LOKAL Autorski tekst Vojvodina

FAMA O KAPITALNIM PROJEKTIMA

Usled primene poslovničkih pravila, često istupam u skupštinskim raspravama nakon poslanika vladajuće većine, koji je ujedno i predsednik Odbora za budžet i finansije Skupštine AP Vojvodine. Naveo sam na poslednjoj sednici Skupštine 6. novembra, govoreći o Izvršenju pokrajinskog budžeta nakon 9 meseci, da to smatram odličnim, jer dobijam mogućnost da trenutno i neposredno nakon njega, raspršim sve te opasne zamene teza i mistifikacije javnih nabavki u izvršenju kapitalnih projekata. Kolega se čak dva puta javljao da replicira povodom mojih argumentovanih kritika, da bi treći put odustao, iako je imao pravo na repliku.

Šta sam to utvrdio, pa ga odučio od jalovog repliciranja?

Najpre, da njegova teza o višegodišnjosti kapitalnih projekata, nema nikakve veze sa niskim procentom posmatranog izvršenja. Koliko god bilo predviđeno da traje realizacija projekta, u programskoj klasifikaciji se navodi samo finansijski iznos planiran da se realizuje u tekućoj godini.

• da je teza o “kompleksnosti postupka javne nabavke”, te da je ‘forma poslednja odbrana prava’, jedno potpuno iskrivljeno gledanje na planiranje i trajanje postupka. Danom usvajanja budžeta, stiče se pravni osnov da se pristupi svim procesima i radnjama koje prethode i čine izvršenje kapitalne investicije.

• da je Zakon o javnim nabavkama konstanta, na koju su već odavno morali da računaju, kako bi se bolje organizovali i realizovali projekte predviđene za određen period. Priliv novca za realizaciju sledi tek po sklapanju ugovora, a po odluci o prethodno raspisanom tenderu, kome opet prethodi utvrđivanje tenderske dokumentacije i eventualno lokacijskih uslova, građevinske dozvole i sl.

• da svesno brka tekuću likvidnost sa pravnim osnovom za realizaciju projekata…

Na sve ovo sam mu ukazao još pre godinu dana u neformalnom razgovoru, na šta je odgovorio da je njemu to jasno (jer radi u Upravi za trezor ), ali da im odgovara da tako govori na sednici. Čak i nakon odustanka od otvorenog dijaloga sa mnom na sednici Skupštine, Jovan Lazarov je gostujući u Politbirou RTV, sve ove spinove ponovio, pri čemu nije imao realnog sagovornika na temu, već urednika, kome ovo ili nije najjasnije ili ne sme i ne želi da mu oponira.

Ono što prevazilazi naš duel jeste činjenica da Pokrajinska vlada nije uradila ništa po pitanju inicijative za donošenje Zakona o finansiranju APV, uprkos obećanju datom u ekspozeu Igora Mirovića juna 2016, i to 11 godina od isteka Ustavne obaveze njegovog donošenja (2008.) i višestrukim obećanjima. ( https://www.paragraf.rs/dnevne-vesti/060217/060217-vest4.html).

U kakvoj je ovo vezi?
Pre svega praktičnoj i po vlast korisnoj…

Izvršenje ustavne obaveze u iznosu od 7% budžeta APV u odnosu na republički, te najmanje 3/7 na kapitalne projekte u APV, vlast zapravo fingira, izmišljajući investicije za koje je svesna da ih neće završiti. Sve lepo deluje u nacrtu budžeta, zadovoljava na papiru i premašuje ustavnu obavezu, ali u realnosti nije ništa sem pukog bakšiša. Naravno, nema ni odgovornosti za nerealizovano i preneto u narednu godinu.
Na sredini ove godine, naprasno su odlučili da republičkom budžetu vrate celokupan iznos iz budžeta APV za brze saobraćajnice Novi Sad-Zrenjanin i Zrenjanin- Borča, kojima su mahali godinama bez ikakve realizacije, kao uostalom, i Fruškogorskim koridorom. Na kraju je najtragičnija nabavka dva digitalna linerana akceleratora sa pratećom opremom, tek sada na izvršenju od 40%. Pacijenti koji po prirodi bolesti nisu imali vremena da čekaju, to su morali, i to četiri godine i još će, sve dok izvršenje ne bude 100% .

Koliki je debalans obećanih projekata u odnosu na realizovane, možete uporediti čitajući spomenuti ekspoze, koji je javno dostupan i na internetu.

Aleksandar Zelenski,
poslanik “Dosta je bilo” u Skupštini APV

Oznake

DJB

Komentariši

Klikni ovde da postaviš komentar