Autorski tekst Politika Spoljna politika

Ima li alternative nemačkoj EU?

Već više od deset godina glavna mantra vlasti u Srbiji je: „EU nema alternativu“. To smo slušali od prethodne vlasti i njene šarene koalicije, to danas slušamo od predsednika SNS-a i njegove šarene koalicije. To je ujedno i jedina politika. Iza tog slogana prošla je i pljačkaška privatizacija i urušavanje svih institucija sistema, i rasturanje pravosuđa, i urušavanje policije, i nestanak nezavisnih medija, i potpun medijski mrak, i partijsko zapošljavanje, i korupcija, i kupljene diplome, i plagirani doktorati, i siromaštvo građana, i izborne manipulacije, i pretvaranje Srbije u zemlju jeftine radne snage, i bežanje naše dece iz zemlje. Sve to se dešavalo i dešava se pod „budnim“ okom EU administracije i magičnih poglavlja. EU birokrate nam konstantno šalju poruke da „Srbija ide u dobrom pravcu“ i da podržavaju ovu i ovakvu vlast. Kako je to moguće? Kako je moguće da podržavaju ovakav medijski mrak, urušavanje države, kriminal?

Za početak da konstatujem nekoliko važnih činjenica. Kao i sve druge zemlje koje se nalaze na evropskom kontinentu, Srbija je deo Evrope. Srbija je uvek bila i uvek će biti deo Evrope. EU nije Evropa. EU je politički pokušaj pravljenja prvo ekonomskog, a zatim i političkog sistema na evropskom kontinentu, koji pored ekonomske i političke ima i bezbednosnu dimenziju. Poučeni katastrofalnim posledicama dva svetska rata, SAD i saveznici su se značajno investirali u projekat evropske bezbednosti. Evropa je postojala i postoji. Da li će EU projekat opstati nakon što je postalo očigledno u šta se izrodio, to zavisi. U ovakvom obliku sigurno ne.

Gubljenje identiteta

EU se potpuno i iz korena promenila u poslednjih deset godina. EU više nije ono što je obećavala kako svojim građanima, tako i građanima zemalja koje bi da uđu u EU. EU birokratija postala je nadnacionalna superstruktura kojom upravljaju ljudi koje niko nije birao. EU se pretvorila u poligon za nemačku dominaciju i pokušaj stvaranja nove svetske sile sa jedinstvenom spoljnom politikom i sopstvenom valutom i vojskom. Male zemlje su u potpunosti izgubile identitet. Evro je postao okov njihovih ekonomija. Evrogrupa diktira ekonomsku politiku zemljama članicama bez pratećeg federalnog demokratskog parlamentarnog sistema. To je neodrživo i – kako je to više puta kazao Janis Varufakis, bivši ministar finansija Grčke – kraj demokratije u EU. To u svojoj suštini nije demokratija već diktat. Rezultat je sistem koji pogoduje Nemačkoj i koji je napravio veliku dužničku krizu u Grčkoj, Španiji, Italiji, čak i u Francuskoj, mada Francuska ima dovoljno jaku privredu koja može da je nosi. Evro je glavno sredstvo te nemačke dominacije. Preko kredita koji se plasiraju prezaduženim članicama, uglavnom na jugu, Nemačka finansira kupce svojih industrijskih proizvoda, posebno auto-industrije.

SAD i Britanija su Balkan početkom 21. veka počeli da prepuštaju svom nemačkom savezniku. Sve što se dešava u Srbiji u poslednjih deset godina pod potpunom je kontrolom Nemačke. Nemačka se investirala u medije u Srbiji veoma rano. I štampane medije i TV. Ta medijska podrška bila je ključna i za dolazak Tadića na vlast i za kasnije skidanje Tadića i dovođenje SNS-a. Podrška koju predsednik SNS-a ima od kancelarke Merkel je potpuna. Frau Merkel prima predsednika SNS-a usred predizbornih kampanja, iako je, recimo, to u Nemačkoj zabranjeno. Nemački političari ulepšavaju sve izveštaje o Srbiji koji se uvek završavaju čudnim: „Srbija ide u dobrom pravcu“. Zašto to rade? Šta za to dobijaju?

Za Nemačku je Balkan izvor jeftine radne snage. Ne samo Srbija već ceo Balkan. Nijedna druga svetska sila se nije značajno investirala u Balkan. Samo Nemačka. Da napravimo jednostavnu računicu. Nemačka kompanija koja zaposli 1.000 ljudi koje će u Srbiji platiti 300 evra umesto 2.000 mesečno u EU na godišnjem nivou ostvari ekstraprofit na neto platama od oko 20 miliona evra. Na 100.000 zaposlenih to je oko dve milijarde evra godišnje. Na porezima i doprinosima skoro dodatno preko milijardu evra. Ova računica nam i daje jednostavan odgovor zašto Nemačka nije mnogo zainteresovana da govori o vladavini prava u Srbiji. Zainteresovana je za političku stabilnost i autokrate koji mogu da joj garantuju njihove investicije. Za to im daju političku podršku. Nemački kapital je, osim banaka, zainteresovan da preuzme i sve preostale velike sisteme na Balkanu. U Srbiji to su pre svega „Telekom“ i EPS.

„Srbija ide u dobrom pravcu“

Druga važna stvar za Nemačku i kancelarku Merkel jeste podrška Srbije u rešavanju izbegličke krize. Azil je u Srbiji zatražilo preko 600.000 ljudi, što je nesrazmerno veličini zemlje. Samo mali broj njih je do sada dobio azil, ali po pravilima EU, ako migranti budu deportovani, vraćaju se u zemlju u kojoj su podneli zahtev za azil. Ljudima je naravno potrebno pomoći, ali to ne može Srbija na ovakav način. Migranti koji traže azil morali su da podnesu zahtev u zemlji u koju su prvo došli. Neobjašnjivo je da su migranti stigli prvo u Grčku, prošli kroz Bugarsku i Makedoniju, gde im nisu dozvolili ni da podnesu zahtev za azil, i da su ga tek u Srbiji zatražili. Očigledno je vlast u Srbiji napravila dogovor s Nemačkom po ovom pitanju, o kome građani Srbije ne znaju ništa.

