Intervju

Saša Radulović za Beogradski glas: Trčimo maraton, a ne sprint

Tek kad ga je vlast naprednih radikala shvatila ozbiljno postao je meta njihovih đubroida koji ga ni sad, kad je abdicirao u Pokretu „Dosta je bilo“ ne ostavljaju na miru. Možda iz navike, možda iz straha. Ljudi koje je osnivanjem DJB iz anonimnosti lansirao u političku javnost i koji su mu lako okrenuli leđa, mantraju da on i dalje vlada iz senke, ne usuđujući se da objasne o kakvoj je to vlasti reč i šta je čija senka. Tek, Saša Radulović je i dalje prisutan, unutar ili van „senke“. Ostao je dosledan u odluci da se povuče sa čela stranke, ali ne i da odsustane od programa s kojim je i dospeo u političku orbitu. Sa istim elanom, istom političkom drskošću, sad kao predsednik Programskog saveta DJB, priprema jesenje novitete.

Nakon ipak neočekivanih zbivanja u pokretu „Dosta je bilo“ (DJB), kako biste saželi svoja razmišljanja kad sad podvučete racionalnu, a potom i emocionalnu crtu?

Osnovna ideja sa kojom sam ušao u politiku 2013. godine jeste da je Srbiji potrebna promena, sistem, ne vođa, da taj sistem mora da radi u interesu građana i domaće privrede, ne korumpiranih političkih elita koje bi da od Srbije naprave privatnu partijsku državu i zemlju jeftine radne snage za subvencionisane strane investitore, i da novi sistem moraju da prave ljudi koji nisu zloupotrebljavali javne resurse i učestvovali u kreiranju današnjeg partijsko-parazitskog sistema. Ključno pitanje nije koliko si dugo bio u politici, već da li si zloupotrebljavao javne resurse kad si bio u prilici. Recimo, poverenik Rodoljub Šabić je već jako dugo u politici.
Drugi deo ideje je da se građanima ne mora podilaziti i prodavati jeftina demagogija, da je moguće voditi politiku bez kompromisa sa osnovnom idejom i principima, da je moguće otvoreno kazati popu pop, a bobu bob i da će glasači tu otvorenu komunikaciju razumeti. Takođe, deo te politike je bio i princip da DJB neće ulaziti u predizborne ili postizborne koalicije sa bilo kojom strankom koja je deo partijsko-parazitskog sistema na bilo kom nivou vlasti. Na primer, ako u Šapcu ili na Novom Beogradu radite isto što i SNS u svim ostalim opštinama u Srbiji, saradnja DJB sa takvim strankama nije moguća bez obzira na to da li ste protiv SNS-a ili ne.
Sa tom i takvom politikom na izborima 2016. godine bili smo najveće iznenađenje, bez novca i medijske podrške osvojili šest odsto glasova u Republici, 11,2 odsto u Beogradu. Rekao bih da su tri stvari bitno uticale na taj rezultat. Prvo, bili smo jedini novi na političkoj sceni, praktično bez konkurencije. Drugo, u to vreme niko nije shvatao važnost društvenih mreža, tako da smo nesmetano, bez botova i napada, mogli svoj program i političke ideje da plasiramo biračima, a da ne budu zatrovane negativnim komentarima plaćenih botova vlasti i konkurencije. I treće, niko nas nije uzimao za ozbiljno, tako da nas praktično nisu ni napadali u tradicionalnim medijima. Sve se to jako brzo promenilo nakon tih izbora.

