Politika

DJB – Kako smo prošli na izborima

Na nivou Srbije 2,08%, odnosno skoro 75.000 glasača. Vojvodina 2,41%. U ruralnim sredinama i manjim mestima u proseku oko 1%. U gradskim oko 3,5%.
U Novom Sadu smo osvojili 5,3% glasova. U Starom Gradu 7,5%. Na Vračaru 7,2%, Na Savskom vencu 6,5%. Na Novom Beogradu 5,5%. U Voždovcu 4,2%. U Nišu 3,2%.

Kancelariju za izborni štab smo zakupili 07.februara. Potpise smo počeli da sakupljamo 15. febuara. Prikupili smo ukupno 12.500 potpisa od kojih je 1.200 bilo neispravno. Prikupljanje potpisa smo zavšili 02.marta. Do tada se praktično kampanjom nismo ni bavili. Lista nam je konačno zvanično potvrđena 03.marta, tako da smo kampanju zvanično započeli 04.marta.

Novac iz budžeta za kampanju smo dobili 11.marta u 16:0 časova. Ukupno skoro 9 miliona dinara. Za izbore za skupštinu grada Beograd dobili smo skoro 600.000 dinara. Primili smo i donacije od građana u ukupnom iznosu od oko 600.000 dinara. To je to.

Izborna trka nije bila fer. Ne samo finansijski. Medijska zastupljenost je bila poražavajuće neravnopravna. Ovo je slika sekundi na udarnim vestima na tri najgledanije televizije sa nacionalnom frekvencijom:

TV emisije

Bio sam gost u 4 emisije na lokalnim televizijama u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Pančevu. Bio sam gost i kod Danice Vučenić.
Svakodnevno smo morali da se borimo sa svim televizijama da uopšte objave naše priloge na vestima. Uključujući i radio. TV Prva i TV Pink nisu hteli ni da čuju.

Na pet TV stanica sa nacionalnom frekvencijom nisam gostovao ni u jednoj emisiji za vreme kampanje.
Bio sam gost kod Olje Bećković pre kampanje u Utisku nedelje 16.februara sa predsednikom skupštine Nebojšom Stefanovićem. U isto vreme Aleksandar Vučić je gostovao u dvosatnom emitovanju jednosatne emisije Teška reč na Pinku.
Trebao sam da budem gost na Da možda ne u četvrtak pred izbore, ali je kolegijum RTS-a povukao emisiju.
Bio sam gost na Studiu B u jutarnjem programu u četvrtak pred izbore.

Dušan Pavlović je bio gost kod Suzane Trninić, na RTV Vojvodine, u Kragujevcu i u Nišu.

Bio sam i gost na Radio Batočini.

Imali smo 40 minuta vremena na RTS2 da predstavimo program. Ovo vreme se dodeljuje svim listama. U isto vreme je bio i Aleksandar Vučić na još jednom od svojih prirodnih i nenameštenih gostovanja u Teškoj reči na Pinku.

Bilbordi

Imali smo 3 elektronska bilborda 10 dana pre izbora u Beogradu. Imali smo 3 dodatna bilborda 5 dana pre izbora. U drugim gradovima nismo imali bilborde.

TV reklame

Imali smo 8 reklama na RTS-u, svaka od po 12 sekundi, poslednja 2 dana kampanje.
Imali smo 15 reklama na B92, svaka od po 12 sekundi, poslednja 2 dana kampanje.
Imali smo po 18 reklana na lokalnim televizijama, poslednja 2 dana kampanje.

Radio reklame

Imali smo ukupno 171 emitovanje radio reklame na Radio S, Radio Index, Gradski Radio, Pingvin i B92 radio. Svaka reklama traje oko 12 sekundi.

Nakon svakodnevnog pojavljivanja na naslovnim stranicama tabloida odmah nakon ostavke početkom februara, više se nismo pojavljivali na nasolovnim stranicama novina, osim jedan put u Danasu koji je objavio intervju. Blic je objavio jedan kratak tekst o tome koje ekonomske mere su potrebne nakon izbora. Imali smo dva velika članka u Vranjanskim novinama, jedan intervju i jedan autorski tekst. I pokrivali su nas strani mediji. Npr. BBC.

Tribine

Držali smo tribine u Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu, Subotici, Zrenjaninu, Pančevu, Čačku, Šapcu i Sremskoj Mitrovici.

