Beograd Saopštenje

Kako ćemo sprovesti humanu kontrolu populacije pasa u Beogradu?

Glavni razlog pojave pasa na ulicama su neobeleženi psi koje vlasnici napuste, ili puštaju da se slobodno i bez nadzora kreću. Nema ni dovoljno mesta u prihvatilištima. Takođe, u našem društvu nisu dovoljno razvijeni svest, odgovornost, ni komunalna kultura. Deo odgovornosti ima i državna uprava, koja nije dovoljno profesionalna i nezavisna od političkog uticaja, tako da okleva u doslednom sprovođenju propisa.

Nijedna vlast do sada nije imala znanja, ni istrajnosti da reši ovaj problem. Umesto stručnim, pribegavali su politički poželjnim rešenjima, za koja su verovali da će doneti rezultate za kratko vreme.

Najvažniji razlog za humanu kontrolu populacije pasa je zdravlje ljudi, a zatim i zdravlje, zaštita i dobrobit životinja, komunalna uređenost i higijena, zaštita životne sredine, a postoje i socijalni i ekonomski razlozi.

Zoohigijena je komunalna delatnost u nadležnosti lokalne samouprave. Po Zakonu o veterinarstvu, opštine i gradovi dužni su da organizuju zoohigijensku službu. Po Zakonu o komunalnim delatnostima, ova služba obavlja hvatanje, zbrinjavanje, veterinarsku negu i smeštaj napuštenih i izgubljenih životinja. Zakon o dobrobiti životinja, propisuje obavezu da lokalne samouprave sačine i sprovode program kontrole i smanjenja populacije napuštenih pasa i mačaka.

Grad Beograd je 2011. godine usvojio Strategiju rešavanja problema nevlasničkih pasa i mačaka, a 2013. godine usvojio je i Program kontrole i smanjenja populacije napuštenih pasa i mačaka. Ovi dokumenti nisu usaglašeni, jer Strategija ima težište na odgovornom vlasništvu, a Program na rešavanju kroz prihvatilišta.

Troškovi sprovođenja ovih dokumenata su neracionalno visoki. Samo u 2012. i 2013. godini Beograd je na sprovođenje mera iz budžeta ukupno potrošio oko 1,2 milijarde dinara, ali su očekivani rezultati izostali. Troškovi su u 2012. godini bili 18 miliona za usluge hvatanja, 479,4 miliona za usluge zbrinjavanja i 138,3 miliona dinara za ostale usluge, dok je u 2013. godini potrošeno 7 miliona na hvatanje, 478,7 miliona za zbrinjavanje i 55,5 miliona dinara za ostale usluge. Tu treba dodati i oko 50 miliona dinara godišnje za odštete građanima zbog ujeda pasa.

Građanin koga povredi napušten ili neobeležen pas bez nadzora, može tužiti grad za naknadu štete, a u medijima se može pročitati da grad Beograd godišnje plaća oko 50 miliona dinara na ime odšteta za ujede pasa.

Kada dobijemo poverenje Beograđana odlučno ćemo uvesti red i uspostaviti trajno, sistemsko rešenje humane kontrole populacije pasa, kroz ove konkretne mere:

1) Dotirano obeležavanje i registracija pasa – Obeležavanje pasa je obaveza vlasnika, ali kada vlasnici to nedovoljno čine, ili izbegavaju da čine, a nadležni državni organi to ne kažnjavaju, razumna je svaka mera koja podstiče prepoznavanje vlasništva. Racionalna lokalna samouprava pre će pomoći vlasnicima da obeleže pse, nego što će plaćati odštete za ujede i graditi velike azile.

2) Dotirana sterilizacija pasa poznatih vlasnika – Ovo je najefikasnija mera kontrole populacije, kojom se smanjuje priliv novorođenih pasa na ulice i podstiče odgovorno vlasništvo. Uprkos toj činjenici, vlasnici nemaju svesti, ni volje, ali nisu ni pravilno informisani, tako da su veoma retki oni koji se odlučuju na ovu meru. Zato je važno podstaći vlasnike da sterilišu pse, ukoliko ne žele njihovo potomstvo. Jedan od načina je dotiranje sterilizacije.