Građanima Srbije se godinama prodaje san o blagostanju kada uđemo u Evropsku uniju. Prodaje se i san o dobronamernoj EU, zajednici naroda u kojoj su svi ravnopravni i koji zajedno odlučuju o svojoj sudbini. Prodaje se priča o velikim EU donacijama, pomoći. Da Srbija bez te pomoći ne može (donacije zaista postoje, i najveće su iz EU, ali su kap u moru i u najvećem delu idu stranim konsultantskim kućama za savetovanje i upravljanje projektima pomoći). Prodaje se priča o tome kako će altruistička EU urediti Srbiju za nas da nam bude bolje. Iza ovih priča o lepoj budućnosti vlast krije sopstvenu nesposobnost, korupciju i kriminal.

A šta praktični građani Srbije vide u EU? Najveći broj građana gleda svoju korist i vidi mogućnost da pobegne iz zemlje i ode negde gde će moći sebi da priušti dostojanstven život. Jer ga u Srbiji ne vide. Vide zaštitu od novog rata na Balkanu. Rane su još sveže. Veliki broj građana smatra da imamo nesposobne, bahate i alave političare koji misle samo na sebe. Veliki broj građana vidi da imamo nesposobne, bahate i alave političare koji misle samo na sebe. Korumpirani političari na vlasti znaju da građani vide i da ne mogu da ih lažu da nisu korumpirani, pa onda primenjuju drugi pristup. Preko svojih medija ne ubeđuju građane da nisu, već da su svi isti i da nema potrebe za ih menjaju jer će i svi novi raditi isto. A da sve to svakako nema veze i da je jedino važno da pristupamo EU i da nam je jedini spas da nam Evropska unija uvede red.

Da li je to realno? U čemu je interes zemalja EU da to učine? Ono što se dešava na terenu je mnogo jasnije: vidimo poslušne autokrate na celom Balkanu koji mnogo bolje mogu da zadovolje njihove interese, i krnja EU i pre svih Nemačka upravo njih i podržavaju. O medijskim slobodama i vladavini prava čujemo samo onako usput bez ikakve stvarne političke volje da se bilo šta po tom pitanju uradi. Da li mislite da bi takav autokrata mogao da opstane na vlasti u Srbiji da nema ovakvu bezrezervnu podršku pre svega Nemačke, čije interese zadovoljava, a onda i ostatka krnje EU? Jedan od stubova njegovog ostanka na vlasti jeste rečenica gotovo svih EU političara: „Srbija ide u dobrom pravcu“.

Znajući sve ovo, neshvatljivo je da veliki broj političara, i pored očigledne podrške Nemačke i krnje EU vlasti SNS-a u Srbiji, i dalje misli da će se EU rešiti Vučića čim im završi Kosovo. Ako im Vučić „završi Kosovo“, on će uz podršku Nemačke ostati da vlada još dugo. Partneri koji ti rade posao ne puštaju se niz vodu. Ili se radi o slučaju „nada umire poslednja“ ili o nečemu drugom. DJB je u Skupštini dve godine i preko Skupštine i svojih poslanika član delegacija Republike Srbije u svim najvažnijim parlamentarnim forumima u Evropi, i za to vreme je postalo kristalno jasno šta se u stvari događa.

Ova i ovakva EU, EU podređena nemačkim interesima, neće opstati. Prva je otišla Velika Britanija. Sukob između SAD i Nemačke, odnosno između dolara i evra će se, izvesno, završiti pobedom dolara. Interesantno je i koliko se Ambasada SAD angažovala u poslednje vreme oko isticanja istorijskih veza između Srbije i SAD. I oni znaju gde su im saveznici. Možete misliti o Trampu šta vam je volja, ali Tramp niti je lud niti je budala. Drugo, SAD su ozbiljna zemlja i vode dugoročnu politiku koja se ne menja s promenom predsednika. Nije posao Srbije da voli ili ne voli Trampa, već da razume svetske geopolitičke odnose i njihove promene i postavi se prema njima. Bombardovanje koje su sprovele američke demokrate i britanski laburisti nećemo zaboraviti. To ne znači da treba da prespavamo i ove tektonske geopolitičke promene i da ne treba da zaštitimo naše interese u okviru tih promena.

Evropski san postao noćna mora

Nemačka nije niti će ikada biti saveznik Srbije niti će u regionu štititi njene interese. Interes Nemačke je što slabija Srbija. Istorija je tome uči. U tom kontekstu se može posmatrati i nemačka „kosovska politika“. Nemačka ima druge saveznike, kroz dva svetska rata, i štiti njihove interese. Savezništva su istorijska. Preci su im krvarili na istoj strani. To se jasno videlo tokom raspada Jugoslavije, u čemu je Nemačka imala veliku negativnu ulogu. Danas, gotovo trideset godina kasnije, na ruine ekonomija bivših jugoslovenskih republika ušle su nemačke kompanije. Neko će kazati – ko nam je kriv. Tačno je da smo krivi pre svega mi, narodi Balkana. Ali uloga i interesi imperijalnih sila, pre svega Nemačke, ne mogu se zanemariti.

Građani Srbije bi morali da se trgnu iz svog sanjarenja o romantičnoj EU i shvate da se san pretvorio u noćnu moru i da Srbija postaje logor za jeftinu radnu snagu pod vladavinom poslušnog i poniznog autokrate. Sva naša deca koja mogu da pobegnu iz zemlje jeftine radne snage i partijskog zapošljavanja – beže. Ostaje biračko telo koje je kombinacija penzionera i slabo obrazovane jeftine radne snage. Birači koji bi nosili političke promene napuštaju zemlju i postali su manjina.

