Autorski tekst Rudarstvo

Deset razloga za smenu menadžmenta RTB Bor

Autori ovih redova nemaju nameru da napadaju kompaniju RTB Bor, niti su protiv pravih, ekološki prihvatljivih, ekonomičnih, tehnološki najboljih a danas raspoloživih, socijalno odgovornih i dugoročno održivih rešenja za stanovnike područja Bora i Majdanpeka, ali i same Srbije. °

Spaskovski

Zbog toga ključno je navesti sledeće:

1. U slučaju RTB Bor sporan je pre svega prevaziđeni metod upravljanja i vođenja kompanije, zaglavljen u prošlosti, koji će neminovno imati strateški fatalne posledice (skandal) po ovu industriju, ljude u regionu i samu Republiku, kao i njihovu budućnost. Aktuelni generalni menadžer, uz podršku vodećih i najuticajnijih političara, nametnuo je svoj diktatorski odnos prema svim poslovodnim funkcijama, počevši od analize, planiranja i odlučivanja, kadriranja, istraživanja i razvoja, investiranja, finansija, proizvodnje itd. Ovakva jednostranost uz vidljivu nestručnost i neodgovornost (politika je ispred znanja i savesti) proizvodi improvizatorska i polovična rešenja koja autoritarni vođa, podržan politikom, želi lično da sprovodi, vodeći sistem RTB Bor sve dublje u sunovrat i definitivnu propast.

2. Dokazane rezerve rude, u skladu sa međunarodnim standardima za procenu mineralnih resursa i rezervi rude (australijski JORC kodeks, kanadski CIM standardi i nacionalni instrument NI 43–101 i druga obavezna praksa za klasifikaciju minerala i ruda, kao i javno izveštavanje investitira) čine temelj ili odlučujući poslovni razlog za bilo koje aaktivnosti rudarenja, topljenja i rafinacije na nekoj lokaciji u racionalnom vremenskom okviru. U RTB Bor niko ne zna čime se tačno (inventar?) raspolaže pod zemljom (naprimer: klasa mineralnih resursa?, klasa rezervi rude?). Međutim, odavno je identifikovan ključni problem RTB Bor, a to je iscrpljenost i osiromašenje rudnih resursa u tekućoj eksploataciji (rezerve ekonomično isplative rude?), zaostajanje u raskrivanju tekućih i otkrivanju i pripremi novih ležišta.

RTB Bor već duže vreme nema odgovarajuće rezerve rude bakra za razvoj skupih projekata metalurgije i rudarstva, tako da izbor koncepta ekonomije ovog kraja Srbije jedino na osnovama industrije proizvodnje bakra bez prave alternative u oblasti urbane ekonomije, predstavlja fatalnu grešku u investicionom projektu nove topionice i fabrike sumporne kiseline.

3. Prihvaćena „fleš“ (flash smelting) tehnologija (bez regularnog izbora) i kapacitet topionice nisu odgovarajući za borske uslove. „Fleš“ peć nije odavno najmodernija za topljenje koncentrata bakra (danas je to konvencionalni postupak) u odnosu na na primer IsaSmelt, AuSmelt i druge moderne tehnologije. „Fleš“ ima za 30 % veće kapitalne troškove (CAPEX) i za najmanje 20 % više operativne troškove (OPEX), standard ekonomije obima prerade (ekonomičnost) se postiže tek sa nivoom godišnje proizvodnje iznad 200.000 tona bakra, zahteva kvalitetan koncentrat sa sadržajima od 25 do 30 % Cu, suv i potpuno čist koncentrat, kontrolisano „hranjenje“ koncentratom i rad bez prekida od minimalno četiri godine, visoku stručnost radnika u eksploataciji i održavanju itd. Dve napred navedene alternativne tehnologije topljenja su savremene, fleksibilne po pitanju kapaciteta prerade, kvaliteta, vlage i granulacije koncentrata itd. U Boru je projektom predviđeno topljenje 400.000 tona koncentrata sa sadržajem 20 % Cu i 80 % jalovine (?) i kapacitetom od samo 80.000 tona bakra godišnje. Naši rudnici ni ove potrebe ne mogu da zadovolje (ostvaruju manje od 50 % od potrebnog). Cena koštanja prerade koncentrata u novoj topionici je u projekciji više od va puta viša od one koja figuriše na međunarodnom tržištu koncentrata i njegove prerade. Topionica će biti nekonkurentna i neekonomična, npr. za nabavku ili uslužnu preradu tuđih koncentrata (kakav je u takvom slučaju smisao ovakvog projekta?).

