Autorski tekst Komentar Kosovo i Metohija

Srpska imovina na Kosovu se može oteti, ali se ne sme pokloniti

Stvaranje Jugoslavije je zaliveno krvlju svih njenih naroda. Njeno održavanje u životu preko sedam decenija je takođe skupo plaćeno, naročito u Drugom svetskom ratu. I kad se raspala, raspala se ponovo u krvi sopstvenih građana. Na kraju tog procesa formirano je šest nezavisnih država, dok je KiM 2008. godine jednostrano proglasilo nezavisnost od Srbije.

Od tada do danas međunarodna zajednica pokušava da reši problem KiM tako što će Srbiju naterati da ono što joj je 2008. god. oteto prizna kao da se dobrovoljno odriče od toga. Samo Aleksandar Vučić zna šta je obećao svojim zapadnim partnerima da bi zauzvrat dobio njihovu podršku i žmurenje na njegove autokratske tendencije, kršenje vladavine prava, ljudskih prava, uništavanje institucija i svakodnevno potkradanje sopstenih građana i javnog novca zbog čega sve više ljudi beži iz zemlje.

Nakon poslednje runde dijaloga o Kosovu i Metohiji održane u Briselu u nedelju, 24. juna ove godine, predsednik Srbije Aleksandar Vučić najavio da je njegov cilj da sačuvamo mir i da gledamo da nešto izvučemo ni iz čega jer nam ništa nije ostavljeno. Veliki vođa nam isti dan ponovo preti ratom, Olujom i Bljeskom, jer dobro zna da se narod plaši toga. “Ako nećete da se to ponovi, pristanite da ja poklonim našu imovinu na KiM i neće biti rata”. To, u stvari, Vučić poručuje građanima.

Nije tačno da Srbija nema ništa na KiM i da se Vučić bori i rukama i nogama da od ništa napravi nešto. Srbija na KiM ima pre svega narod, ugovore, imovinu, infrastrukturu, verske i istorijske spomenike, kulturnu baštinu. Međunarodno pravo jasno poznaje jednu od osnovnih tekovina EU – da imovina pripada vlasnicima. To Vučićevi evropski partneri jako dobro znaju. Pravo na imovinu i zaštita tog prava jeste jedno od temelja svake države.

Sledi globalni prikaz srpske imovine na KiM, prema pisanju medija:

Od ukupno 1,088 miliona hektara, kolika je površina KiM-a, imovina u vlasništvu Republike Srbije, Srpske pravoslavne crkve i firmi koje su registrovane u Srbiji prostire se na čak 641.072 hektara. Samo taj vid srpske imovine ima neprocenjivu vrednost.

2. Prema podacima Kancelarije za Kosovo i Metohiju, privatnu imovinu u vlasništvu Srba i SPC čini 164.664 hektara zemljišta, tačnije 15 odsto teritorije KiM-a, na kojima se nalaze stanovi i komercijalni objekti.

3. Interno raseljena lica dostavila su zahteve za 29.155 uzurpiranih stanova, dok je Kosovska agencija za imovinu navela u svom izveštaju samo 951 komercijalni objekat koji pripada Srbima.

4. Sporno je i 1,24 miliona kvadratnih metara, kolika je ukupna površina službenih zgrada na KiM-u.

5. Poslovne zgrade prostiru se na oko 145.202 kvadrata, objekti posebne namene zauzimaju 3.973 kvadrata, a čak 753.915 kvadratnih metara potpada pod druge građevinske objekate, restorane, odmarališta, sportske objekte.

6. Osim privatne, na KiM-u se nalazi i imovina koja je u vlasništvu Republike Srbije, koja se prostire na čak 319.999 hektara zemljišta, na kome se nalaze i objekti, ali i svi drugi oblici imovine koje je do 1999. godine stekla Savezna Republika Jugoslavija, odnosno Republika Srbija, opštine, javne službe.

To su stambene zgrade, stanovi, poslovni prostori, ali i hartije od vrednosti i prihodi po osnovu ulaganja državnog kapitala u preduzeća i druge organizacije na teritoriji KiM-a. Takođe, reč je i o prirodnim bogatstvima, saobraćajnoj infrastrukturi (aerodromi, putna i železnička infrastruktura), školama, bolnicama, poljoprivrednom i šumskom zemljištu, vodnim objektima.