Ironično je da SAD i Velika Britanija ponovo, osamdeset godina kasnije, vide odnose unutar Evrope mnogo jasnije od samih Evropljana, kao i opasnost od pokušaja da se od Evrope napravi poligon za dominaciju jedne države. Javljaju se i različiti novi pokreti unutar Evrope koji vide da je u EU nestala demokratija, da se ona otuđila od svojih građana i da su potrebne korenite promene. Zajednica naroda evropskog kontinenta je potreba. I zbog slobodnog protoka kulture, ljudi, robe, usluga i kapitala i zbog zajedničke bezbednosti. Ali niti je potrebna niti je moguća jedna spoljna politika, evropska vojska, evropska zajednička valuta jer te stvari podrazumevaju nestanak zemalja članica i brisanje njihovog suvereniteta. To jednostavno u Evropi niti jeste niti će ikada biti moguće.

Povezani tekstovi:

Nemačka dominacija Evropom

Vojin Biljić: O “prijateljstvu” Nemačke i Srbije  

Saša Radulović

Rođen 1965. godine. Odrastao u Sarajevu gde završio osnovnu i srednju školu i Elektrotehnički fakultet 1989. godine, smer automatika i elektronika. Nakon diplomiranja dobio je posao u Simensu u Nemačkoj gde je radio na nuklearnim elektranama. Karijeru je 1993. nastavio u Kanadi i SAD gde je bio je aktivni učesnik buma Silicijumske doline. U Srbiju se vratio 2005. godine.

Sa Vericom Barać i Miroslavom Milenović borio se protiv korupcije i radio na slučajevima 24 pljačkaške privatizacije. Bio je finansijski ekspert tužilaštva za stečaj i berzu, držao treninge za tužioce i policijske inspektore za privredni kriminal. Pet meseci bio je ministar privrede u Vladi Srbije i za to vreme sprečio pljačku braćeVučić, Siniše Malog, Mlađana Dinkića, koji su nastavili tamo gde je Tadićeva vlast stala.

Uverio se da je Aleksandar Vučić centar korupcije, izašao iz Vlade i sa saradnicima osnovao pokret “Dosta je bilo” čiji je cilj da pobedi i uvede sistem, pravnu državu jakih institucija i slobodnih medija, zaustavi partijsko zapošljavanje, uvede transparentnost i čiste račune.

Saša Radulović je dokazano najveći borac protiv režima Aleksandra Vučića i partokratije koja ubija Srbiju. Ako Aleksandar Vučić nekoga ne sme da pogleda u oči, onda je to Saša Radulović. Sprečio ga je u pljački tada, sprečiće ga u pljački i sada.

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Velike pohvale za malu seriju tekstova na temu spoljne politike i kritičnih pitanja KiM i EU. Nadam se da će postati pravilo da čitamo ovako nešto svakih par nedelja barem. Imao sam osećaj da je stav o spoljnoj politici nedostajao u periodu pre predsedničkih, beogradskih, ali i parlamentarnih izbora. Pozdrav za jedinu pravu opoziciju!

    • Da pozdravimo i Dveri, drugu jedinu pravu opoziciju i njenog predsednika Boška.
      Divno je što nam se stavovi sve više podudaraju, pogotovo oko EU.

  • Apsolutna istina. Bilo ko, ko iole prati globalne vesti zna da EU je projekat koji propada, da realno nemamo nikakvu korist u ucestvovanju i integraciji. Unutar unije su rastuce tenzije, nacionalizam raste, neredi sve cesci i veci, civili trpe agresiju svojih vlasti i migranata kojima je nelegalno dozvoljen ulaz. I tamo je medijski mrak sve jaci. Mislim da u takvoj uniji nemamo sta da trazimo.
    I kad vec pominjem Migrantsku krizu, naravno, mi smo pogodni za to pod ovom diktaturom. Samo da sagnemo glavu i prihvatimo to kao sto smo prihvatili Beograd na vodi, fontane, fantome, itd. Moramo se istrgnuti ovoj vlasti ako ikada zelimo da idemo dalje. Opozicija koja se sada ujedinjuje mozda ima sansu da uradi nesto, mada iskreno mislim da njihov dolazak na vlast nije dugorocno resenje icega na duze staze. Smatram da treba da gledamo dalje od onoga ispred naseg dvorista da bi poceli da uvidjamo siru sliku.

  • Sta ce se desiti sa VB nikako nije jasno. Reakcija na referendum koji je iznesen na platformi laznih vesti je itekako snazna i konacan izlazak (i polozaj u odnosu na EU) VB umnogome moze da zavisi od potencijalnog novog referenduma o dogovoru koji je postignut. Tako da ovo ‘krnja’ EU sto Radulovic stalno potencira nije uopste zagarantovano.

    Ostatak teksta tesko da pije vodu. Mogu da razumem stav da nam nemacka vlada nije naklonjena, ali tesko da je to zbog prethodnih saveznistava (npr, bombardovao nas he Nato, a ne Nemacka. Uz Nemacku, bili su tu i VB i Amerika itd.). Ne razumem politiku koja bezglavo srlja odbacujuci i mogucnost uspostavljanja dobre saradnje sa Nemcima. Ne vidim, a priori, zasto bi sa vecom naklonoscu gledali na K. i ostale Albance nego na nas. Tek pogotovo ne razumem politiku koja SNSu prepusta pol poziciju u odnosima sa EU.

    I ovo oko geopolitickog momenta: ko vam garantuje da su promene koje uvodi Tramp dugog veka? Sta ce biti posle Trampa.

    Mislite o tome.

