13. septembra navršeno je četiri godine od kada je Srpska napredna stranka sa svojim satelitima u Kikindi došla na vlast. Ovaj period obeležilo je mnogo loših poteza i neispunjenih obećanja, najčešće datih u predizbornim kampanjama.
Sve je počelo likvidacijom javnih preduzeća i agencija, usled čega je više od stotinu sugrađana (mahom onih koji nisu politički podobni za vladajuću većinu) ostalo bez posla. Formirano je JP „Kikinda“, koje je preuzelo delatnosti ugašenih preduzeća, a gde su udomljeni stranački kadovi SNS-a, uglavnom oni koji nemaju iskustva u radu na mestima na kojima su postavljeni. Tako je vlast ubeđivala građane da će ovo jedno javno preduzeće funkcionisati besprekorno, ali i danas, nakon nekoliko godina od osnivanja, imamo situaciju da ga grad subvencioniše sa 30- 40 miliona dinara, svake godine, što znači da samostalno nije održivo.
Apotekarska ustanova dovedena je do prosjačkog štapa, ukupna dugovanja premašuju 100 miliona, pa danas imamo prazne rafove u državnim apotekama, neke su zatvorene, neke nemaju ni struju, a preostalih dvadesetak od oko 50 zaposlenih nema ni zdravstveno osiguranje već nekoliko meseci.
Dalje, naprednjačku vlast u Kikindi obeležile su i kupovine glasova, ucene i pritisak na birače na svakim izborima, zahvaljujući čemu su i došli na vlast.
Ne smemo zaboraviti ni neraprovravne raspodele novca lokalnim medijima na gradskim konkursima, usled čega je ugašena RTV VK, na kojoj smo svakodnevno mogli da vidimo i čujemo i opozicione stranke koje kritikuju loše poteze vlasti. S druge strane, medijima-portparolima vladajuće garniture u gradu, dodeljuju se enormne sume novca, koje dostižu iznose i preko 10 miliona dinara na godišnjem nivou.
Omogućavanje zakupa poljoprivrednog zemljišta strancima na teritoriji kikindske opštine, takođe je jedna od loših odluka koje su donešene, jer će tako domaći poljoprivrednici biti značajno oštećeni.
Što se neispunjenih obećanja tiče, ne smemo zaboraviti gradonačelnikovu najavu dolaska Lidla, zatim rekonstrukciju gradske pijace, izgradnju foajea Narodnog pozorišta, mostove na Starom jezeru, što je direktno obmanjivanje celokupne kikindske javnosti. Umesto toga, dobili smo pompezno otvaranje velikog kineskog butika na mestu nekadašnje Robne kuće Beograd, sve uz prisustvo čelnika pokrajinske i gradske vlasti.
Neko će reći, zašto ne pominjemo dolazak „stranih investitora“.
Prvo, jedna fabrika je samo preseljena iz Sente, a u kojoj gotovo nema novozaposlenih, jer je u njoj već bilo angažovano pedesetak Kikinđana, sadašnjih radnika ove firme, pa se poslodavcu više isplati da preseli fabriku u naš grad, budući da u Senti nema radne snage, jer je većina nezaposlenih u ovom mestu, sa pasošima EU, otišla u razvijenije zemlje trbuhom za kruhom. Javnost mora da zna da ovo nije zasluga vlasti, čime se hvalio i sam predsednik Vučić, koji je prisustvovao otvaranju ove fabrike u Kikindi, nego se radi o uštedi troškova poslodavca.
S druge strane, u drugoj fabrici posao možete dobiti samo ako imate debelu vezu, a treba napomenuti i da je odabir radnika, umesto preko NSZ, išao upravo preko gradske uprave, gde su zainteresovani predavali svoje radne biografije, što dovodi u pitanje odabir onih koji su zaposleni. Koliko nam dobro ide, vidi se iz podatka da je za stotinak radnih mesta u ovoj fabrici konkurisalo preko 1000 sugrađana.
Nažalost, partokratija je uzela maha, kako na republičkom, tako i lokalnom nivou, a „Dosta je bilo“ je opcija koja joj se najiskrenije i najoštrije suprotstavlja, jer sistemski uništava čitavo društvo, dok novac svih građana odlazi na plate podobnih na izmišljenim radnim mestima. To je problem koji prvo treba rešavati, kako bi Srbija, pa i Kikinda, postali mesto u kojem se lepo i rado živi.
OO “Dosta je bilo” Kikinda
Komentariši