Prenosimo Privreda Skupština

Narodni poslanik Dušan Pavlović objašnjava besmisao domaće politike subvencija

Ministar finansija je govorio o žrtvovanju za bolje sutra, da smo morali da smanjimo plate i penzije jer su prethodne vlade neumereno trošile. Da li su zaista penzioneri i zaposleni u javnom sektoru morali da podnesu ovu žrtvu?

Na kazne i penale u budžetu za 2018. predviđa se 18 mlrd dinara, to plaćamo jer neki ljudi danas u Vladi i adminstraciji neodgovorno obavljaju posao. Samo za plate koje smo smanjili od 2015. do danas štedimo nešto više od 20 mlrd.

Na subvencije dajemo 42 milijardi dinara, kad se izuzmu subvencije za kulturu i poljoprivredu. Većina tog novca ide za plate preduzećima u problemima i subvencije investitorima. Nema nikakvog razloga da poboljšaju poslovanje kad im država pokriva gubitke.

Premijerka je rekla da će doći da nam obrazloži kako subvencije utiču na privredni rast Srbije. Nije došla.

Srbija ima najnižu stopu privrednog rasta u celom regionu.

To je proizvod te politike subvencija za koju se u Vladi tvrdi da daje veliki doprinos privrednom rastu.

Privredni rast u Rumuniji 4 odsto, u Srbiji 0,5 u posledne tri godine. U čemu je poenta politike subvencija ako nam ne daje privredni rast?

Subvencije koje se tiču privlačenja investicija će se uvećavati, a ništa ne radite da se promeni karakter subvencija. Ovakva politika subvencija se vodi od 2006. Evo prošlo pet godina, pa gde je taj rezultat?

Dosta je bilo

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Izdvojio bih samo nekoliko zastrašujućih činjenica koje je naglasio prof. Pavlović:
    “Srbija ima najnižu stopu privrednog rasta u celom regionu… Privredni rast u Rumuniji 4 odsto, u Srbiji 0,5 u posledne tri godine. U čemu je poenta politike subvencija ako nam ne daje privredni rast?”
    “Premijerka je rekla da će doći da nam obrazloži kako subvencije utiču na privredni rast Srbije. Nije došla.”

  • Samo jedna ispravka vezana za Evropsku centralnu banku (videti na 32:40).

    ECB nikako nije mogla zasipati evropska tržišta evrima, jer nema za to zakonske mehanizme, a o političkoj volji da ne govorimo. Sav novac iz programa tzv. kvantitativnog olakšanja je završio u poslovnim bankama za otkup „toksične aktive“. Novac u posedu banaka je van prometa, ne služi za kreditiranje i samim tim privreda i građani od toga nemaju ništa.

    Inače, ECB pogrešno koristi (da ne kažem zloupotrebljava) termin „quantitative easing“, jer u svom originalnom značenju ima bitno drugačiji smisao.