  • Analiza je odlična ali meni tendenziozna. Nije kriva Nemačka što je u takvoj situaciji, već ostale zemlje koje ne mogu ili neće da prate situaciju. To sa birokratijom i EU institucijam jest eproblem ali to će se menjati.
    Živim u Francuskoj već 25 godina. Ovde sam studirao, radim kao prodavac na veliko za gradjevinsku i masinsku industriju. Putujem po celoj Francuskoj i vidim mnoge negativne promene ovde. Problem je serija loših vlada i vlasti poslednjih 10-15 godina. Pariz je postao opušten neodgovoran prema situaciji, ne reaguje na promene koje se desavaju u EU. Korupcija i ovde postoji, mada na mnogo drugacijem nivou nego kod nas(npr zaposljavaju svoje u državnim institucijama, ali nema tako divljačke pljačke kao kod nas). Za razliku od Nemačke koja na nove izazove uvek raguje smisleno i promenama uslova, zakona, i politike, u Francuskoj se skoro ništa ne radi ili samo ono što se mora. Tako će francuske firme na nedostatak radne snage odgovoriti radije preseljenjem u neku drugu zemlju obično Kinu ili istočnu evropu (pa čak i Nemačku) jer Francuska jednostavno nema tako dobar program poput nemačke za prekvalifikaciju, školovanje ili privlačenje kvalifikovanih radnika, studiranje nije besplatno i sl. Nemačka je na vreme reformisal svoje tržište, i zato radnici masovno idu tamo. Francuska nema takve strategije privrednog i naučnog razvoja kao Nemačka…Slično je i sa Italijom gde je virus korupcije i mafije zarazio političke strukture. U Španiji je izbila velika afera sa proneverama EU fondova gde su osuđeni ministri, Rahoj se povukao zbog tog skandala.
    Ono šro nije rečeno je da ima još zemalja koje jako dobro stoje, poput Holandije, Danske, Šwedske … dakle nije samo Nemačka.
    Medjutim ono što je bitno je da ne vidim smisao opterećivanja birača kome se DJB obraća takvim problemima, po meni je 99% problema kod nas i to mi možemo rešavati i uticati. Ovo ostalo je populizam i stvara situaciju da se od drveća ne vidi šuma. Mislim da je kontradiktorno.
    Nemačka će Podržati još radije i više Sašu Radulovića i svakog čestitu osobu koja ponudi iole normalan režim u Srbiji. Drugim rečima, podržavaju Vučića jer nema na vidiku nikog drugog. Vučić ima u biračkom telu podršku kojm dobija izbore i to je to. Opozicije nema, ili je u takvom stanju da za nju niko neće glasati.
    Mediji jesu bitni ali nisu ključni. Bitan je rad na terenu, što kod opozicije ne postoji. Davanjem izjava iz kabineta se ništa ne posiže uostalom eto facebooka i ostalih soc-mreža.

    • Zoki, u svetu su se desile velike promene koje se vec neko vreme snazno odrazavaju na sve evropske zemlje pa i Francusku. Na prvom mestu nestala je komunisticka pretnja po sisteme zapadnih zemalja. I drugo stvoreni su veliki industrijski giganti van Evrope i USA koji imaju mnogo vecu potencijalnu energiju jer su im drustva na povoljnom stepenu razvoja za brzi napredak. Zapadna drustva vise ne moraju da “maze” svoje gradjane velikim socijalnim davanjima da im slucajno ne bi palo na pamet da se zalete ka komunizmu. Sa druge strane ako bi i zeleli da ih maze vise ne mogu jer konkurencija iz Azije usisava sve vece delove kolaca od ogromne svetske torte i [da nastavim sa metaforama kad sam vec poceo tako] sve je manji ulov mreza zapadnih zemalja. Svesni takve situacije na zapadu na unutrasnjem planu smanjuje rashode i povecavaju cene [ to sa losim vladama, prekvalifikacijama ima vrlo malo veze] a na spoljnom planu traze pogodna mesta gde bi mogli da da se “ustekaju” [mi smo meka za takve poduhvate, ali ne samo mi] i umesaju u podelu onog sto neka zajednica stvori u nekom periodu [ jednom recju da maznu sta stignu]. Verujem, da upravo Nemacka [inspirisana kineskim drustvenim sistemom, verovatno] pokusava da EU organizuje po sistemu jedna [kakva god] celina dva sistema. Jedan za nju i one koji zasluze a drugi za sve ostale koji ce biti mesta koja ce jedva cekati da dobiju bilo kakav posao jer ce ekonomska situacija na tim mestima biti [uredjena] na ivici izdrzljivosti [ kao sad kod nas].
      Radulovic, kako sam ja razumeo, upravo ukazuje na nadolazecu takvu situaciju [ i naznake koje to nagovestavaju] koje moramo biti svesni i za koju moramo biti spremni da bi eskivirali negativne posledice.
      Ako sam u pravu za predhodno napisano onda Nemacka niposto ne bi podrzala Sasu.
      Naravno postoji i zdravorazumsko resenje za citav svet koje je tesko sprovesti a to je otklanjanje glavnog uzroka svih drustvenih problema. Taj uzrok je cinjenica da su odredjeni, brojno minorni, krugovi u skoro svim zemljama uzeli sebi za pravo da nezasluzeno prisvoje ogromne procente bogatstva [ponegde i preko 90%] sto lancanom reakciom izaziva sve lose u bilo kojem drustvu. Kada bi se bogatstvo podelilo realno prema stvarnim zaslugama nasa planeta bi bila sjajno mesto za zivot. Englezi kazu, bogatasi su sljam svakok drustva. Tu recenicu sam razumeo tek odskora shvativsi sta oni sve prouzrokuju svojom psiho-patoloskom i besmislenom zeljom za bogacenjem.

  • E pa gospodo, ja ovakav stav uopšte ne podržavam. Pre svega zato što se zasniva na iluziji. Drugim rečima, politička opcija koja bi mogla da uredi ovu državu neće ovde nikada doći na vlast, odnosno, možda će eventualno uspeti da bude deo neke vlasti, ali nikada njen dominantan deo, što praktično znači da neće biti u prilici da uredi državu na efikasan način. A bez toga, mi moramo da se zadovoljimo drugim najboljim izborom. A to je da po nepovoljnim uslovima uđemo u ovu i ovakvu Evropu, koliko god ona bila loša ili dobra. Filozof može i treba da stvara idealne sisteme, a političar MORA da bude realan.