Ja nisam blag čovek

Politički protivnici su shvatili koliko je ideja DJB opasna po njih i od tada smo konstantno pod napadima, a većina je bila usmerena na mene. Ja sam direktan čovek, otvoreno govorim ono što mislim i kako vidim stvari. U okruženju potpune medijske blokade i nemogućnosti da se stavovi obrazlože biračima, uz otvorenu kampanju protiv DJB u praktično svim medijima, ova vrsta komunikacije očigledno nije dala rezultate. Plasiran je narativ da se svađam, da neću ni sa kim, da sam arogantan, da napadam medije itd. Ja ne kažem da smo sve savršeno radili niti da sam ja blag čovek. Činjenica je da smo taktički i strateški nekoliko puta pogrešili, da smo trčali maraton sprintom. A isto tako je i činjenica da se glasačima nije dopalo što smo otvoreno rekli da će Vučić pobediti u prvom krugu predsedničkih izbora ukoliko ne budemo imali jednog kandidata i nismo podlegli histeriji da se podrži gubitnička strategija, što smo tražili da se pravi koalicija novih ljudi koji nisu zloupotrebljavali javne resurse, što smo ukazivali na činjenicu da se i političari koji se predstavljaju kao opozicija ponašaju isto kao i SNS tamo gde su na vlasti, što smo kazali da političari bivše vlasti ne mogu da pobede Vučića u Beogradu. Više se bave pitanjem zašto nešto govorim nego da li je to tačno. Nije im se dopalo što smo ponudili koaliciju „Dverima“, NDBG i Belom zbog „Dveri“, ali bi bila u redu da su svi pristali. Koalicija bi osvojila preko 10 odsto da su svi pristali. Sve stvari koje sam govorio mislim i danas.
Ja sam racionalan čovek. Cilj DJB je da pobedi na izborima i sprovede svoj program. Ako moj način političke komunikacije nije prihvaćen i izaziva kontraefekat, onda je potrebno da taj deo posla preuzme neko drugi. Ako glasači nisu spremni da čuju da nema velike suštinske razlike između bivše i sadašnje vlasti, osim što ih Vučić jako nervira, onda nema razloga da im to dalje ponavljam. Na političkoj sceni ima dovoljno političara koji govore ljudima ono što oni hoće da čuju. U politiku sam ušao da to promenim. Ja bih to možda i mogao da naučim, ali ne želim. A i ne bih bio mnogo dobar u tome. Ima mnogo ljudi koji to umeju mnogo bolje od mene. Jedna od ključnih vrednosti DJB je da nas vode najbolji.

Najbolji program za Srbiju

Vaše ostavke bile su neočekivane. Zašto ste ih podneli i zašto niko od prethodnog rukovodstva DJB nije ponovo izabran na neku rukovodeću funkciju u stranci?

Mi smo ostvareni, odgovorni i ozbiljni ljudi, koji su podneli ostavke kao lični čin preuzimanja odgovornosti zbog lošeg rezultata na beogradskim izborima. Nakon izbornog neuspeha u poslednja dva izborna ciklusa smatrali smo da je u najboljem interesu organizacije i ideje DJB da posao vođenja organizacije preuzmu drugi ljudi. Zbog toga se nismo ni kandidovali. U isto vreme, staro rukovodstvo nije napustilo organizaciju, već je ostalo da podrži novo rukovodstvo, što je jedinstven slučaj na našoj političkoj sceni. I pored političkih grešaka koje smo pravili, od kojih je sigurno najveća učešće na predsedničkim izborima, niko u Srbiji, pa ni naši politički protivnici i konkurenti, ne spori da DJB ima daleko najbolji politički program za Srbiju.
„Dosta je bilo“ ima novo predsedništvo na čelu sa narodnim poslanikom Branislavom Mihajlovićem iz Bora. Mislim da je Bane napravio odličan tim koji je spoj iskustva i mladosti, sa novim licima koja će sigurno predstavljati veliko osveženje na političkoj sceni Srbije. Moje mesto i mesto članova bivšeg rukovodstva je u Programskom savetu DJB koji nema direktnu ulogu u operativnom vođenju i upravljanju organizacijom, i čiji je zadatak da unapređuje program „Dosta je bilo“ i podrži novo predsedništvo.

Bivši članovi vas optužuju da ste „izneverili program“, ali niko ne navodi koji deo programa. Ko je koga i zašto izneverio?

Igra prestola u DJB je završena. Gubitnici se ljute nespremni da priznaju da politika razdora koju su kandidovali, dezinformacije koje su se sada očigledno pokazale netačnim i manipulacije opravdanim nezadovoljstvom zbog loših izbornih rezultata nisu mogli da prođu u organizaciji. Suočeni sa činjenicom da su u manjini, da članstvo DJB ne želi politiku podrške Vučiću da „završi Kosovo“ i ne želi politiku „EU nema alternativu“ i suočeni sa siguranim gubitkom unutarstranačkih izbora (jer da su imali podršku članstva, ne bi odlazili), razmišljajući o svojim političkim karijerama, odlučili su da je za njih lično najbolje da pokušaju da razore organizaciju nezadovoljni odlukama većine na stranačkim organima. Nije im uspelo. Jedino mi je iskreno žao što je ova njihova borba za preuzimanje organizacije ostavila negativne posledice na mnoge članove koji su ostali razočarani zbog unutarstranačkih sukoba. Većina je pokušala sve da do njih ne dođe, apelovala, ubeđivala, molila. Kada se ne slažete sa politikom stranke koja vas je dovela na političku scenu, onda podnesete ostavku i vratite mandat. To je za poštovanje. Činjenica da su gubitnici zadržali mandate i krenuli u kampanju blaćenja organizacije koja ih je dovela na političku scenu ostavlja otvorenim pitanja o stvarnim motivima.

