Autorski tekst Ljudska prava

Šta ako ti kasni?

Da, naslov je provokativan. I namerno je takav. Preuzet je iz kampanje „P(B)ravo za mame“.

Pre tri godine bila sam jedna od 250 mama u Srbiji koje su učestvovale u kampanji „P(B)ravo za mame“ koja je imala samo jedan cilj: da se promeni član 13 Zakona o finansijskoj podršci porodicama sa decom i time omogući direktnu isplatu naknade tokom porodiljskog odsustva samim porodiljama, umesto preko poslodavca.

Kampanju su organizovala tri udruženja građana – „Centar za mame“, „Srbija u pokretu“ i mreža udruženja „Roditelj“. Kampanje je okupila 250 mama iz cele Srbije koje su dobile podršku 159 poslanika/ca u Parlamentu, kao i obećanje tadašnjeg ministra rada, zapošljavanja, boračkih i socijalnih pitanja Aleksandra Vulina i tadašnjeg ministra finansija Lazara Krstića, da će Zakon biti promenjen do kraja 2014. godine.

U najvećem broju slučajeva uzrok kašnjenja porodiljske nadoknade je način isplate: poslodavci su obavezani da istovremeno sa isplatom plate osobi koja zamenjuje porodilju isplati i porodiljsku naknadu, a nakon toga pokreću postupak refundacije kod nadležnog ministarstva (u prevodu: poslodavci finansiraju državu). U zavisnosti od kapaciteta finansijskih službi poslodavaca (čitaj: ako je firma blokirana nema isplate), ažurnosti državnih službenika (a često i njihovog raspoloženja), ponekad prođe i 4-5 meseci do dobijanja prve refundacije.

Postupak nadzora nad primenom zakona vrši Inspektorat za rad i to isključivo po prijavi porodilje. Da li će oštećene žene podneti prijavu zavisi pre svega od nivoa njihovog ličnog samopouzdanja i straha od egzistencije nakon okončanja porodiljskog odsustva. Na ovaj način je država dvostruko oprala ruke. Odgovornost za isplatu naknada prebacila je na poslodavce, a odgovornost za osiguranje tog procesa na žene.

Poslodavci su takođe pozdravili predložene izmene koje bi njima olakšale administraciju oko porodilja. Izmena nije zahtevala dodatan novac iz budžeta, te tako ni državu ne bi dodatno opteretila – s obzirom na činjenicu da se novac za porodiljske i trudničke nadoknade unapred planira u svakoj budžetskoj godini.

Uprkos ogromnim naporima koje su mame uložile u ovoj kampanji, uprkos tome što se je radna grupa za izmenu zakona sastala čak 10 puta u toku 2015, uprkos tome što je u januaru 2017. predlog prošao kroz javnu raspravu, nema nikakvih naznaki da će se zahtevana promena Zakona i desiti.

Time je poslata jasna poruka mamama i bebama u Srbiji: snalazite se kako znate. Novcem koji ste zaradile mi ćemo upravljati onako kako nađemo za shodno. Bebe ćemo milovati u kampanji, ali ćemo se zato u realnom životu truditi da im sva stečena prava i obaveze oduzmemo ili umanjimo.

Neverovatna je lakoća kojom vlast u Srbiji odbija da olakša živote ljudi tamo gde je to moguće i gde nema nikakvih izgovora. U zemlji u kojoj je natalitet u drastičnom padu, u zemlji u kojoj se ljudi bore za goli opstanak, u zemlji u kojoj je više od polovine odraslog stanovništva nezaposleno, odgovorna vlast bi učinila sve da olakša roditeljima dolazak bebe na svet. Počev od toga da imaju bar za pelene i odeću.

Nažalost, vlast u Srbiji je sve samo ne odgovorna prema svojim građankama i građanima. A najneodgovornija je prema najmlađima i najranjivijima. Urušene su sve temeljne vrednosti na kojima počiva uređeno društvo – briga o najslabijima, solidarnost, humanost. Populaciona politika postoji samo pred kamerama, u stvarnosti se svodi na strategije na papiru i nekakve „Savete“ .

A nama prolazi vreme. Do 2040. veliki broj opština na jugu Srbije ostaće bez stanovništva. Prema procenama Republičkog zavoda za statistiku, za samo 80 godina u Srbiji će živeti manje od tri milona Srba, uglavnom starih i nemoćnih. Krajnje je vreme da se zamislimo nad svojom budućnošću i da shvatimo da sa ovom i ovakvom vlašću – budućnosti nema.

Olivera Jović
Članica Glavnog odbora

Prilozi uz tekst:
Spot kampanje:

Tekst jedne od pokretačica inicijative

Demografska analiza:

Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2011. godine u Republici Srbiji – Projekcije stanovništva Republike Srbije, 2011–2041.