  • Nisam ekonomista ali koliko sam uspeo da razumem (mozda i pogresno) nema slobode kretanja robe, usluga i kapitala bez zajednicke valute. Domaca valuta ima smisla samo ako imate granicu i carinu. Ako imate granicu a ukinete sve carine (sto je mozda nas specijalitet nazvan SPP sporazum) onda vam i domaca valuta ne znaci mnogo.
    Ne znaci mnogo ni ako diletanti odlucuju o kolicini emitovanog novca ili platnom prometu.
    Cini mi se, hteli mi ili ne, milom ili suptilnom silom, bicemo deo Unije.
    To znaci da treba traziti resenja u skladu sa situacijom. Treba spasiti sto se spasti hoce !
    U okviru Unije borice se interesne grupe ili klase sto je oduvek i bilo u vecoj ili manjoj meri.
    Da li ce podela biti samo na bogate i siromasne, ili ce biti raznih drugih podela i grupa i kakvih to treba i vazno je saznati na vreme jer od naknadne pameti nema mnogo vajde a bez Vajde nema pobede, samo mantranje uz Imaza.

  • Svih ovih poslednjih tridesetak torbulentnih godina naucili smo da nasi politicari u najmanju ruku rade u saglasju sa stranim centrima moci. Namerno kazem centri moci a ne neka drzava jer mislim da oni ne cine nista dobro ni gradjanima zemalja ciji su drzavljani [ interesantno je da navodno veliki procenat mladih nemaca zele da napuste svoju zemlju svakako nezadovoljni svojim ukupnim izgledima u buducnosti sto, ako je istina, podupire moju predhodnu tvrdnju].
    Odavno sam shvatio da zakon akcije i reakcije vazi i za drustvene sisteme a ne samo za fiziku. Ako se dugo vremena redjaju politicke strukture koje gaze po zakonima, moralu, pravdi i pravednosti nuzno je ocekivati da ce se po zakonu akcije i reakcije pojaviti snaga koja ce se suprotstaviti tom razarujucem sledu vlasti. Prvi otpori su uvek sporadicni, neorganizovani, slabi, kratkog daha sa nedovoljno jasno definisanim cilevima . Ali posle toga dolazi snaga koja u sebi sadrzi ono najbolje sto nasa zemlja u ovom trenutku moze da da po kriterijumima razuma, hrabrosti i upornosti.
    Sasa Radulovic me ovim tekstom po ko zna koji put uverio da su on i ljudi oko njega upravo ta snaga koju toliko dugo cekamo i koja jedina ima potencijale da dovede do preobrazaja ovog naseg nestrecnog drustva.

  • Ja sam od onih koji se ne slažu sasvim sa ovim stavom. Mada je analiza odlična, provejava utisak da je EU i Nemačka kriva za naše probleme, što ide na ruku upravo Vučićevoj propagandi. To što je Nemačka takva kakva jeste može nam pogodovati ako bismo imali normalnu vlast. Dakle ne mislim da je kritika Nemačke umesna, Nemačka je isto tako podržavala i Đinđića, i Borisa Tadića. Oni nisu iskoristili Šansu da bilo šta ozbiljno promene pa nam se desio SNS. Kako za to možemo kriviti Nemačku?
    Podržala bi i nekog sledćeg u Srbiji ko poštuje neke elemntarne norme normalnog političkog ponašanja napolju. Za domaću scenu ne vredi da se brinu kada je otpor tome u biračkom telu veliki, mislim na normalizaciju stanja u Srbiji.
    S nekim koga su izabrali birači mora da se sarađuje. Birače biraju takav tip vlasti decenijama, ovo nije ekces koji se može ignorisati i čekati da dodje neko drugi. Ja bih pre rekao da su od nas digli ruke, pre nego da imaju ozbiljnu strategiju. Njima je važna stabilnost pre svega.
    Njihove investicije nisu jedine, ima i američkih i korejskih i ruskih, kineskih, pre bi se reklo da ti investitori lobiraju za podršku nego obrnuto. Problem je opet unutrašnje prirode jer vlast praktično “na silu” hoće da dovede investitore, plaćajući im subvencije umesto da urede državu pa da investitori sami dođu. Ko ne bi došao pod takvim uslovima? Jasno je da je to kupovina i investicija a preko njih i strane podrške, ali suštinski je to krivica naše vlasti a ne Nemačke.
    Dominantni uticaj na to ko će biti na vlast imaju birači ne Nemačka.
    I mislim da u fokusu DJB mora biti unutrašnja scena i lokalni problemi kao što je bilo u početku kada je na osnovu takvog nastupa i ostvaren uspeh.

  • Pohvala Sasi za ovakav clanak. Voleo bih samo da ga I prosledi gospodinu Aleksandru Stevanovicu koji je eurofanatik u DJB. Srdacan pozdrav

    • Aleksandar Stevanović nije u DJB. Ja sam takođe “eurofanatik” jer je Evropa najlepše mesto za život. To ne može niko da porekne, koliko god da se trudio i dokaza iznosio.

    • Ana, vama podrška. Sećam se i ranije da su nam se stavovi u priličnoj poklapali.