Da li je samo moj utisak da su „mangupi“ iz vaših redova zapravo bili „trojanski konji“ aktuelne vlast?

To je utisak mnogih. Na kraju, vreme će pokazati. Srbija je prepuna političkih preletača koji svoje pravo lice pokažu tek nakon izbornog neuspeha, kad se uplaše za svoje pozicije i pokušavaju na neki način da materijalizuju svoje mandate i nekako sebi obezbede političku budućnost. Za gotovo sve njih javnost nije ni znala pre izbora 2016. godine. Svi su dobili mandate tako što im je ime stavljeno na listu DJB na tim izborima. Organizacija im je poklonila poverenje. Da su ljudi koji su bili dalje na listi stavljeni ispred njih, rezultat DJB na tim izborima bio bi praktično isti. Mi se te 2016. godine nismo dobro poznavali. U DJB se od 2014. do tih izbora učlanilo preko 5.000 ljudi. Činjenica da je objektivno izuzetno teško znati ko će se kako ponašati kada dođe u poziciju da trguje mandatom i da ne postoji zaštita od nečasnih ljudi, slaba je uteha biračima. Ali, nažalost, tako je. U DJB je ušlo mnogo neostvarenih ljudi koji su tu zbog interesa, a ne zbog ideje. To je politička realnost u Srbiji. Teško je ubediti ostvarene ljude sa integritetom da uđu političko blato.

 I dalje trn u oku

Suština vašeg političkog koncepta jeste promena sistema, a ne stranaka na vlasti. Vidimo da i neke opozicione stranke toga postaju svesne i diskretno preuzimaju taj koncept. Kako to tumačite?

To je suština politike DJB. DJB original. Mislim da je dobro kada vaši politički konkurentni počnu da preuzimaju vaš program i vaše ideje. Znači da vaša politika pobeđuje. Interesantno je da isto rade i potpuno nove političke opcije koje nastaju.

DJB je očito trn u oku ovog režima. Vidi se to i po usiljenoj potrebi da se diskredituje vaš naslednik Branislav Mihajlović, kome provladini mediji, u nedostatku ozbiljnih argumenata, pripisuju „bahatost“ jer je kao poslanik predugo boravio u Skupštini i napravio „veliki“ trošak za parkiranje(?!). Kako to objašnjavate?

Upravo tako kako ste rekli: iako oslabljen najnovijim dešavanjima, DJB je i dalje trn u oku ove vlasti. Znaju da nećemo odustati i da ćemo posle poraza u jednoj bici ustati i krenuti ponovo.

Neki od bivših saradnika su vas optužili za skretanje udesno. Delimično zbog saradnje s „Dverima“, delimično zbog stava o Kosovu. Da li je namenski stvorena dilema između suštinskog i funkcionalnog patriotizma izraz političke praktičnosti ili političke nepismenosti?

Stav DJB o Kosovu je nepromenjen otkako je DJB osnovan. Moji stavovi o Kosovu su poznati još od 2006. godine dok sam pisao blog na B92. Ti stavovi su zasnovani na principima poštovanja ugovora i imovinskih prava, ne na emocionalnim pražnjenjima. DJB je uvek bio patriotska stranka. Saradnja sa „Dverima“ nije nikakvo skretanje udesno, već tehnička saradnja koja je u Boru, na primer, dala odlične rezultate. Birači u Beogradu je nisu prihvatili.

Kriza u opoziciji

Kako sagledavate dalje učešće u političkom životu i na koji način ćete vratiti snagu i autoritet svom političkom čedu – pokretu „Dosta je bilo“?

