Pokret „Dosta je bilo – Saša Radulović“ je juče, 01.10.2014. godine, podneo Ustavnom sudu inicijativu za ocenu ustavnosti poreskih podsticaja za novozaposlene, koji su suštinski namenjeni isključivo stranim investitorima i koji diskriminišu domaću privredu.
Protivustavnim podsticajima po kojima manja grupa poslodavaca, uglavnom stranih investitora ali i zaposlenih, ne plaća 65%, 70% ili 75% poreza i doprinosa, direktno se menja ekonomska snaga obveznika uplate poreza i doprinosa (i poslodavca i zaposlenih), tako što se jednoj kategoriji obveznika ekonomska snaga povećava na račun ekonomske snage drugih obveznika uplate poreza i doprinosa, što svakako nije cilj koji se u skladu sa Ustavom može ostvarivati merama ekonomske i socijalne politike.
Takođe je protivustavno da ovaj podsticaj mogu da koriste samo nezaposlena lica koja su formalno registrovana na birou za nezaposlene duže od 6 meseci. Ovim su diskriminisani svi oni koji su trenutno zaposleni na radnim mestima koja su ispod njihovog nivoa kvalifikacije, lica koja uopšte nisu prijavljena u birou kao i oni koji su na birou kraće od 6 meseci.
Ovakve vrste podsticaja smo, u različitim oblicima, imali dugi niz godina. Od isplate 10.000 evra po radnom mestu za strane investitore, do oslobađanja od plaćanja poreza i doprinosa za određene starosne kategorije. Nijedna od tih mera u prošlosti nije dala nikave pozitivne rezultate po zaposlenost. Od 2008. godine do danas izgubili smo preko 350.000 radnih mesta, od toga preko 50.000 za vreme dok je Aleksandar Vučić na vlasti. Racionalni ljudi ne ponavljaju iste poteze i očekuju drugačiji rezultat.
Srbija vodi promašenu ekonomsku politiku u poslednjih 10 godina: ekonomsku politiku baziranu na pljačkaškoj privatizaciji, potpunom zapostavljanju domaće privrede, na subvencijama i večitoj nadi u strane investitore koji će preporoditi Srbiju. Vera svih naših vlada u strane investitore je mitskih dimenzija. Pošto nijedna vlada nije u stanju da uvede red, logično je da su joj strani investitori jedino rešenje. Svi naši Beogradi na vodi, vozovi do Budimpešte, Fijati i Etihadi: oni su svim našim vladama omiljeni neizrečeni izgovor zašto i nije tako strašno što se ne menjamo. Sve naše vlade su zamislile da će stranci doći da razviju našu privredu. Prateći to ludilo, Vlada polako stvara poreski raj za strane korporacije sa našom jeftinom radnom snagom.
Ako sami sebi ne pomognemo, niko nam neće pomoći. Glavni fokus ekonomske politike mora da bude domaća privreda. Strani investitori su samo šlag na torti. Dok jurimo šlag, nama je propala torta. Domaćoj privredi je potreban neselektivan podsticaj u vidu smanjenja poreza i doprinosa za sve. Danas, ako zaradite 300 evra, da biste poslovali legalno državi morate da date 120, dok vama ostane 180. To je nerazumno. Porezi i doprinosi iznose preko 60% na neto iznos. Jedino smanjenjem ovih nameta i uvođenjem progresivnog oporezivanja može doći do smanjenja sive ekonomije, koja iznosi preko 30% BDP-a Srbije.
Umesto da ukine sulude Dinkićeve subvencije koje nas godišnje koštaju stotine miliona evra, Aleksandar Vučić nastavlja tu istu pogubnu politiku. On je najavio smanjenje penzija od čak 22% na sve iznose iznad 25.000 dinara i smanjenje plata od 10%. Od penzija živi pola Srbije. Penzioneri „botagaši“ koji primaju 40.000 dinara moraće da se mesečno odreknu 3.300 dinara, iako tim novcem izdržavaju i sebe i decu.
[PDF] Ustavna inicijativa za poreske podsticaje
Podrzavam inicijativu. Samo napred!
Bez obzira ko piše, treba pročitati šta piše…..uz to dodati statističke podatke, praznih kuća po čitavoj Srbiji, površinu zapuštenih imanja (čiji su vlasnici isti – najčešće izuzetno stari – ljudi). broj mladih nezaposlenih ljudi koji nemaju ni kuće ni imanja….pa na primer, njima dati “subvenciju” kroz mehanizaciju ili izgradnju seoskog turizma…očekujući rezultata: smanjenje nezaposlenih, smanjenje neobradivih površina, smanjenje investicije za brigu za stare i nemoćne – povećanje prihoda u državni budžet od poreza na proizvode ili usluge, povećanje standarda ljudi koji su prihvatili ovakav vid angažovanja, povećanje razvijenosti nerazvijenih regija…jedino što nestaje , to je “reket” od nekoliko procenata za nekoliko pojedinaca. ne treba biti puno pametan. treba biti samo malo pošten i puno vredan