3) Unapređenje komunalne delatnosti i službe zoohigijene
Naročita pažnja biće posvećena kontroli u prigradskim opštinama. Uhvaćeni obeleženi psi biće vraćeni vlasnicima uz naplatu naknade za troškove hvatanja, prevoza i smeštaja, što je mera odvraćanja od nepropisnog ponašanja i neodgovornog držanja. Povećaćemo nivo komunalne higijene i efikasnost upravljanja otpadom, kako bi se uklonili mogući izvori hrane za životinje bez nadzora (redovno odnošenje smeća, čišćenje divljih smetlišta, uređenje i ograđivanje deponije). Napuštene životinje hraniće se na uređen način.

4) Obrazovanje, informisanje, saradnja sa građanima
Mudra lokalna samouprava otvoriće se za saradnju, jer građani mogu pomoći na mnogo načina – volontiranjem, negovanjem, udomljavanjem, doniranjem hrane i lekova, staranjem o uličnim psima, predlozima za poboljšanje usvajanja i primene propisa. Podsticaćemo medijski, institucionalno i finansijski sve navedene oblike saradnje sa građanima i njihovim udruženjima.

5) Izgradnja prihvatilišta (azila) – Tek kada se sprovedu sve navedene mere, očekivano je da će se zaustaviti priliv novih pasa na ulice. Tada ima smisla izgradnja novih prihvatilišta za pse bez vlasnika ili preuređenje postojećih. Lokalne samouprave koje su izgradile prihvatilišta bez ovih mera, suočavaju se sa stalnim prilivom novih pasa, pretrpanošću, i na kraju, gradnjom još većih prihvatilišta, za šta se troše sve veća budžetska sredstva. Upravo to se dogodilo i u Beogradu. Ubedljivo najveći budžetski izdatak grada Beograda u ovoj oblasti je upravo zbrinjavanje pasa u prihvatilištima.

Mi imamo jasan plan i volju da sistemski i održivo rešimo problem. Na primeru Beograda pokazaćemo kako će se ovaj problem rešavati u svim lokalnim samoupravama u Srbiji.

U prilogu:
Humana kontrola populacije pasa u BeograduHUMANA KONTROLA POPULACIJE PASA U BEOGRADU

Dosta je bilo

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

    • U pravu ste, način hvatanja je nehuman i traumatičan za pse, ali i za ljude koji tako nečemu prisustvuju. I zato ima rešenje. U Vršcu od 2008. godine psi se hvataju strelicama sa omamljujućim sredstvom, koje se izbacuju duvaljkom. Mislim da je to prva opština koja je takav način uvela. Zoohigijeničari (ili šinteri, kako vam je lakše) su rekli da je od svih načina hvatanja taj najbolji i najefikasniji. Najmanje traumatično, sa najmanjim rizikom od povrede životinje, nema galame i ne pravi se scena. I njima je od tada lakše, jer ih više ne psuje narod dok hvataju pse.

    • Dok jednom ne smrkne drugom ne svane. Školski primer ogromne zarade na uštrb jadnih životinja je azil u Vršcu. Mislim da jedino može da mu parira azil (logor) u Prači (bih) gde se zgrce ogromna lova a životinje umiru u najgorim mukama. Dakle,riba smrdi od glave….i da nije neodgovornih vlasnika od kakvog poštenog rada bi živeli vodeći u gore navedenim ustanovama?!

    • Vršac je bio prva opština u kojoj je 2007. godine čipovana cela populacija (oko 4500) pasa, i rađene dotirane sterilizacije. Tada je izgrađen i azil za 50 pasa, što je optimalan broj mesta za populaciju te veličine. Međutim, opština je 2009. godine ukinula sve mere, a nikakve nove nije sprovela, tako da je uspostavljeni sistem brzo propao. Od tada se povećavao broj pasa u azilu, tako da smo 2015. godine došli dotle da je napravljen novi za 600 pasa. Prošle zime je javnost u Srbiji bila šokirana slikama i stanjem u vršačkom azilu.