Program DJB je najjači brend DJB. Njega smo postavili Dušan Pavlović i ja početkom 2014. godine, kada je osnovan DJB. Taj program je nastavak onoga što sam sa svojim timom radio kao ministar privrede. Taj program se nije menjao od početka do danas i, kako stvari stoje, i nakon promene rukovodstva će ostati isti. Novo rukovodstvo radi zajedno sa bivšim rukovodstvom i sa Programskim savetom na novoj strategiji koju ćemo objaviti na jesen. Za jesenje zasedanje Skupštine pripremamo i kompletan set zakonskih predloga koji će glasačima jasno pokazati šta će DJB uraditi ako dobije njihovo poverenje na izborima. DJB tim je osvežen novim ljudima na čelu koji zaslužuju šansu i mislimo da će glasači to prepoznati.

Šta je sa ostatkom opozicije?

Opozicija Srbije je u krizi, nažalost. Aleksandar Vučić, bez obzira na potpuno urušavanje pravne države i svih vrednosti i principa na kojima je zasnovana EU, ima direktnu podršku EU, pre svega Nemačke. U takvoj situaciji, uz ogromno iseljavanje mladih ljudi iz Srbije i potpun medijski mrak, teško će doći do promene. Čini se da se dešavaju nova velika i značajna geopolitička previranja. Britanija je napustila EU. Postoje i ozbiljna zahlađenja između SAD i EU. Polako postaju vidljive i značajne razlike između Francuske i Nemačke, i celom EU u značajnoj meri počinje da dominira Nemačka. Nemačka se značajno investirala na Balkanu i od njega, uz podršku lokalnih političara, napravila svoju ekonomsku zonu koja je praćena i dominantnim političkim uticajem. Vučić i SNS su garant tih investicija. Sledeći na redu su EPS i „Telekom“. Mi polako postajemo kolonija sa jeftinom radnom snagom usred Evrope sa autokratom na čelu države.

U toj mračnoj slici kakva je sudbina DJB?

Siguran sam da će „Dosta je bilo“, uz održavanje kontinuiteta u dobrim stvarima i kroz nužnu promenu onog što dosad nije dalo rezultate, uspeti da i na narednim parlamentarnim izborima obezbedi ulazak u republičku skupštinu. Okolnosti na političkoj sceni su se značajno promenile. Veliki broj glasača je napustio Srbiju, tako da je pitanje da li uopšte ima onoliko apstinenata koliko smo mislili da ima. Da bi došlo do promena, DJB će morati da pronađe način da pridobije i glasače koji danas glasaju za SNS.
„Dosta je bilo“ je mlada organizacija. Moramo da preležimo dečje bolesti u funkcionisanju organizacije. Te 2016. godine, kada smo na izborima ušli u Skupštinu, rekli smo da trčimo maraton – ne sprint. DJB do sada nijedan svoj princip nije pogazio, ostao je veran i programu i načelima. DJB je dosledan. I tokom devedesetih su stranke prolazile kroz uspone i padove, i to je normalno za politički život. Nije pitanje da li ćete u svom političkom, poslovnom ili ličnom životu doživeti neki poraz. To je sigurno. Pitanje je kako ćete podneti taj poraz. Da li će vas potpuno pobediti i vi ćete odustati ili ćete pronaći snagu da ustanete i krenete ponovo. DJB ne odustaje.

Šta preporučuje Branislava Mihajlovića za mesto vašeg naslednika?

Nakon lošeg rezultata na beogradskim izborima bila je neophodna promena. Predsednik DJB Branislav Mihajlović je čovek koji ima veliko iskustvo i u građenju organizacije i rukovođenju timovima. Sem toga, on je ostvaren čovek, izuzetan međunarodno priznat stručnjak, jedan od najvećih stručnjaka za rudarstvo koje Srbija ima danas. Poseduje i evidentno političko iskustvo i veštine budući da je pod njegovim vođstvom koalicija DJB i „Dveri“ na lokalnim izborima u Boru održanim u martu ove godine osvojila 8,17 odsto glasova.