Društvene mreže

Bili smo na društvenim mrežama, Tweeter-u Facebook-u i imali smo web sajt. Ni jednog BOT-a nismo imali. Nikoga nismo angažovali da napada bilo koga, da udara pluseve ili da piše stvari po narudžbi.

Kampanju je vodio Ivan Marović. Kampanju smo vodili „od čoveka do čoveka”. Sve koji nas podržavaju smo zamolili da svojim prijateljima, kolegama i porodici kažu da glasaju za nas i zašto glasaju za nas. Svojim rečima, sa svojim razlozima. Posebno na društvenim mrežama.

I kako smo prošli?

Odlično u gradskim sredinama. U sredinama koje koriste društvene mreže. Tamo gde nije bilo medijskog mraka. U sredinama u kojima smo uspeli da prođemo na televiziji u barem jednoj emisiji, popravili smo rezultat.

Direktan kontakt sa glasačima je bio najdragoceniji. Održavanjem tribina, uspeli smo da značajno pojačamo kampanju „od čoveka do čoveka” i proširimo je i van društvenih mreža. Ljudi odlično reaguju na našu identifikaciju i analizu glavnog problema sa kojim je suočena Srbija i plan kako ga treba rešiti.

Oko 55% biračkog tela je uopšte čulo za nas, našu listu i upoznato je (čulo je) za rad ministarstva privrede. U tom direktnom kontaktu sa njima smo potvrdili koliko je ogroman uticaj tabloida. Razno blato od toga da sam špijun, da maltertiram vozače, da sam pretukao svoju ćerku (ovo mi je najteže) i da je zavšila na urgentnom, da sam upropastio firme u stečaju (ova mi je najdraža) i pri tome zaradio milione, da idemo u koaliciju sa Cvijanom do toga da sam hteo da radnici ostanu bez godišnjeg odmora i bolovanja, da sam hteo sve da otpustim u preduzećima u restrukturiranju i da će svi imati penziju od 200 evra. Nakon direktnog razgovora sa ljudima, svo ovo blato nestane. Ljudi kao da se probude iz nekog transa začuđeni da tabloidna „realnost” nema veze sa realnošću. Čak i među ljudima koji nas podržavaju, ovo tabloidno blato ostavlja sumnju i Čvorović koji čuči u svima od nas, u nekom više u nekom manje, počne da traži dokaze da to blato nije istina. A to ne možete efikasno demantovati, osim da vas ljudi upoznaju i prekopaju po vašem životu. Zbog toga je blato toliko otrovno, a širi se ogromnom brzinom. Sa ovim su suočeni svi koji ulaze u politički život. Svi osim gospodari blata. Sadašnji gospodar blata je masovno pobedio na izborima, prethodni gospodar bi da uđe u koaliciju sa njim.

Da li je naš program osuđen na gradske sredine?

Sigurni smo da ne. Problem parazitskog partijskog sistema kapiraju svi. Samo nisu znali koliko nas košta. I da treba otpustiti partijski zaposlene i skinuti ih sa grbače građana. Odvajanje socijalne politike od ekonomije takođe je jasno ljudima. I onima na selu isto kao i onima u gradu. Inače, ljudi na selu i u malim sredinama tek nemaju nikakve koristi od javnog sektora i uglavnom su okrenuti sami sebi, a moraju da ga finansiraju. Potreba za jakim univerzalnim sistemom socijalne zaštite, zdravstvenim osiguranjem za sve, i penzionim sistemom koji ima i socijalne i ekonomske penzije je takođe jasna svim ljudima. I da je to posao države, a ne privrede. I da taj jak sistem socijalne zaštite može da kroz poreze plaća jedino jaka, efikasna, konkurentna, tržišna privreda čiji posao je stvaranje dodate vrednosti i profita.

Razlog za loš rezultat u ruralnim područijima je svakako medijski mrak i tabloidno blato. Nismo uopšte uspeli da dođemo do birača. Najdirektniji način prilaska biračima su tablodi. I mislimo da je Aleksandar Vučić postigao rezultat koji je postigao, upravo zbog toga: kontrole tabloida. Sledeći je televizija. Ni tu ne možemo da očeujemo mnogo. Ostaje nam jedno rešenje: izgradnja organizacije na terenu. Rezultati ovih izbora po biračkim mestima nam pokazuje koliko ljudi podržava ovo što radimo. A oni su jako motivisani. Tako da nam je prvi zadatak ( a već smo počeli 🙂 da izgradimo organizaciju u svim opštinama u Srbiji. To nam je najvažniji zadatak. Drugu opciju nemamo.

