Autorski tekst Obrazovanje Privreda

Zakon o kontroli obrazovanja

U Narodnoj skupštini Republike Srbije se raspravlja o Zakonu o osnovama sistema obrazovanja. Za ovu raspravu morali bi se zainteresovati svi građani Srbije, jer svi imaju nekoga bliskog ko je uključen u obrazovanje u Srbiji. Ovaj zakon opredeljuje budućnost našeg društva.

Kakvo je trenutno stanje našeg obrazovanja i šta iz njega dobijamo?

Svaki treći građanin ima samo osnovnu školu, ili ni toliko! U pogledu matematičkih, čitalačkih, naučnih sposobnosti i sposobnosti za rešavanje problema, naša deca zaostaju pola do jedne i po godine u odnosu na vršnjake iz razvijenih zemalja. Tek svaki šesti građanin ima više od srednje škole! Ovi podaci su dodatno problematični, jer u njih ulaze i sumnjive, kupljene diplome sa privatnih fakulteta.

Naše obrazovanje se presudno obezvređuje kada ministar prosvete sedi na sednici Vlade sa ministrom kojem je akademska zajednica dokazala plagiranje doktorata. Zašto bi se mlad čovek edukovao za ovdašnje tržište rada kada tako nešto glatko prolazi?

Kako vlast namerava da reši probleme obrazovanja? Jednostavno. Sve nadležnosti preneće se na ministra. Ministar će u narednih godinu dana doneti pedeset propisa kojima će regulisati srpsko obrazovanje. To je pet dana po propisu. Nacionalni prosvetni savet, koji kao stručno telo u Srbiji funkcioniše od 1880. godine, svodi se na savetodavca, čije savete ministar ne mora da uvaži. Umesto da nadzire zakonitost srpskog obrazovanja, Ministarstvo prosvete će potpuno njime upravljati. Zato ovo i nije zakon o osnovama srpskog obrazovanja, već zakon o njegovoj kontroli. Jer, srpskim obrazovanjem neće upravljati prosvetna struka, već ministar.

Nema napretka društva bez ulaganja u obrazovanje. Prosvetni budžet za ovu godinu je oko 1,5 milijardi evra. To je 3,65% BDP-a i 9,9% ukupnih rashoda i izdataka budžeta (evropski prosek je 5,1% i 10,6%). Procentualno manja izdvajanja od nas ima Rumunija (2,8% BDP-a), ali u apsolutnom iznosu četiri milijarde evra, dakle 2,76 puta više. Češka izdvaja 3,8% BDP-a (dakle, skoro kao mi), ali na četiri puta veći BDP, pa je češki prosvetni budžet šest milijardi evra. To je cena populizma.

Mi iz budžeta novac dajemo na projekte po kojima Uprava za dijasporu troši stotinjak miliona dinara godišnje na „povećanje Fejsbuk kontakata sa dijasporom“. Mi smo propisali da sredstva namenjena komunalnoj infrastrukturi i zdravstvu po selima mogu biti prebačena upravi za saradnju sa crkvama. Crkve i popovi, a ne lekari, ambulante i škole. Kreacionizam, a ne Darvin. Tako budžetom planira ova vlast.

Sopstveni novac dajemo investitorima bliskim vlastima da otvore nisko kvalifikovana radna mesta, na koja će država investitorima podvoditi radnike da tamo u smenama rade za minimalac koji subvencijama zapravo sami plaćamo. Namerom da naš obrazovni sistem „prilagodi tržištu rada“, promovisanjem dualnog obrazovanja u kojem će, po nacrtu zakona, deca raditi za pola minimalca, buduće generacije će se trajno zarobiti na nisko kvalifikovanim i slabo plaćenim poslovima.

Već danas, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, ispod 40.800 dinara zarađuje 61% zaposlenih. Preko 71.000 dinara zarađuje tek 9% građana. Postali smo upravo onakvi kakvima nas vlast predstavlja u svetu – zemlja jeftine radne snage, sa tržištem rada na kojem ne postoji radno pravo, kao što ne postoji ni nezavisno pravosuđe. Oni koji u Srbiji žele bolje obrazovanje, plaćenije poslove i više od života, nisu briga ove vlasti. Vlast računa da to nisu njihovi glasači. Prevariće se, jer siromaštvo prepoznaje svako, bez obzira na obrazovanje. A prepoznaće i krivca za to.

Naša deca zaslužuju priliku da se, ravnopravno sa vršnjacima u razvijenom svetu, obrazuju i za najplaćenije poslove budućnosti. Besplatno. Srpski budžet mora zacrtati jasan pravac ka obrazovanju kao prioritetu. Deca su nosioci budućnosti društva. Za besplatne udžbenike i školski pribor potrebno je dodatno izdvojiti samo 0,2% srpskog budžeta. Besplatno obrazovanje za svu decu u osnovnim i srednjim školama u Srbiji je moguće i Dosta je bilo će se aktivno zalagati za to na svim nivoima. Najpre na izborima u Beogradu, a onda i na svim ostalim nivoima vlasti u državi. To je samo prvi korak.

Vratićemo prosvetnoj struci nadležnost da kreira i vodi srpsku obrazovnu politiku. Sektoru informacionih tehnologija već danas nedostaje 30.000 radnika, a naši fakulteti isporuče stotinjak godišnje. Povećaćemo broj budžetiranih mesta na studijama računarskih nauka. Naša deca su sposobna i naši informatičari su već cenjeni u svetu. Deca će nam ostati kod kuće i radiće kvalitetne i dobro plaćene poslove. Sa njima nećemo pričati preko Skajpa.

Za Srbiju u kojoj će naša deca lepo i rado živeti.

Vladimir Đurić

Narodni poslanik Dosta je bilo

 

Dosta je bilo

Komentar

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Briga njih i za crkve i za popove.Kako su prosli profesori PBF posle istupanja u vezi isforsirane i glupe “afere”Darvin?Dobili su po nosu javno ponizenje i svi su skinuti sa svojih parohija.Nemojte generalizovati,nisu svi isti,kao sto tvrdite za opoziciju,tj.same sebe.Podsecate na Z.Zivkovica.a ima nas koji malo drugacije mislimo,clanova,simpatizera,bivsih i buducih glasaca.U crkvi je isto bolesno stanje kao u drzavi,uvek je slicno bilo u istoriji i gore.Postoje podzemni tokovi i struje bogoslovlja,pogleda na stvari i borba misljenja.Postoje i drugi koji se ne vide,koje ignorisu i disciplinuju sa pozicija vlasti,bas kao sto tretiraju DJB,a i oni su crkva.