 

Milan Bečejić

Beogradski glas

Dosta je bilo

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Radule Car! 😀
    Nadam se da ćemo ga vidjati i u skupštinskim klupama. Posto se sad ne bavi operativnim radom, a bavi se programom i idejama, bilo bi dobro da se bavi promocijama ideja, i to na dnevnom nivou. Npr. imamo sad probleme sa malinarima ili sa cenom goriva. Da se u generalni program DJB utkaju i sitni detalji, kao npr. da je DJB vlast kako bi resila problem malinara, ili kako bi resili problem sa akcizama. Vucic neprestano obecava i ja stalno ponavljam da se treba sa njime u tome takmiciti. Znaci SNS hoce akcize od 52%, a DJB od 40%. Nastaje rupa u budzetu ali je mi punimo tako i tako .. itd. i onda se polako gradi svest od biraca … dovoljno da se zakaci za jednu ideju. A posebno da zna ako glasam za Vucica ovaj ce me derati sa akcizama, a ako glasam za Radulovica gorivo ce biti jeftinije. To je politika i vi morate da se prodate, a glas je valuta kojom cete biti placeni.

    Takodje ako ste aktivni na dnevnom nivou, vrlo verovano ce neki medij da prenese stav DJB o malinarima ili gorivu.

  • Jasno je ko vodi stranku, s’ obzirom da se novi predsednik na kraju nije ni doselio u Beograd. Voditi stranku iz Bora je presmesna fantazija.
    Demokratija i transparentnost, ali za druge.

  • Kako objektivna pitanja :,D Saša, zašto ste vi tako divni i plemeniti? Pa eto, takvog me majka rodila :,D

  • “Za gotovo sve njih javnost nije ni znala pre izbora 2016. godine. Svi su dobili mandate tako što im je ime stavljeno na listu DJB na tim izborima. Organizacija im je poklonila poverenje. ”

    Gospodine Raduloviću, veoma vas poštujem, ali moram da vam na nešto skrenem pažnju: ja sam za DJB glasala, od samog početka i uvek nakon toga, uglavnom zbog gospodina Aleksandra Stevanovića. Nisam jedina. Zato mi ovakva vaša izjava veoma smeta. Želim vam sve najbolje.

  • Da li su poslanici na čelu sa Aleksandrom Stevanovićem koji su isključeni iz pokreta, isključeni od strane organa koji po statutu na to nema pravo mimo predviđene procedure ili ne ?

  • Konačno Radule.Mislio sam da ga više nećemo videti ni čuti u javnosti, drago mi je da je opet tu.
    Ipak, ostao nam je dužan par odgovora.Prvo, da li DJB planira i kada da prizna rezultate beogradskih izbora? Sad čitamo da su ostavke podnešene zbog lošeg rezultata na tim izborima a s druge strane DJB ne priznaje rezultate.Nisu objavili ni sopstvene rezultate koje su morali dobiti od svojih kontrolora.I konačno, kako je moguće da nije odobren uvid u birački materijal i ako to i ubuduće postane praksa, kakav je smisao ići na izbore? Ako možemo da dobijemo odgovor na ovo.
    Druga stvar, vezano za bivše članove, ili „odvojenu frakciju“ kako ja volim da kažem.Ne bih se preterano time bavio, kao što je rečeno u intervjuu, vreme će pokazati.Možda su neki od njih stvarno imali razloga da odu, možda je sve neka prljava igra, ali kažem, saznaćemo kad-tad.Ali ono saopštenje o odlasku Tatjane Macure u kojem se navodi da je ona, citiram, „pozivala na linč Saše Radulovića“ jednostavno mora da se dodatno prokomentariše.Saša je dužan da nam to malo pojasni.Da li se mislilo na pravi poziv na linč, kao što je u tekstu navedeno, ili je to nespretno napisano(možda se misli na politički linč)? Razjašnjenje tog saopštenja bi razrešilo mnoge dileme šta se tu sve dešavalo i ko je za šta kriv ili nije.A to je svakako u interesu glasača.Inače odlazak Macure je bio tužan dan za DJB.Veoma energična žena, sa velikom željom i odlučnošću da ideja iza koje je stala i ona i Radulović i ostali sadašnji i bivši članovi i svi mi glasači DJB-a bude sprovedena u delo.Ali koga nema bez njega se mora.
    Takođe trebalo bi da znamo šta je sa tužbom protiv Dojče velea kao i sa krivičnim prijavama protiv Šapića i šta se dešava sa tužbom protiv Vučića nakon što se nije pojavio na sudu.
    I ako može, da malo brže objavljujete komentare, prilično je glupo objaviti komentar pet dana od momenta kada je napisan.Ubijate ljudima želju da uopšte komentarišu.Hvala!