    • Vi Ana pripisujete Radulovicu da su mu gledista zasnovana na iluziji a vi kazete da vas niko ne moze ubediti da je Evropa najlepse mesto za zivot ma koliko dokaza iznosio. Sta je to nego iluzija [ili sklonost ka njoj] ako vam cinjenice govore da to ne postoji. Kazete da Djb nikad nece imati vlast u dovoljnom obimu da bi izveo promene. Svaka situacija pa i ona drustvena dozivljava preobrazaj bas kao i vocka od cveta do ploda i sazrevanja. Doci ce vreme kad ce situacija u Srbiji “sazreti”i Djb ce dobiti mandat za promene , uveren sam u to, jer alternativa je propast koja je u suprotnosti sa najacim covekovim nagonom, za opstanak.
      Sto se tice “evropske srece”po pisanju Spigla preko polovine od ukupnog broja mladih ljudi [po anketama] zeli da napusti Nemacku [ pitam se zasto? ] . Takoodje po Spiglu broj obolelih od raka u Nemackoj se sve vise priblizava polovini od ukupnog broja stanovnika. Mislite da je slucajna njihova “nezasitost” za lekarima i sestrama sa Balkana. I na kraju jedno licno iskustvo, iz moje porodice. Moj brat je ziveo 20g. u Berlinu i kad se vratio svoje utiske je sazeo jednom recenicom. Rekao je da je dosao sa “robije”. Pritom je bio uzoran gradjanin i ninakakvoj robiji nije bio. Naslo bi se jos mnogo toga samo kad bi se “zagrebalo”ispod povrsine, uveren sam.
      Nadam se da Radulovic nema nameru da nas “usreci” onim nacinom zivota po uredjivanju Srbije. Dobra iskustva iz nekih oblasti su dobrodosla ali ostalo…hvala lepo…

    • Ana, drago dete, izgleda da su ti uspomene sa srednjoskolske ekskurzije po nekoliko evropskih gradova od pre par godina jos uvek sveze. Sasa lepo kaze u svom tekstu “Građani Srbije bi morali da se trgnu iz svog sanjarenja o romantičnoj EU i shvate da se san pretvorio u noćnu moru”. Ako ti Sasin lep tekst ne daje dovoljno argumenata za razmisljanje I preispitivanje svog stava, onda su za tebe vrata Cedinog LDP-a sirom otvorena. Uzgred, I Toronto je lepo mesto za zivot. Ako ne verujes, pitaj Sasu

    • Poštovana Ana, uvrede i psovke, ukoliko se nađu u komentarima, nikada ne puštamo na sajt. Svako dobro.

  • Gradski prevoz u Beogradu, Nisu, Kragujevcu preuzela je nemacka kompanija ARRIVA (koliko sam informisan, to je drzavna kompanija) koja obavlja negde i do 50% linija u pomenutim gradovima ili cak i vise! Ona je zauzela mesto domacim prevoznicima. Dakle sav profit odnosi u Nemacku (Gradovi daju novac iz budzeta Nemackoj drzavnoj kompaniji) a radnicima plate oko 300 evra! Da li ce ih podici a verovatno moze? Nece naravno, nije Arriva dosla da daje veliku platu, nego da odnese profit. Pride ni uslovi rada nisu repreyentativni, prosek starosti voyila je sigurno 10 do 12 godina! Da li je tako u Nemackoj? E moji narode…

  • Deca beze, a mi smo odlucili da se vratimo.
    Ziveo sam u krnjoj EU oko 5 godina i odlucio sam da se vratim.
    Sve zavisi od coveka do coveka.. Iako se generalno slazem sa ovim da nam deca odlaze, odlaze i primitivci.

    Sve ostalo je na mestu. EU je dvosmislena i licemerna. Sve bi uradili za novce.

  • Ovakav Rasulovic je nedostajao DJB-u. On je uvek bio za nekoliko koplja ispred svih u stranci, ali, gde je pogresio i zasto je srozao svoj rejting? To je za mene nepoznanica, on je uveK govorio potpunu istinu o svemu u ovoj nasoj jadnoj i posrnuloj drzavi Srbiji. Jedino mi preostaje, kao objasnjenje, da je on ispred svog vremena, da je tesko da ga razumemo mi obicni smrtnici, kakvih je Srbija puna. Prostim jezikom, nas narod nije spreman da pogleda istini u oci, da prihvati da se menja, svako od nas, svaki pojedinac, svaka srpska porodica, pa onda lokalne zajednice i tako da nivoa celog srpskog drustva. Samo onda bi mogli da, svi zajedno, uvedemo Srbiju u svet jednog modernog, uredjenog drustva na kome bi nam zavidelo vecina drzava EU.
    Sve ovo je moguce, samo je potreban jedan ovakav lider, ali, veliko ali. to je, za sada, nemoguca misija za Radulovica. Zasto? Zbog nas samih, bandoglavih balkanaca koji sve o svemu najbolje znaju. Svi mi bi bili najbolji fudbalski selektori, najvbolji politicari, najbolji rukovodioci, sve svako od nas sve najbolje zna i ume. Zato smo tu gde jesmo, tu cemo i ostati. Nece se cak ni dovoljno mladih iseliti iz ove proklete avlije, da bi ona nestala, bice sve manja i manja, ali nestati nece, koprcacemo se u sopstvenom blatu.
    Poruka Radulovicu: Odustani, previse si dobar u ovom poslu – u politici, ne zasluzujemo te. Vise od svega bih voleo da uspes u svojoj borbi, ali to nista dobrog ti nece donetri, Sagoreces i bices zaboravljen.

    Ipak, PODRSKA!!!!

    • U potpunosti se slažem sa Vranjancem. Kakav tekst, fenomenalan tekst! Analiza i stavovi koje u potpunosti podržavam i mislim da su to jedini ispravni stavovi (uključujući i one iznete u prethodnim tekstovima) kojih treba da se drži svako ko sebe smatra ozbiljnim intelektualcem, političarem ili jednostavno stanovnikom ove zemlje Srbije. Ovde nisu navedeni lažno patriotski stavovi, počevši od lažnog busanja u hrabre patriotske grudi do poslednje kapi tuđe krvi, a ni ekstremno liberalni, eurofanatični, nekad i autošovinistički stavovi koji su se nekad mogli čuti i od, sada već bivših, članova DJB. Naravno, najveća mana ovakvih stavova i istine koju Saša iznosi je, što će je pročitati vrlo mali broj ljudi, a razumeti još manji. Ostala,
      na žalost, ogromna većina stanovnika u ovom trenutku gleda ili neki rialiti program ili se divi Vođi koji ih ubeđuje da zbog njih ne jede i ne spava, a često i ne ide u toalet takođe zbog napaćenog naroda! To što ove stavove zastupa vrlo mali broj ljudi, ne treba da pokoleba ni Sašu koji ih iznosi, ni te ljude koji ga podržavaju, jer kako reče Patrijarh Pavle: Biće nam bolje, kad sami budemo bolji!!!!

