Ауторски текст Финансије

Кредити у швајцарцима – још један доказ о пљачки

Кад је Уставни суд Хрватске донео коначну одлуку којом је одбио захтев за оцену уставности закона којим је извршена конверзија свих кредита индексираних у CHF у валуту EUR, Народна банка Србије се није огласила. Није се огласио ни премијер Вучић, иако је био прилично самоуверен када је тврдио да је хрватско решење кредита у CHF неодрживо. Пракса је још једном показала да су Вучићеве изјаве не само последица неодговорне политике већ и да се та политика не води у интересу државе и њених грађана већ интересних групација. Србија је једина земља која страним банкама и даље омогућава богаћење на рачун сопствених грађана.

Има, наравно, грађана који су желели да се задуже баш у швајцарцима, јер су, на пример, примали пензију у францима или су успешно опљачкани новац претворили у франке и поверили га сигурним швајцарским банкама. Али шта са онима који су једноставно веровали тадашњем министру Динкићу и били убеђени да то што им се у уговорима помиње CHF нема никакве везе са висином кредита који су добили да би купили стан. Да ли је то што су поверовали власти и банкама да им се рата кредита и задужење неће мењати, довољно да их прогласимо лаковерним коцкарима и сву штету свалимо на њих? Или постоји одговорност оних који су их навели да се упусте у коцкање?

Да бисмо одговорили на то питање, најпре морамо дефинисати шта су то кредити у францима. Колико ми је познато, нити су банке имале франке, нити су их грађани добијали. На ово питање веома детаљно су одговорили судови Шпаније, државе која је као и све остале западне демократије, заштитила своје грађане тако што је применила закон. По шпанском суду, кредити у било којој валути која није евро нису само кредити већ и веома комплексни и изведени финансијски деривати којима се тргује на тржишту капитала. А ту итекако постоји обавеза обавештавања клијената и њихов изричит пристанак за ту врсту трговања. И то под претпоставком да је таква трговина уопште дозвољена.

У Србији, међутим, то није био случај. Законом о девизном пословању и Одлуком НБС која је важила све до 2011, таква врста деривата је била забрањена, што је уједно била и препрека за банке да у кредите уграђују било који дериват, па и CHF. Али њих за то није било брига, јер је Динкићева подршка увек била јача од закона. А да су банке и саме свесне да уговарањем CHF-а у ствари тргују дериватима, најбоље доказују њихови финансијки извештаји. Приликом њихових сачињавања, банке су на ове уговоре примењивале Међународни рачуноводствени стандард 39, који се односи управо на деривате. Банализујући ову компликовану причу, можемо рећи да смо имали среће што се у понуди наших банака нису појавили повољни кредити обезбеђени бубрегом, или нешто слично.

Динкић је и даље главни креатор економске мисли, неосуђен и неоптерећен законима. И ником не пада на памет да га макар позове на разговор овим поводом. Додуше, двадесетак хиљада унесрећених је мала жртва која се очигледно морала поднети ради заштите угледа овог модерног Робин Худа. Узми сиромашном да би дао себи, и при том га убеди да је глуп и не разуме да га пљачкаш. На жалост свих нас, тај модус операнди је и даље окосница наше економске политике.

Мађарска, Аустрија, Хрватска, Црна Гора, Шпанија, Италија и друге одговорне државе су свака на свој начин решиле проблем ових кредита. Србија то не жели да учини. Подршка коју европски пријатељи дали Вучићу у кампањи, мора бити плаћена. Надајмо се само да цех не буде већи од отвореног фаворизовања страног капитала у колонији Србији. А бојим се да ће бити.

Војин Биљић
адвокат
одборник ДЈБ у Скупштини ГО Врачар

Прилог

Пресуда шпанског суда

presuda-spanskog-suda

Доста је било

Коментари

Кликни овде да поставиш коментар

  • živa diskusija je već vodjena u komenzarima ovog teksta. šta se dogodilo sa njima? ad akta, sve ispočetka, ili su oni negde repozicionirani? ovo je, naravno, ptanje za djb. i još jedno – može li bez stalnog “kodiranja”?

    • Izgleda su komentari izgubljeni u “tranziciji” na novi sajt. Ako se neko seća šta je pisao, bilo bi lepo da napiše ponovo, ako ga ne mrzi.

  • Važno je voditi računa o sledećim elementima, kada se komentarišu krediti u CHF:
    – u to vreme to je bila samo jedna od ponuda, bilo je i kredita u EUR;
    – kamata za kredite u CHF je bila niža nego za kredite u EUR, pa su se mnogi zbog toga odlučili za taj kredit (računali su da će bolje proći);
    – zvanična valuta kod nas je dinar, a ne EUR ili CHF, a svi računaju u EUR da li su u gubitku ili dobitku ( ako je neko uzeo kredit od 100.000 CHF, toliko, sa kamatom treba i da vrati banci, a ne da stalno preračunava koliko je to EUR)
    – ti krediti su dugoročni (20, 30 godina) i za to vreme će se svašta izdešavati, nema razloga da se javnost upušta u privatne računice građana, svako ima neki svoj problem i sam ga rešava, a ne da zamara čitav svet sa svojim problemom ( da im je računica bila tačna i da su profitirali od kredita u CHF siguran sam da to ne bi objavili na sva zvona i ponudili da sa drugima podele tu svoju korist);
    – tadašnji guverner NBS (Jelašić) je javno upozoravao na opasnost od promene kursa CHF, ali su to mnogi olako shvatali (pa i ja) kao obično odvraćanje građana od nečeg što izgleda kao korisna varijanta, da bi se izbegle više kamate u EUR.
    Inače i sam ton teksta je neprijatan: govoriti o pljački (još je advokat u pitanju) kada su ljudi dobrovoljno preduzeli neki posao (pa za sada loše prošli, što je u svakom poslu moguće i što ne znači i da će do kraja posla tako biti), ni jedan zakon nije prekršen – a ako jeste, neka tuže banku sudu. Govori se o stranom kapitalu i stranim bankama kao o nekom zlu, što ne priliči ljudima koji žele zdravu privredu u svojoj državi, jer zdrava prtivreda podrazumeva slobodno preduzetništvo i što manje ometanje zakona tržišta. Da li je vlasnik banke (ili bilo čega) stranac ili domaći čovek, ne definiše unapred njegovu dobrotu i dobre namere. Unapred tvrditi da stranac ima loše namere, a domaći čovek dobre namere, je širenje predrasuda, koje onda utiču na donošenje mnogih odluka, koje se kasnije ispostave kao pogrešne.