  • Nedostaje mi Radulovic na TVu i njegova energija i pojava. Nadam se da ce se Sasa ponovo vratiti na celo stranke umesto ovog dede koji je sada predsednik. Radulovic je pametan, energican, direktan, zgodan… i jedino on moze da vodi ovu stranku. Glasacu za DJB na svim izborima samo zbog njega.

  • Pravo pitanje bi bilo kada cete tuziti DW za dug za porez? Tvrdili ste da je DW izneo neistinu, pa izvolite tuzite. Vasi sporadicni navodi da skupljatie dokaze za tuzbu su presmesni, USA je isuviše sredjena drzava i sistem da biste to mogli da kazete a da vam prodje. Zato budite ljubazni pa odrzite obecanje. Rok za zastaru kuca..,tik tak

  • sta je sa Dusanom Pavlovicem?

    Pricate kako je potrebna transparentnost. Pokaite nam to na primeru vase stranke

    Intervju koji nije rekao ama bas nista

  • Za mene su kljucna dve recenice iz Radulovicevih odgovora na pitanja novinara. Prva da sve sto je pre mislio ili izgovorio misli i sad. Druga da ne odustaje od borbe za uredjivanje Srbije.
    Za prvu fazu borbe sa takavim stavom ovaj cilj je dovoljno visoko podignuta lestvica koju treba preskociti i pridruziti nasu zemlju iole uredjenim drzavama. U ostvarenje ovog cilja ja ne sumljam jer kad tad ce gradjani razumeti da im jedino Djb iskreno nudi istinsko dobro sto je sada meni vise nego jasno.
    Ali vec sad treba razmisljati i o drugoj fazi borbe kroz koju treba postici nekakve sistemske garancije da olos i duhovni primitivci nikako i nikad vise ne mogu prodreti u srce sistema i napraviti ovakve katastrofalne posledice po drzavu i gradjane. I drugo da se odrede ili utvrde sistemi vrednosti po pitanju odgoja narednih generacija koje bi drzavni mediji cesto savetodavno nudili roditeljima u cilju da nam deca budu zdravija i cvrsca od nas predhodnih generacija. I treca stvar da se iznadje nacin da se resursi sacuvaju za naredne generacije i da uradimo sve da ih neko spolja tako sacuvane ne otme silom.
    Sto se tice onih koji su otisli, mislim da ne treba zaliti za njima jer je ocigledno da nisu dorasli ciljevima pokreta i sasvim je logicno da odu. Nijedan pojedinac nije bitan tj. moze biti zamenjen a bitna je samo istinska dobrobit nase zemlje i gradjana a narocito narednih generacija
    Sve u svemu Djb i dalje postoji, konsolidovan nastavlja borbu na moje veliko zadovoljstvo.

  • Dragi Saša, od početka Vas potpuno podržavam prvo kao ličnost, a potom i kroz organizaciju koju ste vodili. Zbog te podrške smatram da imam pravo da Vam postavim nekoliko pitanja:

    1. Kad ćete dati intervju za Danas, jedine prave opozicione novine sa kojima do sada niste imali dovoljno dobar odnos, a trebalo bi da imate (Draža je rekao da je u prethodnom periodu bilo nemoguće doći do Vas, zbog čega bih Vam uputio kritiku ukoliko je to tačno)?
    2. Zbog čega nikako niste dostavili javnosti potvrdu da ne dugujete porez u SAD iako ste to obećali više puta (moje je mišljenje da niste to morali ni obećavati nego DW-u tražiti da oni dostave potvrdu da dugujete porez kad već to tvrde)?
    3. Savez za Srbiju? Đilas se stidljivo u par navrata otklonio od nekih loših stvari koje je radio u prošlosti dok ostali ne bi trebali biti sporni pa čak ni DS koja ima novo rukovodstvo.

    Kao glasač DJB smatram da su ova pitanja važna. Prvo i treće su strateški bitna za vreme koje dolazi dok je drugo manje bitno, ali ukazuje na jednu jedinu spornu situaciju vezanu za Vas od kad se bavite politikom.