  • Sve kritičare ovog teksta u donjim komentarima bih samo pitala-šta od ovoga nije tačno:” Nemački političari ulepšavaju sve izveštaje o Srbiji koji se uvek završavaju čudnim: „Srbija ide u dobrom pravcu“. Zašto to rade? Šta za to dobijaju?
    Za Nemačku je Balkan izvor jeftine radne snage. Ne samo Srbija već ceo Balkan.”
    Zašto podržavaju Vučića, jer može neko da mi odgovori ovde?Da li mislite da oni ne vide šta on ovde radi?
    Zoki kaže” ne vide nikog drugog”,Vučić ima podršku u biračkom telu, itd”-a zašto ima podršku u biračkom telu?
    Ajde neka mediji budu slobodni 6 meseci i da negde može da se čuje i druga strana,i da ne glasa 850 000 mrtvih duša, i da se ne ucenjuju ljudi da se učlane u Sns, glasaju za Sns, skupljaju sigurne glasove za Sns,itd, itd pa da vidimo koliku ce podršku u biračkom telu imati!
    Ajte,molim vas, nemojte da ste naivni,sve se vrti oko love i interesa,što da platiš kad možeš da dobiješ za džabe

    • Tanja, znači Nemci su krivi što smo mi ovde birali Vučića. Zanimljivo gledište ali sasvim netačno. Dakle, samo treba da ubedimo Nemce da je Vučić grozan i onda će ovde ljudi glasati za nekog drugog. Smejurija.
      I Srbija bi radila isto što i Nemačka kad bi mogla. Svi gledaju svoje interese. Nismo mi neki dobri ljudi a Nemci su zli. Svet tako funkcioniše. Umeće se sastoji u tome da u tom i takvom svetu isteraš svoju opciju bez obzira šta drugi rade i koliko ti otežavaju. Kad isteraš svoju opciju onda su drugi prinuđeni da se prema toj opciji odnose. I opet će pokušati da izvuku svoj interes, ali će taj interes biti donekle modifikovan u skladu sa situacijom “na terenu”. Tada će se njihov interes malo više poklapati sa našim pa će i nama biti bolje.

  • Naravno da postoji alternativa – umesto SADista i (ne)Velike Britanije i njihovog vazala, Nemačke – Rusija i Azija. Ostalo su matematičke posledice prvobitnog izbora… Vladavina prava? Demokratija? Čijeg prava i čije demokratije… Zašto ljudi zapravo beže odavde? Rekao bih zato što država,a onda i svi građani, povedeni primerom države, ne čine što je moguće, a potrebno u cilju većeg blagostanja. A zašto je to tako? Zato što postoji dogovor između velikih sila kojoj će ko (i šta) da pripadne. Zato je ovde poželjno da vladaju idijoti i da Srbija bude damping zona celog sveta (moći). Da li bi inače gro ljudi imao priliku da radi i privredi makar opstanje? Ne! Pazarili bi nove regionalne konflikte “progresivne” opozicije, i sve već viđeno. Zato je pitanje – koja rešenja ti stvarno nudiš, s obzirom na stvarne okolnosti (probleme i njihove razloge)?

  • Sve se svodi na bezgraničnu korupciju u našoj zemlji koju niko ne želi da iskoreni ! To je prvi problem koji treba rešiti u potpunosti pa će nas svet gledati drugim očima !

  • Ovakav tekst može da sroči samo potpuno osvešćena osoba na osnovu znanja i iskustva. A koliko je takvih ljudi u Srbiji? Prosečan Srbin ne može da razume ovo što se dešava. A ne razumeju ni prosečni ljudi širom sveta. Meni je lično trebalo godine studiranja, rada i života u četiri različite zemlje da bih došao do ovakvih zaključaka. Ja sam fan Nemačke unutrašnje, socijalne politike, ovo je nešto što Radulović godinama unazad zagovara, a to je besplatno obrazovanje, pokriveno zdravstveno, čuvanje okoline, prosto rečeno. Ali što se tiče spoljne politike tu su velike sile na čelu sa USA, Nemačkom, Kinom i Rusijom nemilosrdne i vode se maksimizacijom profita korišćenjem tuđih resursa i jeftinom radnom snagom, kako na Balkanu, tako i u Jugoistočnoj Aziji i Latinskoj Americi.

    Ne verujem u promenu u Srbiji, to govore rezultati DJBa na izborima. Ne vidim više poentu zagovaranja određene politike ako neko dođe na biračko mesto i istrese džakove SNS listića u kutije, a običan narod se posle tome smeje ili kaže šta se čudiš, tako ti je to kod nas. Sistem je truo već toliko da je takva postala i kultura. To primećujem kod mnogih Balkanaca u inostranstvu, i kad dobije priliku da ostvari neku beneficiju, on opet želi da zezne sistem. Smatram da ne postoji demokratsko rešenje za probleme u Srbiji. Moji drugari i ja samo već uveliko napolju, tu ćemo i ostati, za dobrobit nas samih, naše buduće dece i naših roditelja koji će, nažalost, penziju dočekati u Srbiji. A Saši skidam kapu za upornost i istrajnost, negde će se to sigurno računati.

