Govor Zdravstvo

Đurić: Zakon o biomedicinski potpomognutoj oplodnji – nedovoljno iskorišćena prilika

U Narodnoj skupštini u toku je neobično kvalitetna i kulturna rasprava o Predlogu zakona o biomedicinski potpomognutoj oplodnji. Razlog je jednostavan: poslanici zaduženi za pravljenje nereda nemaju ništa pametno da kažu o temi i ne učestvuju u raspravi. Tek se par puta neki od njih javi i pokuša da se nametne neumesnom prijavom povrede poslovnika, tek da bi nešto rekao. SNS poslanici minimalno pričaju, uglavnom kao na usmenom ispitu ili osrednjem simpozijumu iz ginekologije, trudeći se da deluju bitno upotrebom medicinske terminologije.

Zakon je kroz raspravu nametnuo dva važna pitanja:

  1. Surogat materinstvo

Predložena je zabrana surogat materinstva i ovaj postupak stavljen je u domen krivičnog dela. Na ovaj način žene kojima je ova metoda jedina preostala solucija, uskraćene su za nju. Ovakvo rešenje je protivustavno, jer se muška neplodnost leči primenom svih naučno poznatih metoda, a u slučaju ženske neplodnosti, ova metoda stavljena je van zakona.

Opravdanje za ovo je, po rečima ministra, nespremnost države da u ovom trenutku uredi ovu oblast i spreči zloupotrebe.

U pravnoj državi ovakve stvari uređene su institutom Ugovora o rađanju za drugoga, koji reguliše moguće ishode ovog postupka, npr:

nameravani roditelji tokom trudnoće odustanu od preuzimanja deteta i ostave ga surogat majci (zbog razvoda, zdravstvenog stanja deteta ili iz nekog drugog razloga);

surogat majka zbog vezivanja za dete, ili iz drugog razloga, odustane od ugovorene predaje deteta nameravanim roditeljima;

zloupotreba siromašnih žena – neželjena komercijalizacija surogat materinstva, itd.

Problem pod a) rešava se rutinski u zemljama sa uređenim pravnim sistemom u kojem postoje i poštuju se ugovori i sudovi. Problem pod b) rešava se npr. dozvoljavanjem samo onog surogat materinstva kod kojeg se ne koriste reproduktivne ćelije surogat majke, već jajne ćelije nameravane majke ili žene donatorke, čime se smanjuje šansa za psihološki problem odvajanja surogat majke od deteta. Problem pod v) se eliminiše zabranom koja se striktno sprovodi i sankcioniše u pravnom sistemu uređene države.

U svakom slučaju, javnom debatom, na primer na slobodnim medijima koji ne repriziraju neprekidno jedne iste serije, o ovim temama se razgovara. Građani se informišu i stavovi se razvijaju, pa se postigne društveni dogovor oko uređenja ovih pitanja.

Suština je da država nema kapaciteta ni volje da uređuje stvari. Trebalo je uz ovaj zakon, a zbog ovog pitanja, preurediti temelj srpskog porodičnog prava po kojem je zakonita majka uvek ona i samo ona žena koja je trudnoću iznela i dete rodila i nijedna druga žena.

  1. Pravo donatora reproduktivnih ćelija da budu anonimni stavljeno je ispred prava deteta začetog biomedicinski potpomognutom oplodnjom da sazna svoje genetsko poreklo

Ovakvo rešenje objašnjeno je željom donatora. Ispada da se srpski građani boje da će i oni i njihove porodice biti progonjeni decom koju su “posejali” po laboratorijama, što deluje komično.

I ovde se vidi koliko su važni mediji i otvorena javna debata.

Kada bi srpski građani verovali svojoj državi, oni bi znali da po zakonu koji jaka pravna država istinski sprovodi, donatori nemaju nikakvih prava i obaveza prema detetu začetom njihovim doniranim reproduktivnim ćelijama. Znali bi da svoje roditeljstvo na sudu uopšte ne mogu dokazivati, sve i da požele. Uz takva saznanja možda bi odustali od insistiranja na anonimnosti, ako uopšte i insistiraju i ako ih je iko išta i pitao.

Ovako, prešlo se preko ustavnog prava deteta da sazna svoje poreklo, prava koje je sadržano i u međunarodnim sporazumima koje je Srbija potpisala. Prešlo se preko svih psiholoških posledica koje ova deca mogu imati, znajući da država zna ko su im genetski roditelji, ali da je ta informacija za njih zakonom zabranjena.

