Prenosimo

I dok ga ubijaju, on viče – živeo Staljin!

Cilj mi je da pokažem u čemu se promenio život u našoj zemlji i zašto treba izaći na izbore. Prihvatanje elementarnog pravila da svaki građanin ima neotuđivo pravo da slobodno odluči šta će raditi sa svojim glasom ni na koji način ne ometa raspravu o tome šta se danas dešava u Srbiji, niti glasno razmišljanje kako se ponašati na predstojećim izborima.

Cilj mi je da pokažem u čemu se promenio život u našoj zemlji i zašto treba izaći na izbore. Prihvatanje elementarnog pravila da svaki građanin ima neotuđivo pravo da slobodno odluči šta će raditi sa svojim glasom ni na koji način ne ometa raspravu o tome šta se danas dešava u Srbiji, niti glasno razmišljanje kako se ponašati na predstojećim izborima. U main stream kritici, koja se naziva građanskom, preživela je deviza da su sve stranke iste, pa se zato ne treba uzbuđivati oko predstojećih izbora. Nema potrebe menjati stav od prošli put: ubaciti beli list ili ostati kod kuće. Ne sporeći pravo na takav izbor, pokušaću da pokažem da je precepcija – sve je ostalo isto, ne samo netačna, nego nehotice otvara vrata nadolazećoj represiji.

U prvom koraku, možemo se složiti da su sve stranke uglavnom iste. Sve su zanemarivale interese građana i zemlje, odvodeći srpsku tranziciju do patoloških formi, kakva je korumpirana partijska država. Sve političke stranke su se utalile u jednu političku klasu zarad sopstvene moći i novca, a svoju vlast zasnivaju na ogromnoj državnoj svojini (javna preduzeća i ceo javni sektor) koju pripadnici političke klase nemilosrdno čereče, arče i eksploatišu, a račune dostavljaju građanima. Sve o tome znamo. Saša Radulović je na toj temi zaslužio ne samo da uđe u parlament, nego i da mu se dodeli počasni doktorat. Međutim, toj priči kako su i sistem i stranke ista trulež, potkrala se jedna krupna greška. Vladavina Aleksandra Vučića je suštinski antisistemska, jer za njega nikakav sistem ne važi. Za sve što Vučić radi može se reći – da, toga je bilo i pre, ali su sada svi tegovi (sve službe) stavljeni na jednu stranu, na stranu ličnosti samoga Vučića koji podriva sve institucije, opoziciju i medije – sve ono što spada pod rubriku demokratije. Drugim rečima, novost je to što su nedemokratske, autoritarne snage pod vođstvom Aleksandra Vučića napale tanku demokratiju u Srbiji. To je stvorilo jednu novu teskobu, jedan suženi prostor, u kome nema mesta komociji.

Ovaj tesnac opisala sam u četiri slike koje karakterišu ove izbore.

Autor: Vesna Pešić
Ceo tekst možete pročitati ovde:http://pescanik.net/2014/02/i-dok-ga-ubijaju-on-vice-ziveo-staljin/

Dosta je bilo

Komentariši

Klikni ovde da postaviš komentar