i cveće iz korena, zemlju pokrije betonom, a neko se plaši da ubere buket kantariona i hajdučke trave.

Volim Kopaonik, uživam u njegovim lepotama i leti zimi. Volela bih da postane najveće skijalište jugoistočne Evrope. Ali, na prvom mestu treba da bude zaštita Nacionalnog parka. Moramo da čuvamo svoja prirodna bogastva i resurse jer nisu svi obnovljivi.

Sanja Majdak
Članica OO Palilula Dosta je bilo

 

Dosta je bilo

Komentar

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Jos uvek je Kopaonik bolji i pristojniji od Zlatibora, gde je Stamatovic napravio urbanisticko ruglo i unakazio ga. Naravno to nije popularno pricati, jer on sad kao neki vajni opozicionar. Ma licemerju i duplim arsinima se gube glasaci. Pozz