4. Iako je svečano puštena kao „mehanički“ završena izgradnja (to nije most ili zgrada, najbitnija je funkcionalnost pirometalurškog procesa topljenja) ostali su nezavršeni a obavezni su (integralna dozvola za rad, ekonomičnost, iskorišćenja …) sledeći delovi:

  • postrojenje za pročišćavanje (tretman) svih otpadnih voda (rudničkih, iz topionice i fabrike sumporne kiseline, iz elektrolize i zlatare …),
  • iskorišćenje bakra iz topioničke šljake „fleš“ peći, problem izgradnje posebne flotacije, i
  • postrojenje za iskorišćavanje sekundarne (otpadne) toplotne energije iz metalurških i hemijskih egzotermnih procesa ( zbirno ulaganje preko 25 miliona €).

Na primer, samo bez flotacije šljake sistem neće moći da ima projektovano iskorišćenje od 98 % na bakru, a u režimu rada „kreni – stani“ neće moći da ostvari minimalno iskorišćenje sumpora od 98 %.

5. Kanadska građevinska firma SNC Lavalin je dobila ugovor tipa EPC bez međunarodnog otvorenog tendera, a pre toga je ista firma izradila feasibility study topionice(?). Projekat je od samog starta (ili pre toga) „guran“ od strane naših uticajnih ljudi SNC–u u ruke, tako da u potpunosti ocrtava model kako je SNC Lavalin prevarno pridobijao velike ugovore u preko 11 nerazvijenih zemalja putem podmićivanja uticajnih političara i menadžera (iznos na podmićivanju je bio 10 % od vrednosti projekta; pogledati na internetu: SNC Lavalin scandal, primer Indije, Libije, Kambodže, Bangladeša, bolnice u Montrealu itd.

6. Rok završetka izgradnje i puštanje u pun radni kapacitet prerade (po Ugovoru početak VI kvartala 2013. god.) nije ostvaren.

7. Ukupni iznos investicije (na kraju, ako ga bude) biće najmanje dva puta viši od projektovanog (175 miliona €), odnosno ukupno skoro 400 miliona €.

8. Snabdevanje sirovinom nije obezbeđeno (projekat je zasnovan i dimenzionisan na domaćoj – sopstvenoj rudarskoj proizvodnji RTB Bor bez ikakvog ozbiljnog utemeljenja).

9. Potrebna je duboka i detaljna analiza, tačno i precizno izveštavanje i rigidna kontrola investicionog procesa da bi se kreiralo najbolje realno moguće usmerenje, koncept u sektoru rudarstva i metalurgije bakra, danas i za budućnost, i obavezno stvaranje nove efektivnije alternative u sektoru urbane ekonomije (proizvodi za potrošačko tržište) za sigurniji razvoj ekonomije ovog regiona i Republike. Prelazilo se preko obrazloženih i blagovremenih upozorenja umnih i odgovornih ljudi, koji su zbog toga bili diskriminisani uz podršku političara (što je jedan od oblika diktature).

10. Ovakav način ulaganja države, kakav imamo u RTB Bor, ne predstavlja pametnu investiciju i nema jasan smisao.

dr Milan Dejanovski

doktor ekonomije i inženjer metalurgije

član lokalnog tima pokreta “Dosta je bilo” u Boru

Dosta je bilo

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Razlog br.10 da ovo nije pametna investicija trebalo dodatno pojasniti. Ovde je bitno da je zakon prekrsen na sijaset mesta i nacina. Najgore je sto je bila cisto politicka odluka da se gradi nova topionica. Kad se donose politicke odluke, onda se sve ostalo sto trazi zakon naknadno nalaže poslusnicima od struke, u nasem slucaju je to bio TMF Univerziteta u Beogradu, na celu sa prof.dr Zeljkom Kamberovicem. Oni su uradili Studiju opravdanosti i potpisali se, cime su sacinili svu potrebnu pocetnu dokumentaciju. Naravno, nastimovali su da se takva odluka opravda i izbegne odgovornost Dinkica, Cirica I ove stetocine Lagoja koji su to smislili radi svojih licnih interesa.