    I sad se očekuje da svi mi (odnosno “država”) nadoknadimo nekim ljudima trenutni gubitak u poslu koji su sami smislili! Hoće li to biti pravilo i ubuduće, pa kad se nešto zeznemo u računici, a mi izađemo na ulicu i optužimo državu za pljačku.

    • Problematično je to što se pokušava pravno isterati nešto, a pritom se koriste argumenti iz sfere svakodnevice, ono što je prećutno prihvaćeno u svesti naroda, kao što je činjenica da je dinar platežno sredstvo u Srbiji, ali se stalno operiše eurom kao nekom konstantom vrednosti. Ne vidim pravni osnov da se tadašnji krediti u CHF preračunaju u EUR. Kao generali posle bitke, sada vidimo da bi to korisnicima kredita više odgovaralo, a nezgodno im je da insistiraju na obračunu u dinarima, kao jedinom legalnom sredstvu plaćanja. I CHF i EUR su strana sredstva plaćanja. Postoje i dolari i funte i rublje i juani. Zašto baš u eurima da se sada preračuna vrednost kredita. Korisnici kredita su se opredelili za CHF kao način iskazivanja realne vrednosti kredita, svesni da dinar jede devalvacija (u to vrema) i da on nije pokazatelj realne vrednosti kredita. Dakle, banke su građaninu dale vrednost za koju je on mogao da kupi stan, a kao sredstvo obezbeđenja te vrednosti kroz dugi niz godina upotrebljen je kurs CHF prema dinaru, uz saglasnost obe strane. Razmatranje pitanja kako su banke došle do te vrednosti koju su dale građaninu nema značaja, jer je vrednost CHF samo uzeta kao merilo vrednosti kredita u tom trenutku. Nisu banke rekle građanima: “evo došli smo do nekih švajcaraca, pa vam ih sada nudimo kao kredit”. Ceo problem je nastao zbog nepoverenja u dinar, pogotovo dugoročno, pa je tražen način da se ta vrednost nekako zaštiti.

    • Slazem se sa vama u nekim delovima, ali u kljucnim ne.
      1) Banke jesu prekrsile zakon i ljudi ih tuze na sudovima i dobijaju presude, ali sudstvo je jako sporo (meni 3.5 godina nije donesena prvostepena presuda) i to ne sprecava banke da aktiviraju hipoteke i izbace gradjane na ulicu.
      2) Banke i jesu ‘zlo’ obzirom da krse zakone i pljackaju gradjane
      3) Niko, ali bas niko ne ocekuje da mi, odnosno drzava snosi bilo kakve gubitke, nego da se primene zakoni brze, a da NBS radi svoj posao i spreci dalje propadanje, mada je trebala i ranije
      – takodje se ne ocekuje da mi, odnosno drzava spasava propale banke kao sto su agrobanka, beobanka, razvojna banka…
      – takodje se ne ocekuje da mi, odnosno drzava spasava agrokor, zelezaru, bor….

    • @Nikola

      – Da su banke klijentima isplatile CHF niko ni rec ne bi rekao. Isplatile su dinare. Duznici vracaju dinare. Uloga CHF je da obezbedi glavnicu od devalvacije – ne sme biti osnov za ekstra profit.
      – Ljudi ne idu dobrovoljno u banke, vec drzava bankama poverava posao kreiranja novca (oligopol). Ako ga kreiram ja – uhapse me.
      – Zasto svaki dan slusamo ‘NBS je prodala toliko EUR na trzistu da spreci preterane oscilacije kursa EUR’? Time drzava nasim parama, kroz devizne rezerve, pomaze EUR duznike, dok je CHF duznicima okrenula ledja.
      – Narusen je osnovni postulat obligacionih odnosa – ekvivalencija davanja. Samo sto sudovi i sudije niti imaju pojma o bankarskim poslovima niti bilo sta o realnom zivotu pa to tegle godinama. Da ne kazem da se pojedinac bori protiv celog bankarskog kartela u svakom procesu…

    • Gospodine, uopšte niste u pravu.Ponuđeno je CHF kao povoljnije rešenje.Drugo, samo je kredit indeksiran u CHF, niko nije video franke, već je klijent dobio dinare, a da bi kao imao Franke, morao da plati proviziju za transakciju.Pljačka! Zatim je kupac stana dobio EUR!!! To je samo jedan deo priče!!!