Depopulacija Srbije

 

Dosta je bilo

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Mislim da sa ovakvom stopom odliva stanovništva, propašćemo kao društvo mnogo pre 2040.U mnogim selima nema nikog sem staraca i misaona je imenica da vide dete. Opština kruševca prema nekim mojim procenama zasnovanim na podacima RZS i podacima o iseljavanju koje daju zemlje OECD već je pala ispod 120 000. Sada se već veliki broj privrednika suočava sa kako kažu, nedostatkom kvalitetne radne snage upravo zbog iseljavanja.Iseljavanje pominjem jer mnogi neće zasnovati porodicu ovde, upravo zbog ovog o čemu vi pišete u tekstu gore kao da ovoj zemlji ne trebaju ljudi. A poslodavce pominjem jer će od njih morati da krene da shvate da su prvo grđani ove zemlje a onda tek GAZDE.

  • Brzina isplate porodiljama trenutno zavisi od likvidnosti poslodavca.Ukoliko je poslodavac likvidan i redovno isplacuje plate i porodiljama i ostalim radnicima,moze da se desi da ce porodilja pre doci do isplate nego da joj drzava nadoknadu direktno isplacuje.
    Naravno osnovni problem je sto svi poslodavci nemaju jednak tretman,tj.ovi sto se nisu pomucili oko osnivanja firme i njenog uspesnog poslovanja,nego su je dobili na tacni zahvaljujuci burazerskim vezama sa vlascu,obicno su i najgori poslodavci,ne znaju ni
    da vode firmu, nego samo da love u mutnom,muljaju sa vise firmi od kojih je vecina u blokadi, itd.Oni i ne mogu da shvate da je svakom dobrom poslodavcu bitno da je i radnik zadovoljan,uspesnost preduzeca zavisi koliko od vlasnika toliko i od zaposlenih,
    to je pre svega timski rad

    • Draga Tanja, imate poentu koju skoro niko u Srbiji ne razume: dobrom poslodavcu je ne samo bitno, već najvažnije, da je radnik zadovoljan. U firmi u kojoj radim, na svaka dva meseca se vrše ankete interno, a svake godine na nivou cele firme, o pogledima zaposlenih na situaciju u kojoj su, o tome koliko su zadovoljni (trivselsmåling – satisfaction measurement). Rezultati se objavljuju i firma najozbiljnije pristupa problemu ukoliko se pokaže da procenti nisu onakvi kakvi bi oni hteli da budu. To je ujedno stvar prestiža, ali i potrebe, nužde. Ako tu zaspite na času, firme koje rade drugačije će vam preuzeti ljude. U mom slučaju se ne radi o plati: ostaću u ovoj firmi čak iako mi druga ponudi malo više, jer mi se sve ostalo sviđa. Ono kad ne mrzite što morate na posao.

      Ovo je za mnoge poslodavce u Srbiji samo “bespotrebno” trošenje vremena i resursa. Radnik je tu onaj na koga možeš da se izdireš, isključivo samo roba. Zato i ne mogu očekivati lojalnost. Ne samo da će ih prvom prilikom napustiti, već ih mrze. A takva kombinacija ne može biti dobitna. Kada tome dodam da u Srbiji ne postoje nikakva pravila, ili ako postoje, ne poštuju se. Možete radnika pozvati na posao kada vam se ćefne, prekovremeno se ne plaća, imaš taj bedni paušal, ćuti jer možeš i to malo izgubiti…

      U Srbiji je sve drugačije. Nažalost. Kao da sve žele da urade u inat i naopako. E, baš hoću! Kao da niko nema oči, uši, kao da niko nikad nigde nije putovao i ponešto video. Čak i kad vide, čuju – ne registruju. Pred velikim ste iskušenjima DJB.

    • Baš lepo Betelgeuse,što možemo na ovom sajtu da pročitamo vaša iskustva iz Danske.
      Što više dobrih primera i prakse iz Danske copypaste-irati u Srbiju,to bolje za Srbiju i sve njene građane.
      No,kako ćemo se izboriti sa “mentalitetom”,uh, to me mnogo brine,taj “mentalitet” će izgleda da bude veliki problem:)

  • Citat iz teksta:
    “Neverovatna je lakoća kojom vlast u Srbiji odbija da olakša živote ljudi tamo gde je to moguće i gde nema nikakvih izgovora. U zemlji u kojoj je natalitet u drastičnom padu, u zemlji u kojoj se ljudi bore za goli opstanak, u zemlji u kojoj je više od polovine odraslog stanovništva nezaposleno, odgovorna vlast bi učinila sve da olakša roditeljima dolazak bebe na svet. Počev od toga da imaju bar za pelene i odeću.”

    Kada državu vode oni koji su tu isključivo da bi zadovoljili lične interese, onda se pitanje nataliteta za njih ne postavlja kao bitno. Narod je izgleda trošak, a situacija u kojoj se Srbija nalazi, izazvana ubrzanim iseljavanjem, belom kugom, je za takve nebitna. Oni uopšte to ne razumeju, jer nisu u stanju da razumeju, To su jednostavno radikali, nesposobni, niskog iq.
    Kako to drugi rade? Što se bele kuge tiče, postoje i reklame: “do it for Denmark”. Naravno da se nakon toga vodi briga o deci i da je roditeljima maksimalno olakšano podizanje dece.

    “Do it for Denmark”
    https://www.youtube.com/watch?v=vrO3TfJc9Qw

    https://www.youtube.com/watch?v=B00grl3K01g