Razlog zbog koga nismo postigli i bolji rezultat u gradovima je problem strateškog glasanja i straha od bačenog glasa. Ljudi podržavaju ovo o čemu govorimo, vide da je realno, vide i da smo oštri i konkretni kritičari Aleksandra Vučića i znamo šta hoćemo da ostvarimo. Jedini argument koji smo imali je da je glas za ovakvu opoziciju svakako bačen glas, i da ovim putem našoj ideji daju preko potrebnu validaciju za dalju borbu. Trčimo maraton, ne sprint. Mislimo da smo ovim rezultatom na izborima ovaj argument dobili i da nam strateško glasanje više neće predstavljati prevelik problem. Mislimo da smo pokazali da imamo kapacitet ne samo da pređemo cenzus, već i da ostvarimo daleko jači rezultat.

Sledeće prolazno vreme će biti pokrajinski izbori i prateći lokalni izbori. Mislimo da ćemo na pokrajinskim izborima preći cenzus i pokazati kolika je snaga našeg programa i naše kampanje „od čoveka da čoveka”. Imaćemo i dovoljno vremena i dovoljno ljudi na terenu da sa našom porukom dođemo do birača i u sredinama koje ne koriste mnogo društvene mreže.

Rezultati izbora po opštinama po % osvojenih glasova bez KiM:

U 23 opštine sa 34% od ukupno prebrojanih glasova (1.220.000 glasača), osvojili smo između 2% i 7,5% glasova, u proseku 4,08% (49.512 glasova).
U 54 opštine sa 38% od ukupno prebrojanih glasova (1.360.000 glasača), osvojili smo između 1% i 2% glasova, u proseku 1,42% (19,142 glasa).
U 89 opština sa 27% od ukupno prebrojanih glasova (980.800 glasača), osvojili smo manje od 1% glasova, u proseku 0,6% (5,688 glasova).

U 8 opština smo imali manje od 10 glasova. Najlošije smo prošli u Preševu, sa 2 glasa, odnosno 0,01% izašlih glasača.

Regionalno, najlošije smo prošli na Kosovu i Methoiji, gde smo osvojili 21 glas, odnosno 0,06%. Od 17 opština, u 8 nismo osvojili ni jedan glas. Najviše glasova smo dobili u Kosovskoj Mitrovici, 18, što iznosi 0,5% izašlih birača.

Po okruzima, najbolj smo prošli u Beogradskom, Južnobačkom (Novi Sad) i Nišavskom okrugu, a najlošije u Topličkom (Prokuplje), Pčinjskom (Vranje) i Jablaničkom (Leskovac).

Izborni rezultati liste broj 15. Dosta je bilo – Saša Radulović:
• Republika Srbija – 2,08% – 74.445 glasova
• Vojvodina – 2,41% – 21.630 glasova
• Beograd – 3,83% – 31.173 glasova
• Novi Sad – 5,33% – 8.843 glasova
• Niš – 3,29% – 4.118 glasova

Parlamentarni izbori – Republika Srbija
1. SNS – 48,3%
2. SPS – 13,5%
3. DS – 6,4%
4. NDS – 5,7%
5. DSS – 4,2%
6. Dveri – 3,5%
7. LDP – 3,3%
8. Beli listići – 3,1%
9. Dosta je bilo – 2,08% – 74.445 glasova
10. SRS-2,0%

Parlamentarni izbori – Vojvodina
1. SNS – 46,2%
2. SPS – 10,8%
3. NDS – 8,0%
4. DS – 5,8%
5. Beli listići – 3,4%
6. DSS – 3,3%
7. Dveri – 2,8%
8. LDP – 2,7%
9. SRS-2,5%
10. Dosta je bilo – 2,4% – 21.630 glasova

Parlamentarni izbori Beograd
1. SNS – 45,0%
2. SPS – 11,9%
3. DS – 10,8%
4. DSS – 6,21%
5. NDS – 4,8%
6. Dveri – 4,7%
7. Dosta je bilo – 3,8% – 31.173 glasova
8. Beli listići – 3,7%
9. LDP – 3,6%
10. SRS-2,2%

Parlamentari izbori Novi Sad
1. SNS – 46,2%
2. SPS – 10,0%
3. NSD – 8,8%
4. DS – 6,0%
5. Dosta je bilo – 5,3% – 8.843 glasova
6. DSS – 4,9%
7. Beli listići – 3,7%
8. SRS – 3,3%
9. LDP – 2,8%
10. Dveri – 2,8%

Parlamentarni izbori Niš
1. SNS – 50,3%
2. SPS – 13,4%
3. NSD – 4,5%
4. Dveri – 4,4%
5. DSS – 3,8%
6. DS – 3,6%
7. LDP – 3,5%
8. Beli listići – 3,3%
9. Dosta je bilo – 3,2% – 4.118 glasova
10. SRS – 2%

Parlamentarni izbori u Beogradu po opštinama:
• Stari Grad – 7.5%
• Vračar – 7,2%
• Savski venac – 6,5%
• Novi Beograd – 5,5%
• Zvezdara – 4,6%
• Voždovac – 4,2%
• Čukarica – 3,7%
• Palilula -3,7%
• Zemun – 3,4%
• Rakovica – 3,3%
• Lazarevac, Mladenovac, Surčin, Barajevo, Grocka, Obrenovac: između 1% i 1.3%
• Sopot 0,83% (75 glasova).

Parlamentarni izbori Beograd – Stari Grad
1. SNS – 26,8%
2. SPS – 10,5%
3. DS – 18,5%
4. DSS – 9,5%
5. Dosta je bilo – 7,5% – 2.067 glasova
6. NDS – 6,7%
7. LDP – 6,1%
8. Dveri – 4,6%
9. Beli listići – 4,4%
10. SRS – 2,2%

Parlamentarni izbori Beograd – Vračar
1. SNS – 25,3%
2. SPS – 11,1%
3. DS – 21,3%
4. DSS – 8,9%
5. Dosta je bilo – 7,2% – 2.210 glasova
6. NDS – 6,7%
7. LDP – 5,4%
8. Dveri – 4,7%
9. Beli listići – 4,4%
10. SRS – 1,8%

Parlamentarni izbori Beograd – Savski venac
1. SNS – 32,5%
2. SPS – 12,2%
3. DS – 15,8%
4. DSS – 7,8%
5. Dosta je bilo – 6,5% – 1.369 glasova
6. NDS – 6,1%
7. LDP – 4,9%
8. Dveri – 4,8%
9. Beli listići – 3,8%
10. SRS – 1,9%

Parlamentarni izbori Beograd – Novi Beograd
1. SNS – 36,9%
2. SPS – 12,7%
3. DS – 13,6%
4. DSS – 7,1%
5. Dosta je bilo – 5,5% – 6.236 glasova
6. NDS – 5,2%
7. Dveri – 5,1%
8. LDP – 4,2%
9. Beli listići – 4,0%
10. SRS – 2,2%

Oznake

Saša Radulović

Rođen 1965. godine. Odrastao u Sarajevu gde završio osnovnu i srednju školu i Elektrotehnički fakultet 1989. godine, smer automatika i elektronika. Nakon diplomiranja dobio je posao u Simensu u Nemačkoj gde je radio na nuklearnim elektranama. Karijeru je 1993. nastavio u Kanadi i SAD gde je bio je aktivni učesnik buma Silicijumske doline. U Srbiju se vratio 2005. godine.

Sa Vericom Barać i Miroslavom Milenović borio se protiv korupcije i radio na slučajevima 24 pljačkaške privatizacije. Bio je finansijski ekspert tužilaštva za stečaj i berzu, držao treninge za tužioce i policijske inspektore za privredni kriminal. Pet meseci bio je ministar privrede u Vladi Srbije i za to vreme sprečio pljačku braćeVučić, Siniše Malog, Mlađana Dinkića, koji su nastavili tamo gde je Tadićeva vlast stala.

Uverio se da je Aleksandar Vučić centar korupcije, izašao iz Vlade i sa saradnicima osnovao pokret “Dosta je bilo” čiji je cilj da pobedi i uvede sistem, pravnu državu jakih institucija i slobodnih medija, zaustavi partijsko zapošljavanje, uvede transparentnost i čiste račune.

Saša Radulović je dokazano najveći borac protiv režima Aleksandra Vučića i partokratije koja ubija Srbiju. Ako Aleksandar Vučić nekoga ne sme da pogleda u oči, onda je to Saša Radulović. Sprečio ga je u pljački tada, sprečiće ga u pljački i sada.

Komentariši

Klikni ovde da postaviš komentar