Kada su u pitanju “besplatni programi” koje organizuju mnoge beogradske opštine, uzećemo za primer “besplatne izlete za penzionere” i “besplatne škole plivanja”. Kada su izleti za penzionere u pitanju, niko se izgleda ne pita koliko je penzionera išlo na izlet, niti koliko je ukupno penzionera u opštini. Istina je zapravo da svi penzioneri plaćaju izlet za manji broj penzionera.
Isti je slučaj i sa “besplatnim” školama plivanja. Mehanizam je sledeći – političar u nekoj opštini ima većinu, onda napravi svoj privatni klub koji o trošku opštine organizuje školu “besplatnog” plivanja. Prvo je pitanje – da li mogu sva deca da pohađaju tu školu? Na papiru mogu, ali svima je jasno da ne možete svu decu da stavite u bazen. Suštinski, to znači da od sve dece samo mali broj može da koristi ovaj program, ali da svi plaćaju.
Naravno, jedan od projekata bi legitimno mogao da bude – Besplatna škola plivanja, ali onda zaista mora da bude za svu decu. I, naravno, ne mogu privatne firme predsednika opštine da pružaju usluge.
Komentariši