  • Neko je jednom lepo objasnio da kad ljudi gledaju političara, 60% ih ubeđuje njegov govor tela, 30% ih ubeđuje način na koji on to izlaže, a samo 10% vredi sadržaj koji on izgovara. Tako je izgleda kod većine ljudi. Na taj način je Vučić pridobio mnoge glasače, veruju mu, uliva im poverenje, iako mnogi ni ne znaju o čemu on priča. Još jedan dokaz, Vučić nema program ili ideologiju, onako je kako on kaže, a veliki deo naroda to sledi. Mislim da je tu bio ključni problem DJB, odnosno Saše Radulovića. Iako smatram da je imao najbolji program u Srbiji od svih stranaka, i to ubedljivo, taj program nije stigao do ušiju građana. I nije stigao ne zato što oni nisu slušali, već zato sto nije dobro predstavljen. Po meni, Saša je imao ključni problem sa beskonačnim ponavljanjem nekih stavova, jer iako su bili ispravni, ni ja to više nisam mogao da slušam. Drugo, konlfikti u Skupštini Srbije nikad nikom nisu dobro doneli. Ne kažem da je DJB bio u krivu i da je izazivao te konflikte, nego kažem kako kad narod posmatra svađe, obično ljudi govore da su im se “smučili i jedni i drugi”. Narod nije skup eksperata, nego skup običnih građana koji većinom imaju lošije obrazovanje (nažalost). Mislim da je Saša grešio što je pokušavao da narodu objasni neke stručne stvari, nadajući se da će svi biti ushićeni kad to razumeju, kao što je bio on. Pošto većina nije razumela, Saša je pokušavao kao u školi, da ponavlja jedno te isto, jednoličnim tonom, dok đak ne nauči. To je bila greška, jer đak u ovom slučaju ima daljinski upravljač, kao i glasački listić. Saša je često bio nervozan, savijen kad stoji, govorio je često kao učitelj u školi, a to sve ljudi primete i više im nije važno šta on govori.

    Moja namera nije bila da bilo koga uvredim ovim komentarom, a bilo bi mi drago da pomognem da se stvari isprave.

    • Rajko, potpuno se slažem. Izostavili ste jedino prenaglašenu intonaciju u toku govora. Tih nekoliko stvari koje prosečnom gledaocu ne prijaju nije postojalo ranije. To je počelo u skupštini, a postalo malo više iritirajuće tokom predsedničkih izbora. Setite se intervjua koji je dao za emisiju ZID 2016, da je takav nastup imao i kasnije sigurno bi bolje prošao. Ovo što spominjem takođe je iz najbolje namere jer mislim da takav kapacitet još od Đinđića nismo imali s tim što Saša ima sjajan kapacitet i viziju kako da organizuje, ali politički kapacitet mu je slabija strana. Nadam se da mu je jasno da ako želi da organizuje prethodno mora pojačati politički kapacitet sa kojim će doći u poziciju da organizuje.

    • Rajko, razlozi za neuspeh su ipak druge prirode. To o cemu vi pisete ima minoran uticaj na opredeljenje potencijalnih glasaca.
      Jedna je stvar kad vam je medijska infrastruktura naklonjena a druga kad je obrnuto [pravo pitanje je zasto su mediji nekome naklonjeni a nekome ne?] Mediji su u stanju da selektivnim izvestavanjem stvore negativnu predrasudu o nekome ili necemu kod posmatraca sa ciljem eliminacije “nezeljenog gosta”sa scene. Isto tako i u obrnutom smeru mogu nekoga promovisati i graditi sistematicno njegovu navodnu harizmu [kao kod degenerika vucica] Na primer kad govorimo o nama kao narodu kazemo da smo mi Tesla, Pupin, Njegos i td. a kad govorimo o “njima” navedemo najnegativnije licnosti iz njihove istorije. Na taj nacin se stvara pogresna slika oba naroda pa je lako nakalemiti mrznju i proizvesti rat na primer [ ako bi nam to bio cilj]
      Zemlja nam je opljackana i sve vreme traje sukob izmedju pljackasa i ostecenih.Pljackasi su u stalnom strahu da im neko ne uzme plen i otera ih u zatvor. Stoga su oni gledali da pod svoju kontrolu stave poluge vlasti koje ih potencijalno mogu ugroziti i naravno medije koji su tu da isperu narodu mozak i navedu ih na krive zakljucke.