Ovde se, između ostalog, ubraja i državni udeo Srbije u privrednim subjektima poput “Trepče”, u Ski centru “Brezovica”, preduzeća “Lola Lešak” iz Leposavića, “Kosmet prevoz”… Takođe, tu je i infrastruktura koja pripada najvećim srpskim preduzećima poput “Železnica Srbije”, Elektroprivredi (Površinski kopovi, Termoelektrane “Obilić”, Elektromreže Srbije, Elektrokosmet, Ibar Zubin Potok), ali i “Poštama Srbije”, JP “Srbijašume”, preduzeću “NIS Petrol- Jugopetrol”, zatim JP Aerodrom Priština, kao i JP Nacionalni park “Šara”. Neke procene kažu da samo ova imovina vredi par stotina milijardi $.

Imovinu na KiM-u imaju i brojna preduzeća, koja su registrovana uglavnom u centralnoj Srbiji i koja, prema procenama, obuhvataju 156.409 hektara zemljišta.

Pitanje slobode, bezbednosti i građanskih prava nealbanskog stanovništva, zaštite i očuvanja istorijskih i verskih objekata, kao i objekata kulture je od ne manjeg značaja od pitanja koje se odnosi na status srpske imovine na KiM, i sasvim se podrazumeva da se sva ta pitanja moraju rešavati sveobuhvatno, nikako separatno.

U svom programu i svim svojim javnim nastupima DJB je eksplicitno navodio da za svu imovinu u vlasništvu države treba napraviti popis i procenu, kako bi se u svakom momentu jasno znalo sa kojom imovinom država raspolaže. Na tome je posebno insistirao Saša Radulović dok je bio ministar privrede u vladi RS. Od 2008. god. do danas promenile su se vlade Mirka Cvetkovića (DS), Ivice Dačića (SPS), Aleksandra Vučića i Ane Brnabić (SNS) a da takva procena vrednosti imovine kojom raspolaže država Srbija na Kosovu nije niti sačinjena, niti ikome dostavljena. Neznanje, nesposobnost ili veleizdaja? Ili sva tri faktora zajedno? Zbog toga se sada mogu vršiti samo procene vrednosti te imovine, umesto da sve članice UN, EU, svaki građanin Srbije, svako dete u Srbiji u školi uči i zna kolika je vrednost naše imovine na Kosovu.

Iako je ukupna srpska imovina na KiM neprocenjive vrednosti i vrlo je teško odrediti iznos njene novčane protivvrednosti, procene pojedinih stručnjaka govore da se se ona kreće na nivou od oko 50 do čak 500 milijardi $, ali poređenja radi uzećemo vrednost od 200 milijardi $, koliko je objavljeno u nekim glasilima.

Ako sada taj iznos podelimo sa sedam miliona građana uže Srbije, onda vrednost te imovine po stanovniku iznosi oko 30 hiljada  $. Na KiM trenutno živi četiri puta manje stanovnika nego u užoj Srbiji, tako da vrednost te imovine po stanovniku KiM iznosi oko 120.000 $. Krajnje pojednostavljeno, svakom stanovniku uže Srbije se otima oko 30.000 $, a svakom stanovniku KiM se poklanja 120.000 $. Zbog toga je rešavanje imovinskog pitanja iznad i ispred svih ostalih pitanja na KiM.

Zbog svega toga pre nego što se desi ono što se uveliko sprema, želim da javno postavim pitanje predsedniku Vučiću:
Ko Vam daje pravo da trgujete, odnosno poklanjate tuđu imovinu neprocenjive vrednosti?
Ko Vas je ovlastio da delujete suprotno Ustavu i zakonima zemlje Srbije i na sebe preuzimate nadležnost Vlade i delujete suprotno interesima građana Srbije na KiM?
Znate li da će te jednog dana sići s vlasti i položiti račune građanima Srbije?

 

Dr Branislav Mihajlović

predsednik Dosta je bilo

Dosta je bilo

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar