Pošto premijer ne sme da izađe bilo kome na crtu, a posebno Saši Raduloviću, javnost je potpuno uskraćena za javne debate. Ovim tekstom pokušavamo da pokažemo kako bi takva jedna javna debata između premijera i Saše Radulovića izgledala, kada bi premijer imao hrabrosti da se pojavi.
O zakonima o privatizaciji i stečaju
Vučić: Mene zanima da uradimo nešto za Srbiju. I ove mere koje preduzimamo ne preduzimamo ih mi i ne nudimo teške mere i zakone koji nisu popularni, kao što je Zakon o radu, Zakon o PIO, Zakon o privatizaciji, Zakon o stečaju. Nijedan od tih zakona nije popularan, ali to su zakoni koji nam stvaraju ambijent poslovni neuporedivo bolji. To su zakoni koji nam stvaraju šansu da imamo normalnu ekonomiju. I to je nešto što mora da se donese. I to svi znaju.
Radulović: Premijer nastavlja da se prenemaže oko reformi i da, tobože, priča o tome kako su teške, pa opominje kako je težak Zakon o privatizaciji, pa težak Zakon o stečaju, kao da, tobože, postoje veliki otpori ka tome, a to jednostavno nije tako. Ljudi traže uvođenje reda. Nažalost, ovi zakoni koji su prošli skupštinsku proceduru, Zakon o privatizaciji, Zakon o stečaju, neće ništa promeniti jer se odustalo od stvarnih reformskih zakona iz januara meseca koje sam predlagao kao ministar. Da su ti reformski zakoni usvojeni u januaru, mi bi dosada završili finansijsko restrukturiranje svih preduzeća, ne samo ovih 153, nego i ostalih preko 400 preduzeća u Agenciji za privatizaciju, povezali bi radni staž za sve radnike, svi bi dobili overene zdravstvene knjižice i dobili bi obrtna sredstva za dalji rad iz Fonda za razvoj. Da smo bili odgovorni. Takođe bi bili raspušteni svi nadzorni odbori, pa bi direktori Aleksandra Vučića, kao što je, na primer, direktor RTB Bora već dobili otkaz. Ključni problem nisu nesposobni kadrovi, odnosno da Srbija ne može da nađe ljude koji će da vode javna preduzeća i preduzeća u restrukturiranju. Ključni problem su političke stranke koje su se infiltrirale u taj javni sektor i koji ga uništavaju, ne pružaju priliku da se oporavi.
Sulude subvencije stranim investitorima
Voditeljka: A vi ste danas, izvinjavam se, u Bačkom Gradištu rekli jedan zapanjujući podatak, a to je da, upravo, poreske olakšice za novozaposlene je prihvatilo četiri strane kompanije…
Vučić: Ne, četiri kompanije domaće iz Vojvodine i više stranih kompanija.
Voditeljka: Aha. I šta to onda govori o domaćim preduzećima.
Vučić: Pa to govori da nažalost uredn… Nažalost, dve stvari, izvinjavam se zbog toga što ću da kažem. Prva je ta da, a u međuvremenu imamo direktan podatak da je 980 lica zaposleno, a da ljudi nisu pratili sve zakonske propise, da strane kompanije, naravno, najviše prate zakonske propise, da gledaju gde mogu sebi da olakšaju plaćanja, posao i sve drugo.
Radulović: To, naravno, ne govori da naše kompanije ne prate propise, to govori da su ove mere pogrešne. Naše kompanije, naravno, da prate propise, međutim, podsticaj koji su dali nisu podsticaji koji s upotrebni privredi. Prvo, ti podsticaji su protivustavni, pošto narušavaju ustavnu jednakost, kako firmi, tako i građana. Tako da neki građani plaćaju poreze po tim podsticajima i doprinosima, a neki ne plaćaju. To ne može na takav način da se radi. Znači, napravili su pogrešne mere, koje su pored toga i protivustavne i sad im nije jasno zbog čega te mere ne rade, zašto više kompanija ne zapošljavaju. Ove mere smo koristili i ranije i nikad nisu dale rezultate, a pokret Dosta je bilo će pokrenuti pitanje ustavnosti tih zakona sa stanovišta ravnopravnosti kako građana, tako i pravnih lica.
Subvencije iliti bacanje para u bunar
Vučić: Kao što smo uspeli… Pokazalo se da smo napravili dobru meru za likvidnost. Dobru meru za likvidnost domaće privrede sa ovim kreditima koje smo subvencionisali gde je država dala 60 miliona evra na milijardu i dvesta. Dakle, banke su preuzele rizik. I to su sada dobijale sve mikropreduzeća, mala preduzeća i srednja preduzeća, svega 8,6% su velika preduzeća.
Radulović: Netačno je da banke preuzimaju rizik. Tačno je da gotovo sav rizik nose poreski obveznici Republike Srbije i da ove mere ne mogu dati rezultate. One samo krpe rupu i to je dodatno bacanje novca u bunar. Ne može se na takav način uvesti red i popraviti likvidnost. Nama je potrebno da banke, normalno kad ulazite i odaberete banku u kojoj hoćete da uzmete kredit, da tamo uslovi budu normalni i da nije potrebno subvencionisanje, nego da ih odgovarajućom regulativom dovedemo u red, tako da su kamatne stope podnošljive, a ne da nastavljamo da bacamo novac poreskih obveznika u bunar i da pokušavamo na takav način da zakrpimo likvidnost. To je duboko pogrešna mera koja je samo trošak za poreske obveznike i gura problem za godinu dana u budućnost.
Komentariši