    • Dosetili se lake zarade na legalan način. Ponekad me sramota što sam ljudsko bice

  • Još jedna dobra mera je dati posebne pogodnosti onima koji žele da otvore privatne azile. Takvih azila već ima i treba im olakšati rad. I, još nešto što pod hitno treba uraditi, upravo zbog svega ovog što ste naveli: napraviti groblje za kućne ljubimce.

    • Poštovana Ana. Vaša ideja o pogodnostima za otvaranje privatnih azila je odlična. To je jedan od načina na koji građani mogu da pomognu. Ali je prvo i pre svega neophodno da se svi psi registruju. Tada će se znati koliko pasa ima, pa će se moći planirati koliko mesta u azilu (ili azilima) je potrebno, i koji je najbolji način da se ovaj deo programa sprovede. Po mom ličnom mišljenju, u privatnim azilima će psi imati bolje uslove i više nege, čak možda i za manje novca, nego što bi dobili u javnim azilima. Jedini rizik je trajnost takvog azila, ako vlasnik odustane da se bavi time.

  • Mislim da je prva i najvažnija stvar koja se mora učiniti – sveobihvatna akcija čipovanja svih vlasničkih pasa .Bukvalno angažovato sve raspoložive smage – kinološki savez,veterinarske službe (privatne,državne) ,inspekcije.
    Ista je situacija kao sa državnim firmama (lične karte) – kako da odrediš šta da se radi kada ne znaš kakvo je stanje.
    Ako strogo kontrolišeš uže,urbano gradsko jezgro puštaće ti “višak” pada sa periferije.I obrnuto.
    Čak je besplatno čipovanje poželjno jer ljudi zbog 1000 dinara ne obave to (jedan deo).
    Posle toga kažnjavati.
    Nisam pristalica drakonskog kažnjavanja,već mislim da je izvesnost kazne bitnija .
    Što se tiče savesnog vlasništva – ako “vlasniku” (staratelj je bolja reč) pobegne/nestane pas realno je da prijavi nestanak u roku od 48 h .Ako ne prijavi kazniti ga i uz kaznu mu naplatiti hvatanje,čuvanje i hranjenje i transport psa.
    Moramo razdvojiti ljude koji su imali peh da im pas nestane od onih koji psa namerno izbace na ulicu.
    Kinološki savez da učini sve da spreči “štancovanje” rasnih pasa. Ograničenja moraju da postoje i zbog zdravlja jedinki jer kod nekih odgajivača se ženke bukvalno eksploatišu do maksimuma i pretvorene su u mašine za štence ali i zbog samih rasa.Unakaženo je mnogo rasa…Dva ,najviše tri legla od jedne kuje za registrovanog odgajivača i jedno za običnog vlasnika je sasvim ok….
    Žalisno je kako neki “odgajivači” tretiraju pse.Kao prasiće ih gaje.Bukvalno.

  • JEDINO ODRZIVO RESENJE:
    Opsta obavezna, orocena i besplatna (o trosku drzave) sterilizaciaja i cipovanje SVIH pasa u drzavi Srbiji je JEDINO RESENJE ali uz obavezno drakonsko kaznjavanje svakoga kome se nakon tog roka u dvoristu, stanu ili povodcu nadje nesterilisan, necipovan ili nevakcinisan pas.
    Uz zatvaranje gomile divljih odgajivacnica, problem bi bio resen za najvise 5 godina.

  • Pricamo samo o psima sve vreme kao da macke ne postoje… Apsolutno se slazem za sve sto ste naveli za pse da bi trebalo da se organizuje ali da se na isti nacin i macke tretiraju, besplatna sterilizacija i cipovanje…

    • Nevena, u pravu ste. Postoje iskustva koja ukazuju da, ako se primene mere kod pasa i smanji se njihova populacija, dolazi do povećanja broja mačaka. Zato problem mačaka i pasa treba rešavati istovremeno. Međutim, naša javnost mnogo više posvećuje pažnju psima, to je većini mnogo zanimljivije, tako da se svaka rasprava o problemu pasa i mačaka vrlo brzo suzi samo na pse.