O odgovorima ministra na moje izlaganje ne vredi trošiti reči. Kao da me nije slušao. A jeste. Dakle, nije mogao ili hteo da razume.

“Zakon je bio na javnoj raspravi”!? Da, ali jako davno, u vreme kada je Skupština imala neki sasvim drugačiji saziv. Korektno bi bilo reći i koliko kvalitetnih predloga je Vlada u toj javnoj raspravi odbila.

“Zakon je usklađen sa porodičnim zakonom”!? Naravno da jeste. Nisam ni rekao da nije. Zabranom surogat materinstva je upravo i usklađen. Da surogat materinstvo nije zabranjeno, porodični zakon bi se morao menjati i predvideti situaciju u kojoj majka nije isključivo žena koja je iznela trudnoću i rodila dete. Za tako nešto trebalo je više kapaciteta u Vladi, barem da se ostvari saradnja sa ministarstvom pravde i predloži istovremena izrada ovog zakona i dorada onih zakona koji uređuju porodično i nasledno pravo.

Ali, ne tražimo previše od naše Vlade. Oni su inače stalno u nekim izbornim kampanjama.

Nezreli smo kao društvo za mnoga pitanja. Odgovornost za to nije na građanima, nego na vlasti. I na medijima. A oni su pod kontrolom vlasti. Što nas opet vraća na neodgovornu vlast.

Vladimir Đurić
narodni poslanik
član pokreta Dosta je bilo – Novi Sad

Dosta je bilo

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Izvanredno današnje izlaganje i gospodina Đurića i gospodina Pavlovića u Skupštini. Odlična opaska da se država ne može samoproglašavati nesposobnom da sprečava zloupotrebe, ona između ostalog i zato postoji – da sprečava zloupotrebe u svim oblastima, to sam i ja napisala u nekim prethodnim komentarima koji su se izgubili “u prevodu” sa starog na novi sajt. Hvala što se zalažete za surogat materinstvo. Jedino bih volela da gospodin Pavlović objasni zašto smatra da je surogat materinstvo iz komercijalnih razloga nemoralno. Kada muškarac (barem u svetu) daje anonimno spermu za vantelesnu oplodnju, on za to dobije novac. Zašto je to moralno a surogat materinstvo iz komercijalnih razloga nije moralno? To zaista zalazi u domen diskriminacije.

    • Ja to vidim ovako: sama ideja o tome da ti neko drugi rađa decu svakako nije “skroz prirodna” i definitivno da izaziva velike moralne reakcije kod ljudi kao što možemo videti i po komentarima. Međutim, ako se kaže da to može biti dozvoljeno samo u slučajevima kad neko ne može da rađa (što bi moralo da bude kontrolisano) i da se takav “aranžman” sprovodi iz cilja da se nekome pomogne, onda sama plamenost tog dela prevazilazi moralne prepreke i po meni je to dovoljan razlog da se surogat majčinstvo pod tim uslovima dozvoli. Sa druge strane, ako bi surogat majčinstvo bio predmet “komercijalinih dilova” i želje da neko zaradi na tuđoj muci, onda sam svakako protiv toga. Naime, mora da se gleda širi kontekst, ne može samo da se kaže “pa to je diskriminacija” i da se sve dozvoli. Neke stvari prosto ne smeju biti predmet biznisa već čiste i nesebične plemenosti.

    • To nema nikakve veze sa “komercijalnim dilovima”, jer komercijalni dilovi spadaju upravo u domen zloupotrebe koja svakako mora biti sankcionisana. Niti ima veze sa zarađivanjem na tuđoj muci jer u ovom slučaju u prvom planu mora biti pomoć onima koji jedino tako mogu da ostvare svoju želju da postanu roditelji. Sporedno je da li će neko na tome da zaradi. Mora se prvo gledati cilj i svrha samog zakona a sve ostale stvari moraju biti u službi toga. To što ti Sale nazivaš “moralnom reakcijom” nije ništa drugo nego zatucanost i nedopustiva potreba da se drugim ljudima određuje da li će biti srećni ili ne. Civilizovan čovek ne bi smeo to sebi da dozvoli.

      Tako isto možeš reći da je i davanje sperme za banku sperme zarađivanje na tuđoj muci. Čista diskriminacija.