Veza između briselskih razgovora i glasina o prevremenim izborima na prvi pogled nije preterano očigledna, ali je neupitna. Ova vlast je od 2012. godine u dva navrata posezala za vanrednim izborima, uprkos činjenici da je imala stabilnu većinu u Skupštini, kao za svojevrsnim utočištem od pritisaka Brisela i Berlina da s Prištinom potpišu pravno-obavezujući sporazum o odricanju Srbije od KiM.
Međutim, EU je 2016. godine vlastima u Srbiji stavila embargo na takav scenario i protivila se novim prevremenim izborima dok se briselski razgovori ne dovedu do njima zamišljenog i obećanog pravno-obavezujućeg sporazuma kojim bi se Srbija odrekla KiM pre isteka mandata 11. saziva Skupštine Srbije iz 2016. godine. U očima Brisela i Berlina, odluke donete u Skupštini tokom ovog saziva bile bi ne samo legalne, već i legitimne, jer je skupštinski sastav prošaran opozicijom.
Odluka opozicionih poslanika da bojkotuju sednice Skupštine poremetila je taj plan, pa su se iz Brisela i Berlina odmah čule poruke da opozicionari treba da se vrate u skupštinske klupe. Njihov stav prema opozicionim pretnjama bojkotom parlamentarnih izbora 2020. godine, ukoliko se do tada ne stvore uslovi da oni budu fer i slobodni, naišla je na istu reakciju: dosledne izjave EU zvaničnika da opozicija treba da odustane od bojkota. S tim ciljem organizovali su i kaobajagi razgovore između vlasti i probrane opozicije, preko svojih NVO ispostava u Srbiji: Fonda za otvoreno društvo i Beogradskog fonda za političku izuzetnost Sonje Liht. Ovaj drugi fond finansira se i iz sredstava evropske političke grupacije EPP, čiji su članovi i CDU Angele Merkel, ali i SNS Aleksandra Vučića. Nema sumnje da je jedini cilj tih razgovora bio: nagovoriti opoziciju da povuče pretnju bojkotom.
EU sponzori sadašnje vlasti u Srbiji manje su zainteresovani za stvaranje uslova za fer i slobodne izbore, a više za pomoć svojim političkim prijateljima iz vlasti da bojkot izbegnu, ne bi li sledeći saziv parlamenta, nakon redovnih i neizbežnih izbora na proleće 2020. godine, mogao da donosi legitimne odluke, između ostalih i odluku o odricanju od KiM. Prisustvo opozicije u takvom parlamentu to ne bi mogao da spreči, ali bi toj odluci dao legitimitet.
A onda su raspisani vanredni izbori u Prištini za 6. oktobar 2019. godine.
Brisel i Berlin iznenada su se suočili sa njima potpuno neprihvatljivim scenarijem, tačnije s mogućnošću prekida bilo kakvih daljih razgovora Beograda i Prištine na celih godinu dana. Jer, dok Priština formira vlast – a samim tim i ovlasti pregovarača s Beogradom – u Srbiji počinje izborni ciklus i s Prištinom nema ko da razgovara.
U korenu najnovijih glasina da će srpski birači na izbore ipak ići prevremeno, tj. ne na proleće sledeće godine, već pre kraja ove, verovatno je upravo novi pritisak Brisela i Berlina da se proces nastavka razgovora između Prištine i Beograda, i postizanje tzv. “pravno-obavezujućeg” sporazuma, ubrza što je više moguće.
Ako predstojeći redovni parlamentarni izbori na proleće 2020. godine iznebuha odjednom prerastu u vanredne parlamentarne izbore pre kraja 2019. godine, biće to samo još jedna potvrda poslušničke politike sadašnje vlasti prema Briselu i Berlinu, čijim interesima ona iznova udovoljava, pri tome dosledno urušavajući suverenitet Srbije.
narodni poslanik DJB
Cisto da kazem da mi se ne dopada to nametanje da je psg opozicija,kao ni mnogi zuti otpadci koji su americki potrci i rade za njih. Sergej Trifunovic je americki potrcko i duznik i njihov saradnik. Ne vidim cemu cudjenje odredjenih ljudi,zasto oni idu na izbore,zasto ucestvuju,pa zato sto je Srbija leglo potkupljivih sebicnih idiota,a pogotovo Beograd,nazalost Iskreni Simpatizer DJB Nenad