Politika Saopštenje

Dvadesetogodišnjica NATO agresije

Danas se navršava 20 godina od početka NATO agresije koja je izvedena bez neophodne saglasnosti Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija i suprotno svim važećim principima međunarodnog prava. Među 19 zemalja koje su tokom 78 dana prosipale bombe po teritoriji tadašnje SR Jugoslavije i koje su više od 2000 civilnih žrtava cinično nazivale “kolateralnom štetom”, mahom su se nalazile saveznice Srbije iz prethodna dva svetska rata. Zarad ostvarivanja svojih tadašnjih geopolitičkih interesa, njihove tadašnje globalističke političke elite pokidale su istorijske veze sa Srbijom i surovo ilustrovale da u spoljnoj politici ne postoje prijateljstva, već samo interesi.

Pogrom srpskog stanovništva na Kosovu i Metohiji koji se desio 17. marta 2004. u kome je proteran veliki broj porodica, oskrnavljeni grobovi njihovih predaka i uništeni srednjovekovni spomenici srpske kulture koji su od neprocenjive vrednosti i predstavljaju deo svetske kulturne baštine, naišao je na gromoglasno ćutanje i prećutno odboravanja istih globalističkih vlada svetskih sila tog vremena.

Dve decenije kasnije, rezultat te nerazumne i protivpravne vojne agresije ugrožava opstanak srpskog stanovništva na Kosovu i Metohiji, koje je svakodnevno izloženo maltretiranjima, zastrašivanjima i pretnjama, dok se njihova imovina, kao i imovina Republike Srbije, brutalno otimaju, a kulturna dobra, crkve i manastiri, ruše i pale. Uprkos toj činjenici, države koje su bombardovale Srbiju nastavljaju da ignorišu Rezoluciju 1244 Ujedinjenih nacija, i dalje pokušavajući da Kosovo i Metohiju otrgnu od Srbije.

Svetskom i evropskom politikom duvaju neki novi vetrovi. Duh suverenizma potiskuje zlo bankarskog gobalizma i političare koji su ga podržavali. Istorijsko mesto Srbije je na strani slobode, demokratije suverenih zemalja Evrope i sveta.

Dosta je bilo

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Bicu van teme,ali hocete li vi govoriti na protestima?Ocigledno je da ste bili u pravu kada ste govorili da politicari ne bi trebalo da govore na protestima,ali sta sada?U unutrasnjosti je vidim malo bolja situacija na 1 politicara idu 2 nepoliticara,ipak…Zasto smo dopustili da nam Lecic i slicni preuzmu protest? Covek zove da se ide na Pink a bio ministar kulture i informisanja posle 5. oktobra,mogao je da uradi sa tim Pinkom sta je hteo.Vrlo deprimirajuce.Vrlo deprimirajuce je da ja sedim kod kuce a da se u Beogradu odrzavaju protesti protiv ove vlasti,najgore i najnesposobnije od najgorih i najnesposobnijih.Hocemo da dopustimo da protesti potpuno propadnu? Hocemo da se blamiramo 13. aprila, da nam se Vucic i njegovi podsmevaju par dana kasnije? Barem da vidimo nekog novog za govornicom. Barem da demonstirate neko jedinstvo.Spasite protest.Pustite Nato,Eu,Kosovo, ljudi jedva prezivljavaju, njima odlazak iz ove zemlje nije izbor, nego nuznost, ovi protesti su vazni, ne dajte da propadnu.Ucinite nesto