  • Ne slazem se ovim. Kod nas je niska cena rada prosto zbog zakona ponude i potraznje. Privreda nam je slaba i nezaspolenost velika, kadar ne poseduje potreban know how. I na to reaguju i strani investitori. Ima i drugacijih primera, kao sektor u kojem ja radim, IT. Ovde su plate san 90% Srbije, nesto manje nego prosek na Zapadu. I sve su strane firme mahom iz zapadne Evrope. Znaci da oni placaju i vise ako moraju, nisu oni to koji diktiraju, nego upravo razvijeno trziste i zakon ponude i potraznje. Cak sta vise oni su spremniji da vise plate i nagrade radnika nego vecina domacih preduzetnika. Evo Vam moj primer gde sam dostigao maksimum plate u Srbiji kao IT strucnjak, jer nas kartel od nekoliko domacih IT firmi ima deal da je odredjena satnica maksimum koju su oni svi spremni da plate. A pri tome svi oni rade outsroucing, i oni su Nemcima naplacivali satnicu po programeru od 70-100 evra (recimo neki EU prosek) a pri tome nama programerima maksimalno davali 25 evra po satu. Tek kada je Nemac dosao u Novi Sad ja sam uspeo da probijem taj limit. Znaci nije Nemac gurao male plate nego upravo domaci preduzetnici radi licnog profita. Nije mi jasno da je neko protiv stranih investicija jer su upravo takve investicije napravie IT ovakvim kakav je danas u Srbiji. Naravno mnogo brze nego sto bi to uradili u drugim granama ali IT je brzo rastuce grana, pa valjda bi vi to trebali da znate… Izraz Srbija ide u dobrom pravcu je prosto izraz tipicno zapadnjacki kada vam i ako ne radite dobro ovo vise predstavlja neki vid podrske. Vi podrsku i Tadicu i Vucicu tumacite kao rade sto im se kaze pa ih drzimo a ne kao podrska demokratski izabranim predsednicma. Ja mislim da je upravo Nemacka 10x svesnija o stanju Srbije i potrebnih mera da se mi kao drustvo sredimo nego mi sami. Mislim da ste gosp Sada previse slusali Boska i njegov populizam. Sve vise licite na ovaj Savez koji mi vise deluje kao skup bozicnih zelja nego neka ozbiljna grupa. Ovaj tekst me je prilicno razocarao kao vaseg glasaca, bivseg. Voleo bih da u saradnji sa Boskom napisete jedan clanak gde objasnjavate kako mislite bez stranih investicija da podignete privredu ove zemlje.

  • Interesantna Radulovićeva analiza i teza da bi se trebalo malo više kladiti na dolar a manje na evro. Vidi se da sa nemačkim establišmentom nije u ljubavi, verovatno nije slučajno da se upravo DW bavio onim njegovim kosturima iz ormara oko poreza u Americi.

    U Radulovićevoj analizi nedostaje mi samo jedno: šta je to što Srbija ima da ponudi USA da bi se Amerika angažovala oko Srbije i koliko-toliko je istrgla iz nemačke orbite? Nažalost ne vidim apsolutno nikakav adut koji bi Srbiji pomogao da USA snažno zalegne za nas kao npr. za interese Izraela. Osim eventualno scenarija da u predstojećoj rasprodaji onoga što je preostalo u Srbiji (telekomunikacije, energetski sektor) kajmak pokupi Amerika umesto Nemačke. A ne vidim kako bi to bio bolji scenario po Srbiju, rasprodaja je svejedno rasprodaja, samo je pitanje hoće li se Kurta ili Murta ugraditi.

    Ili ako Radulović misli da bi Srbija mogla lepo da posluži kao instrument američkog pritiska na Nemačku, opet ne vidim koliko bi to moglo da Srbiju uzdigne, bojim se nikako, baš kao što ni od ove sadašnje igre Srbije kao ruske ili kineske tačke pritiska nema neke velike vajde.

    Takođe mi najava nove platforme DJB za septembar mesec deluje malko kalkulantski, vučićevski: kao da se čeka da Vučić u septembru stavi na sto ono što se obavezao, pa onda DJB da se odredi kao kontra svemu tome. Nisam siguran da li DJB ima jasnu viziju, ili smo samo namirisali da će biti previranja od septembra pa čekamo da vidimo šta će biti. Ne znam koliko je tačna kalkulacija DJB-a da bi Vučić mogao da zadrži nemačku podršku, ali da izgubi američku, pa se u tome sagledava nekakva šansa… Nije valjda sve posledica čiste taštine, tipa da je Radulović lepo dočekan 4. jula u američkoj ambasadi, za razliku od možda potpunog ignorisanja od strane nemačke ambasade, pa otuda i novi pravac “spoljne politike”.

    Možda grešim, ali bojim se da bi od igranja na američku kartu nešto iole značajno moglo da bude samo u apokaliptičnom scenariju, tipa pukne koalicija frau Merkel, odlazi politička scena u Nemačkoj u tri lepe, dolazi AfD u vladajuću koaliciju… Onda bi se valjda Amerima kao digla kosa na glavi pa bi regrutovali svoje satelite po Evropi da pritiskaju Nemačku… Samo što bi onda, daleko bilo, još puno toga drugog Srbiju moralo da brine, pa slaba vajda od repozicioniranja ka Americi… Ma, uostalom, sve su to pusti snovi dok zadnje USA trupe ne izađu iz Nemačke, dotle nema ništa od bilo kakvih tektonskih promena u Evropi.

  • “Veliki broj građana smatra da imamo nesposobne, bahate i alave političare koji misle samo na sebe”, evo glavnog razloga zasto je gomila nas otisla i nikada se necemo vratiti… Postovani Sasa, glasao sam iz dijaspore na svakim izborima za DJB… O ostalima sam odavno vec siguran. Sablon se ne menja, kao ni face, dolaze samo nove jos gore,nesposobnije,bahatije.. Nazalost, kako vreme odmice, sve manje uspevate da me ubedite da citat nije istina, zabetonirana za sledecih 30-50god u Balkan, navike i svakodnevicu građana koji su i dalje tu. Mi imamo jedan zivot i sansu da nasu decu izvucemo iz blata. Zelim Vam uspeh i nadam se da cete imati sansu da pokazete bar svojim primerom da je bar DJB drugaciji. Iako nisam siguran da ce to biti dovoljno, mozda to bude okidac za neke nove ljude koji se ne mogu svesti pod citat, pa se stvari pokrenu na bolje. Ova generacija normalnih za to cekanje nema vise vremena